Danska protjeruje izbjeglice u Damask

Nula potražilaca azila – to je cilj danskih vlasti. Povećava se broj deportacija, čak i u glavni grad Sirije - Danska je jedina evropska zemlja koja to čini. To koliko su integrisani u društvo ne igra nikakvu ulogu.

Aja Abo Daher (20) je upravo završila gimnaziju. Krajem juna, posle maturskih ispita, željela je da to proslavi sa prijateljima u Niborgu u Danskoj. Ali prošlog vikenda je dobila mejl od vlasti: „Vaša boravišna dozvola neće biti produžena“.

„Bila sam tužna, osjećala sam se čudno, kao da mi je sve u Danskoj oduzeto“, kaže Aja. Njeni roditelji su dobili istu poruku – kao i mnoge druge sirijske izbjeglice sa područja Damaska.

Od ljeta prošle godine, otkako su danske vlasti sirijsku prijestonicu ponovo klasifikovale kao bezbjednu, dozvole boravka za nekoliko stotina Sirijaca iz ovog regiona su povučene ili nisu obnovljene.

„Iako rat nije ni završen ni zaboravljen, danske vlasti vjeruju da su uslovi u Damasku dovoljno dobri da se sada mogu tamo poslati sirijske izbjeglice“, objašnjava Šarlote Slente, generalna sekretarka Danske pomoći za izbjeglice (DRC). Danska je jedina u Evropi koja to tako vidi.

Slente smatra da je odluka neodgovorna, a sirijske izbjeglice pod „rizikom od ozbiljnih napada i progona“ u njihovoj domovini. „Činjenica da u Damasku nema borbi ne čini grad sigurnim mjestom za povratak izbjeglica“, kaže ona.

Za ambasadu nije bezbjedno, a za povratnike jeste?

Danska izbjeglička politika izazvala je nerazumijevanje ne samo među organizacijama za zaštitu ljudskih prava kao što su DRC ili Amnesti Internešenal. Protestuju i ljevičarske stranke u parlamentu, sa kojima manjinska vlada socijaldemokrata oko premijerke Mete Frederiksen sarađuje u mnogim oblastima.

„Bezosjećajna i besmislena“ – tako odluku naziva Kristijan Hegard iz Radikalne ljevice. On na Fejsbuku piše: „Kako Danska može da vidi Siriju kao bezbjednu zemlju? Danska je tamo zatvorila svoju ambasadu zbog nesigurne situacije.“

Argument ljevičarskih partija glasi: pošto Danska ne sarađuje sa režimom Bašara al Asada, deportacije se ionako ne mogu sprovesti. Zbog toga Sirijci koji više nemaju dozvolu boravka i odu dobrovoljno, završavaju u nekom od „centara za odlazak iz Danske“.

„Tamo mogu da budu godinama i da polude dok čekaju da se situacija u Siriji promijeni", kaže političar Hegard i zahtijeva: „Pustite ih da rade i da se školuju. To je mnogo korisnije za Dansku.

Đaci i direktor uz Aju, ministar neumoljiv

Gimnazijalci u ​​školi koju je pohađala Aja Abo Daher apelovali su u otvorenom pismu na ministra za integraciju da ne deportuje djevojku koja tečno govori danski jezik. Međutim, on vjeruje procjeni vlasti i neće praviti izuzetak samo zato što se neko pojavio na televiziji, rekao je ministar danskim medijima.

Direktor škole Henrik Vestergard Stokholm brzo se uključio u borbu za svoju učenicu. Kaže, Aja je devojka sa jasnim ciljevima, „žedna znanja i vrijedna“. On smatra da će devojka biti u opasnosti ako se vrati u Siriju. Jer, njena dva brata pobjegla su u Dansku godinu dana prije ostatka porodice – trebalo je da budu regrutovani u Asadovu vojsku. Budući da uživaju viši status zaštite, njima trenutno ne prijeti protjerivanje.

„Aju su sve vrijeme u Siriji pitali gdje su joj braća“, kaže Henrik Vestergard Stokholm. „Kada su dijeljene namirnice, njoj i njenim roditeljima rečeno je da će dobiti tek kad se braća vrate. Aja je takođe učestvovala u demonstracijama.“

„Protjerivanje bi ponovo razdvojilo našu porodicu nakon što smo ovdje izgradili zajednički život“, kaže Aja Abo Daher. Ona neće da se vrati u Damask. „Kako mogu da me vrate tamo gdje znaju da je opasno za mene?“

Dogovor prethodnih i sadašnjih vlasti

Politika bržeg protjerivanja izbjeglica zasniva se na promjeni zakona iz 2019. Socijaldemokrate, zajedno sa desničarskim populistima, složile su se da se boravišne dozvole izdaju samo na ograničen period. Čim to dozvoli situacija u zemljama porijekla izbjeglica – dozvole boravka treba da im se ukinu ili više ne produžavaju.

Dugoročni cilj premijerke Mete Frederiksen, koja je ljevičarska u svojoj socijalnoj politici, ali sasvim desno kada se radi o migraciji i azilu, jeste da potražioci azila više uopšte ne ulaze u Dansku. Izbjeglicama koje dobrovoljno napuštaju zemlju nudi se finansijska podrška.

Kod Aje Abo Daher je strah od deportacije pomiješan sa nadom da će na ljeto moći bar da proslavi maturu. „Zaista želim da završim školu, jer sanjam da postanem stomatološkinja“, kaže ona.

Protiv deportacije je podnijela žalbu. „Do presude može da prođe nekoliko mjeseci. Nadam se da će u junu moći da proslavi maturu“, kaže direktor njene gimnazije.

( Deutsche Welle )