U raljama nacionalizama

U društveno-političkom miljeu koji svakodnevno obiluje raznim preokretima, pomiješanim emocijama, nacionalizmima kao dominantnom javnom diskursu, svi oni koji racionalno razmišljaju s pravom se pitaju - šta se ovo dešava? Ono što sa sigurnošću možemo konstatovati jeste da je u Crnoj Gori došlo do nominalne smjene vlasti, ali se još nije desila promjena nakaradnog, zarobljenog sistema. Naime, tri ključna sektora - policija, bezbjednosne službe i pravosuđe decenijama su činile okosnicu prethodnog režima i one su osinjak čiji ubodi još i te kako truju crnogorsku društvenu i političku scenu. Policija i ANB su donekle transformisane, dok je sistem pravosuđa gotovo ostao netaknut.

Možemo reći da u Crnoj Gori trenutno imamo dva paralelna bezbjednosna sektora - onaj novi kojeg institucionalno pokušava da oformi nova vlast i onaj vaninstitucionalni, formalno smijenjeni, koji ima jako uporište u korumpiranim i kriminogenim strukturama, a institucionalno ga javno podržava i podstrekava predsjednik države. Iluzorno je misliti da će se ovaj „sektor“ demokratski povući, kao u svakom normalnom i sređenom društvu. Iza njega stoji krupni kapital, paukova mreža interesa koja je spremna na mnoga nepočistva ne bi li sačuvala te poluge, a mnogi i golu slobodu.

Zato se dešavaju protesti! Staro pravilo „zavadi, pa vladaj“ koje široke narodne mase, nikad u istoriji, na počecima procesa ne uspijevaju da shvate, kod nas perfektno funkcioniše. U društvu sa izraženim nacionalnim i religioznim nabojem, nedovršenim procesom tranzicije, društvu koje pati od viška istorije, „posao“ je znatno olakšan. U moru primjera dekadentnog ambijenta, spinova i sihronizovanog podizanja tenzija izdvojio bih jedan od posljednjih, gdje je odluka o definisanju stalnog/privremenog boravka, kao uslov za sticanje državljanstva, u pet minuta spinovana i pretvorena u laž o „oduzimanju državljanstva dijaspori“.

Kako te paralelne grupe koje se skrivaju iza naroda jednostavno funkcionišu - da bi se sačuvao prljavo stečeni kapital, privilegije i interesi, zaigraš na nacionalnu kartu i „ugroženost države“. U tom procesu imaš državnu TV, razne dobro poznate huškačke portale i medije, dvorske analitičare i „akademike“, izvadiš iz naftalina razne pojedince koje si dobro zadužio, probudiš svako staro udbaško uvo, spakuješ ih u razne nove organizacije, preplaviš njima medisjki prostor i napraviš front za „odbranu države“. Iako sva ova bulumenta da izađe na izbore ne bi ostvarila ni cenzus, u javnosti se zbog „značaja“ i prostora koji dobijaju stvara dramatična slika. Na kraju kao proizvod imamo izmanipulisane i neosviješćene mase, ali i one iskrene patriote kod kojih emocija makar malo nadvlada racio i evo ih na ulici! Vrlo jednostavno i svuda u regionu već viđeno! Naravno, to se sve umota u političke oblande kojim dominira DPS sa svojim satelitima. Kako se dinamiziraju promjene u službama, kako se ide u susret transformaciji tužilaštva i donošenju zakona o porijeklu imovine, sređivanju izbornog zakonodavstva, tako se nacional-romantičarski narativ, demonstracija mržnje i aktivnosti na terenu pojačvaju i sofisticiraju (kao „fine tunning“ na radio prijemnicima). Na taj način se dobija prostor i vrijeme da se sakrije imovina, novac prebaci na neke strane račune, izmisli neka tetka iz Kanade koja vam je nešto poklonila, nafiluju bilansi, raščisti prljava dokumentacija, smisli neka kontra-afera itd, što je ključ svih ovih dešavanja.

S druge strane imamo dio trenutne parlamentarne većine i djelove izvršne vlasti koji nas svakim danom iznenade nekim hičkokovskim zapletom, nesnalaženjem, političkim greškama, ideološkim stranputicama suprotnim nacionalnim interesima ili lošom komunikacijom nekih odluka. Unutar njih imamo i te kako retrogradne, klerikalne i šovinističke strukture koje prosto ne žele da uhvate korak sa civilizacijskim tokovima (npr. priznavanje genocida u Srebrenici). I one imaju svoje „prosrpske“ portale, „akademike“, političare, analitičare, provokatore i finansijere. Te strukture, zajedno sa svojim neosviješćenim masama u ovako tenzičnom trenutku i te kako daju povoda ovim prvima za reakciju. Kažem povod, ali bez suštinskog razloga za ovakvim dešavanjima. I tako nastaje, filmskim žargonom rečeno, „savršen zločin“ bez počinitelja, jer se bože moj „brani narod i država“ ili „ugroženo srpstvo“ . To je izdoktrinirani sistem međusobnih povoda i nadopunjavanja, tzv. sistem kreiraš problem - izazoves reakciju. Ako je neko mislio da će i ovaj pretpolitički diskurs klerikalnog srpskog šovinizma nestati preko noći, smjenom vlasti i ispravljanjem nepravdi i „ugroženosti“, živio je u još jednoj iluziji. Ali opet, i ovaj kontekst je javno predimenzioniran, namjerno, jer predstavlja nasušno potrebnu hranu i zamajac ovom prvom. Iza i jedne i druge strukture stoje interesi i finansije i to je ono što građani moraju da znaju!

Kao rezultat ovog koktela imamo četničke i ustaške pjesme po crnogorskim ulicama, širenje mržnje i netolerancije, pozive na linč, crtanje meta onima koji ne žele da budu dio nijednog rova, uvrede suprotnih grupacija ljudi koji su među sobom komšije, kumovi, poznanici, kolege, čak i braća (kakav apsurd?!?!) skrnavljenje zastava, mahanje istim kao odraz inata, osvete ili izmanipulisanosti, odbrana od imaginarnog neprijatelja i sl.

Sva ova ultradesničarska masa, srećom, ne čini ni 10% Crne Gore, ona nije suštinska Crna Gora, iako se predstavlja kao dominantna. To je prva premisa za rješavanje rebusa koju moramo imati u vidu, jer ogromna većina ne smije biti talac provincijalnog nacionalizma i šovinizma. Dapače što ovi oblici primitivizma čine da normalna, građanska Crna Gora, obrazovana mladost, naša budućnost umjesto crvenih, zelenih ili trobojki diže bijele zastave, „predaje“ se ili bježi odavde.

Zato, dragi građani Crne Gore, ostanite doma, ne dozvolite da manipulišu sa vama! Kad vas pozovu i organizuju razmislite kojom zastavom oni brane vaš prazan novčanik, zašto vam zastavu guraju u ruke oni koji su vašim parama prokrstarili čitav svijet, a vi još sanjate Ajfelovu kulu, Kip slobode, Big Bena, Ermitaž ili komšijsku Postojnsku jamu; kad umotani u bilo koje zastave psujete milogorske, turske, dukljanske, četničke i bilo koje druge majke, sjetite se da su to vaše komšinice, koleginice, sugrađanke ili čak tetke ili strine (opet apsurd?!) koje vas ugoste, skuvaju kafu, kupe poklone i žele vam dobro. Ima nas samo 600.000, a više podjela nego kad pomnožimo sve narode, religije, jezike, zastave i pisma. Ako na mržnju odgovorite mržnjom, što odgovara manipulatorima i organizatorima svih ovih obostranih događaja, nikad nećemo izgraditi mostove prijateljstva i tolerancije, već ćemo svjesno birati „prokletu avliju“ na periferiji civilizovanog svijeta.

Mir i ljubav, Ljudi!!!

Autor je privrednik i bivši poslanik

( Emin Duraković )