Nigdje nebom nema sačme kao iznad Crne Gore

Ljut kao ris.

Frazu ukorijenjenu u govoru nije lako objasniti mlađim generacijama, jer ova najveća vrsta mačke u Evropi je nestala - iskorijenjena iz crnogorskih šuma.

Iako bi teritorija sa dvije trećine šuma, najvećim balkanskim jezerom, solilima i solanom trebalo da bude svojevrsna oaza, nelegalnim ljudskim aktivnostima sa jedne i nečinjenjem odgovornih resora vlade i agencija sa druge strane ona postaje opasno mjesto za biljke i životinje, uključujući i zaštićene vrste.

Ugrožene su rijetke i zaštićene ptice, zmije, ribe i jegulje, mekušci. Tome najviše doprinose krivolov i druge nelegalne aktivnosti ljudi, ali i neadekvatan odnos vlasti i blaga sudska praksa - pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i “Monitora”.

Nabrajanja pojedinačnih vrsta na čiju ugroženost ukazuju ekolozi nije potpun, jer u Crnoj Gori još nema “crvene liste” biljaka, životinja i gljiva, spiska ugroženih vrsta kakav pravi Međunarodna unija za zaštitu prirode IUCN.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma su za CIN-CG/”Monitor” potvrdili da, prema Zakonu o zaštiti prirode ovu listu utvrđuje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, uz objašnjenje da će se “u narednom periodu razmotriti mogućnosti obezbjeđivanja sredstava za ovu potrebu“.

Iz Agencije su za CIN-CG/”Monitor” rekli da su više puta tražili novac iz budžeta ali i od stranih donatora za ovaj projekat, za koji je, kako tvrde, potrebno angažovati cjelokupan ekspertski kadar u Crnoj Gori.

Do tada, na primjer, u Nacionalnom parku “Skadarsko jezero” ostaje dozvoljen lov na jegulju, ugroženu vrstu koja se nalazi na globalnoj “crvenoj listi”.

“Crna Gora voli da potpisuje međunarodne deklaracije, ali ne i da ih poštuje. Tako je kod nas dozvoljen lov na dvije ugrožene vrste sa “crvene liste” - jarebice kamenjarke i grlice. Slali smo urgencije da se sa tim prestane, ali uzalud. Jarebica i grlica su sada na neinvazivnoj terapiji, a ako nešto ne uradimo ubrzo će završiti na respiratoru. Sve i da ima dobre volje, grlica je ptica selica - preleti Mediteran, ide za Afriku, teško će je biti zaštititi. A mi je još i lovimo’’, kaže za CIN-CG/”Monitor” ornitolog Darko Saveljić.

U Crnoj Gori godišnje strada oko 200.000 ptica, nedavno su ponovo upozorili iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Ovo je podatak iz izvještaja BirdLife International “The Killing 2.0 - A view to a kill“, iz 2018. godine, u kome se navodi da se svake godine u Crnoj Gori ubije od 64.000 do 197.000 zaštićenih jedinki ptica. Kada je objavljen izazvao je vatrene reakcije i osporavanja lovačkih organizacija.

Izvještaj je nastao na osnovu podataka lovačkih organizacija i procjene ornitologa na terenu, objašnjavaju iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

“Kako se ovakve procjene temelje i na izvještajima lovačkih organizacija, a koje su i od strane Agencije za zaštitu prirode i životne sredine ocijenjene kao nepouzdane, smatramo da je jedino rješenje revizija podzakonskih akata koji se odnose na organizaciju lovstva kao i pokretanje društvenog dijaloga kojim bi se došlo do rješenja’’, najavljuju iz ovog Vladinog resora.

O neuređenoj oblasti svjedoče i vijesti o pronađenim zabranjenim lovačkim “čekama” u parku prirode Ulcinjska solana, gnijezdilištu za više od 250 vrsta ptica, nedavno ubistvo mečke u Beranama, držanje vukova u dvorištu u podgoričkom naselju u Tološima, ubijena srna i lane…

Ogromno bogatstvo živog svijeta

Po biodiverzitetu, raznovrsnosti živog svijeta, Crna Gora predstavlja jedno od najznačajnijih područja Evrope, kaže za CIN-CG/”Monitor” biolog dr Bogić Gligorović.

Na teritoriji Crne Gore, kako kaže, procentualno u odnosu na Evropu živi 70 odsto vrsta sisara, 75 odsto vrsta ptica, 50 odsto vrsta slatkovodnih i 79 odsto morskih vrsta riba, 30 odsto vrsta biljaka. Beskičmenjaci nijesu detaljno istraženi, ali se smatra da na teritoriji Crne gore živi oko 30.000 vrsta, a takođe je prisutan i značajan broj reliktnih i endemičnih vrsta.

“Pojedine vrste su u Crnoj Gori bile na ivici istrebljenja ili su nestale zbog pretjeranog lova i krivolova. Takav primjer je balkanski ris koji je istrebljen. U posljednjim istraživanjima pronađeno je samo nekoliko primjeraka sivog sokola, dok su bjeloglavi sup i bijela kanja nestali prije nekoliko decenija zbog trovanja vukova, smanjenja nomadskog stočarstva i nedostatka hrane.Brojnost jedinki vrsta vilinog konjica veliki potočar je smanjena za oko 40 odsto. Vrste vilinih konjica veliki perorepi konjic i istočna plava djevica su ugrožene zbog isušivanja močvara i malih potoka’’, nabraja Gligorović.

On kaže da ima i pozitivnih primjera, kao što je obnavljanje populacije vukova:

“Brojnost divokoza i medvjeda zahvaljujući intenzivnim mjerama zaštite raste. Pelikan je bio na ivici nestanka, međutim intenzivnim konzervacionim aktivnostima obnovljena je velika populacija na Skadarskom jezeru’’.

Postojećim nacionalnim zakonodavstvom u Crnoj Gori zaštićene su 873 vrste: šest algi, 111 gljiva, 27 mahovina, dvije paprati, 272 biljke, devet sunđera, sedam korala, čest člankovitih crva, 18 mekušaca, pet paukolikih zglavkara, četiri vrste rakova, 14 insekata, šest bodljokožaca, 11 riba, 16 vodozemaca, 26 gmizavaca, 298 ptica i 35 vrsta sisara.

Imamo zaštićene vrste, ali se ne zna kako se one štite, tvrdi biolog Vuk Iković. U razgovoru za CIN-CG /”Monitor”, on podsjeća na zmije otrovnice, među kojima je i poskok, koje su zaštićene u Srbiji i Hrvatskoj, a u Crnoj Gori nisu.

Iković ističe i veliki uticaj lovačkog lobija koji je izdejstvovao da se neke vrste ne nađu na spisku zaštićenih.

Iz Ministarstva ekologije su na pitanje CIN-CG/”Monitora” odgovorili da “ne postoje precizni podaci o stanju i broju svake od zaštićenih životinjskih vrsta”.

“Spiskovi zaštićenih vrsta nijesu potpuni i imaju nedostataka. Pojedine vrste ne postoje u Crnoj Gori, ili su nestale ili greškom unijete u spiskove. Takođe, veliki broj vrsta koje su izuzetno značajne nijesu zaštićene. Neophodno je uraditi što hitniju reviziju i ažuriranje spiskova, kao i ustanoviti različite nivoe zaštite na osnovu rezultata detaljnih ekoloških istraživanja’’, ističe Gligorović.

Da je spisak potrebno revidirati “na osnovu ekspertskog mišljenja”’, potvrdili su za CIN-CG/”Monitor” i iz Agencije za zaštitu životne sredine:

“Kroz aktivnosti na identifikaciji područja Nature 2000 od 2016. sprovodi se intenzivniji terenski rad i prikupljanje podataka za prisutne vrste sa liste Direktive o staništima i pticama na teritoriji Crne Gore. Međutim, ove vrste se ne poklapaju u potpunosti sa listom zaštićenih u Crnoj Gori (iz razloga što na listi Direktive o staništima nijesu nacionalno važne vrste za zaštitu već one koje su od značaja za zemlje članice Evropske unije), ali svakako ovi podaci se u budućem periodu mogu iskoristiti za definisanje statusa i zaštićenih vrsta koje su kompatibilne”.

Iz Ministarstva i Agencije navode da, iako se monitoring sprovodi godinama, “dostupna sredstva nisu bila dovoljna da se realizuju sveobuhvatna istraživanja koja bi dala potpunu sliku stanja i statusa svih zaštićenih vrsta”.

“Nulto stanje biodiverziteta nije utvrđeno, jer zbog nedostatka sredstava odnosno malih ulaganja u naučna istraživanja ne postoje baze podataka u Crnoj Gori. Utvrđivanje broja prisutnih vrsta, njihovog rasprostranjenja na teritoriji Crne Gore i parametara njihovih populacija treba da bude prvi korak da bi se zaštita biodiverziteta sprovela na odgovarajući način”, kaže Gligorović.

Koliko je stanje loše govori i podatak da o promjenama u brojnosti i strukturi populacija riba u Skadarskom jezeru detaljniji podaci i procjene nijesu objavljivane od 80-ih godina prošlog vijeka, navodi se u analizi Zaštita prirode u Crnoj Gori koju je objavila NVO Green Home.

Različiti podaci o broju ustrijeljenih životinja

Podaci koji se godišnje ažuriraju su oni o brojnosti lovnih životinja. Biolozi upozoravaju da se oni prikupljaju na osnovu procjene lovačkih udruženja, da se ne primjenjuju naučni metodi, te da nijesu pouzdani. A i razlikuju se.

Podatke o brojnom stanju divljači i odstrelu prikupljaju Ministarstvo poljoprivrede, Agencija za zaštitu prirode i Monstat. Prema posljednjim dostupnim podacima za 2019. Monstat navodi da je brojno stanje vuka 601 a lisice 7.748, Agencija tvrdi - vukova ima 569, lisica 7.856.

Monstat navodi da je vukova u 2019. odstrijeljeno 31, lisica 1.163, Agencija 29 vukova i 1.190 lisica.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, odobren je odstrijel 181 vuka, a ubijen 31, dok je od odobrenih 1.824, ubijeno 1.233 lisica. Zečeva je, prema podacima Ministarstva, ubijeno 3.091, Agencija tvrdi 2.517, a Monstat 3.098.

Zakonom o divljači i lovstvu trajni zabran lova odnosi se na veliku lasicu, medvjede, srne, divokoze, košute, kao i na velikog tetrijeba i lještarku.

U popisu Ministarstva poljoprivrede navodi se da je 2019. odobren odstrel 25 divojaraca, ali da nije ubijen nijedan, a od 49 za lov odobrenih srndaća stradalo je osam.

Zvanično, prema podacima Ministarstva, lovci manje love od onoga što im je odobreno. Tako je 2019. godine odobren lov 1.536 divljih svinja, a ubijeno je 940, stranci su odstrijelili devet. Odobreno je da se ubije 1.941 jarebica kamenjarki, a ustrijeljeno je 537, plus 25 koje su pogodili strani lovci.

Iz Lovačkog saveza Crne Gore za CIN-CG/”Monitor” kažu da brojno stanje divljači nije moguće sa apsolutnom tačnošću utvrditi, te da se u literaturi navode podaci da dozvoljena greška pri utvrđivanju brojnog stanja iznosi plus/minus 20 odsto.

“Lovci su jedini koji dobrovoljno rade na održavanju i unapređivanju kvaliteta staništa divljači, a time i svih zaštićenih vrsta. Lako je sjedjeti u kancelariji, čitati i tumačiti propise o očuvanju prirode i pisati šta sve ne valja. Mnogo je teže pratiti sva zbivanja u prirodi i prikupljati podatke o divljim životinjama, njihovom pojavljivanju, brojnosti i stanju populacija”, kažu u Lovačkom savezu.

Iz Lovačkog saveza CG za CIN-CG/”Monitor” su podsjetili da su, nakon što su krivolovci sredinom februara ustrijelili ženku mrkog medvjeda, potpisali zajedničko saopštenje sa Međunarodnim savjetom za zaštitu divljači i divljih životinja (CIC) i Evropskom federacijom za lov i zaštitu (FACE) kojim su osudili taj zločin. Oni se ipak protive apelu nevladinih organizacija da se uvede moratorijum na lov.

Iz lovačke organizacije naglašavaju da se krivolov ne može i ne smije izjednačavati sa lovom, koji je legalna i regulisana djelatnost. Upozoravaju i na iskustva zabrane lova u Albaniji, Rumuniji i Zambiji, koja je dovela do porasta krivolova, ali i odmazde lokalnog stanovništva prema životinjama koje im prave štetu, poput trovanja.

“Lov danas predstavlja krajnji produkt gazdovanja sa divljači u lovištima i dolazi kao kruna dugogodišnjeg rada lovaca na uzgoju i zaštiti divljači”, tvrde iz ovog saveza.

Naglašavaju da se lov ne bi smio zabraniti i zbog održivog razvoja divljači kojeg obezbjeđuju lovci, zatim i zbog zdravlja ljudi kao izbog zdrastvenog stanja životinja koje može biti ugroženo zaraznim bolestima prenesene sa oboljele divljači na druge divlje i domaće životinje, pa čak i na čovjeka. Tvrde da, kada lovci ne bi ubijali predatore, ubrzo bi bile desetkovane “uzgojne populacije zeca, jarebice kamenjarke, srne…” Još više bi, kažu, bile ugrožene i domaće životinje, perad, ovce, koze, krave, konji i druge.

“Slična situacija je i sa divljim svinjama čija je populacija u pojedinim našim lovištima velika. Kada bi zabranili lov ova populacija bi se još više razmnožila i kao takva nanosila ogromne štete ratarstvu, a kao prenosioci zaraznih bolesti i stočarstvu, posebno imajući u vidu afričku kugu koja je konstatovana u susjednoj Srbiji i pitanje je dana kada će doći i u naša lovišta, a potom biti prenešena i na farme svinja’’, ističu iz Lovačkog saveza.

Argument lovaca je i da bi zabranom lova bila ugrožena egzistencija ljudi koji su zaposleni u ovoj djelatnosti, i da neke divlje životinje mogu prouzrokovati štete na imovini (pčelinjaci, stoka, zasadi, livade), a neke mogu i direktno napadati ljude.

“Zato postoji opravdana bojazan da bi ljudi mogli u odbranu imovine, kad već nema lova, pribjeći trovanju te divljači i drugim oblicima zakonom nedozvoljenih radnji što je jako opasno i za druge životinje i za ljude’’.

Ako je po presudama, krivolova nema

Da nije slučajeva koji poput ubijene mečke uznemire javnost pa krivolovci završe u pritvoru, prema presudama sudova krivolova gotovo i da nema.

Prema podacima koje je CIN-CG/”Monitor” dostavio Osnovni sud u Podgorici, u posljednjih pet godina donijete su dvije odluke zbog krivičnog djela nezakonit lov protiv tri osobe, od kojih je samo jedna osuđena uslovno. Donijeto je sedam odluka zbog krivičnog djela ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa. U jednoj, kojom su obuhvaćene tri osobe, jedna je osuđena na kaznu rada u javnom interesu. U ostalim, jedna osoba je kažnjena novčano, a ostali uslovno.

Na nivou Crne Gore zbog nezakonitog lova 2019. godine prijavljeno je 12 osoba, u 2018. godini deset, godinu ranije bilo ih je devet, podaci su Vrhovnog državnog tužilaštva.

Zakonom je za krivolov zaštićene vrste propisana zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina.

Od ukupno 127 sudskih slučajeva, između 2013. i 2018. godine, koji su uključivali slučajeve ilegalnog ubijanja životinja, zloupotrebe životinja i uništavanja staništa, više od pola - 84 slučaja je bilo u potpunosti odbačeno.

Prema pouzdanim informacijama CIN-CG/”Monitora”, i pored zabrane ribolova na Skadarskom jezeru i javnog poziva uprave ovog nacionalnog parka građanima da ne kupuju ribu u vrijeme zabrane, svakog vikenda nelegalno se izlovi stotine kilograma. Iz uprave NP “Skadarsko jezero” upozoreno je da je riječ o krivolovačkoj mafiji.

Čuvarska služba NP, kako je saopšteno, nedavno je uhvatila dvije osobe na čamcu u kojem su bili akumulatori, i druga oprema koja se koristi za krivolov. Tužiteljka Ivana Petrušić-Vukašević, kako su naveli iz NP Skadarsko jezero, odlučila je da u tom slučaju nema elemenata krivičnog djela, uprkos činjenici da su u čamcima zatečeni akumulatori, pregovarač i sonde kojima se vrši krivično djelo, pa je dvojicu muškaraca oslobodila krivične odgovornosti, ,,što znači da će im sredstva za krivično djelo biti vraćena."

Pored nedostatka baze podataka, nedovoljno novca za istraživanja, slabog rada institucija i neprimjenjivanje zakona, Gligorović upozorava i da “nizak nivo svijesti o značaju očuvanja biodiverziteta predstavlja kočnicu za zaštitu vrsta”.

On smatra da je “neophodno sprovesti aktivnosti koje će uticati na promjenu načina razmišljanja i to povećanjem broja časova biologije u školama, kao i drugim edukativnim aktivnostima”. Takođe je, kaže, “potrebno povećati ulaganja u nauku i jačati kapacitete institucija i nevladinih organizacija i samostalnih naučnika koje se bave istraživanjem i zaštitom životne sredine’’.

Vole golubove, truju sokolove

Krajem prošle godine regionalna vijest je bila da je u Crnoj Gori upucan bjeloglavi sup. Rijetka zaštićena vrsta ptice bila je opremljena satelitskim odašiljačem u Hrvatskoj, i pratila se njena migraciona ruta prema Bliskom Istoku i Africi. Iznad Crne Gore let je prekinut sačmom iz puške. Ova zaštićena vrsta ptica u Crnoj Gori je istrijebljena, ali im je prelet preko teritorije naše zemlje nezaobilazan na putu migracija, kaže za CIN-CG/”Monitor” Aleksandar Perović iz CZIP-a.

“Sjećamo se i Peruna iz 2018. godine, koji je praćen satelitskim odašiljačem iz Hrvatske. Nažalost, ova jedinka je postala žrtva krivolova na Ulcinjskoj solani. Nađeno je jedno krilo, a CT snimak pokazao je veliku količinu sačme. Odašiljač nikad nije pronađen. Na isti način je stradao i Fojiška, bjeloglavi sup koji je takođe praćen satelitskim odašiljačem prošle godine’’, priča Perović.

On podsjeća i na slučaj pelikana, globalno ugrožene vrste, koji je pronađen ranjen i paralizovan, takođe na Ulcinjskoj solani.

Trovanja ptica i poljoprivredne mreže u kojima se pernata divljač umrsi i strada, neke su od opasnosti, ali ni jedna nije tako velika kao krivolov, kaže Perović. Njegov kolega iz CZIP-a Bojan Zeković navodi i globalne prijetnje koje ugrožavaju staništa životinja i ptica - urbanizacija, nestajanje močvara, šuma u Crnoj Gori posebno zbog nekontrolisanih požara i koncesionara.

Zeković navodi i primjere stradanja ptica ne elektromreži - sudar ptice sa infrasktruturom, ili kada dođe do spoja i ptica strada, što dovodi i do prekida mreže.

“Znamo da je stradanje veliko, posebno za veće vrste grabljivice kao što su velika ušara, za koju imamo sedam slučajeva stradanja iako nikad nije rađeno istraživanje. Međutim u Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj rađeno je dosta na ovome, rješenja postoje. Mi smo se sličnom inicijativom obratili CEDIS-u, ali nikad nismo dobili ni odgovor”, kaže Zeković.

On kao opasnost navodi i trovanje, što predstavlja problem i za širu okolinu, jer je riječ o opasnim otrovima koji i u malim količinama mogu biti smrtonosni i za ljude.

“Ovo je nešto što golubari najčešće koriste da ubiju sokolove koji im napadaju golubove, i pritom žrtvuju goluba. Imali smo slučaj sivog sokola i goluba na Gorici, golub je bio premazan otrovom. Da je neko dijete dohvatilo ovu pticu bila bi to katastrofa”, kaže Zeković.

Tivatska solila - od deponije do zelene oaze

Jedan od rijetkih pozitivnih ekoloških primjera su Tivatska solila - nekadašnja divlja deponija i lovište koje je pretvoreno u park prirode.

Ovaj rezervat prirode, površine oko 150 hektara nalazi se u močvarnom dijelu priobalnog pojasa Krtoljskog zaliva u opštini Tivat. Zaštitu ovog lokaliteta 2007. godine inicirala je nevladina organizacije CZIP, a pridružili su se JP Morsko dobro, Opština i Turistička organizacija Tivta.

Solila su dugo bila nelegalna deponija za smeće, šut i drugi otpad i otpadne vode, a ujedno, i aktivno lovište.

Aleksandra Ivanović iz Morskog dobra za “Monitor”/CIN CG kaže da su Solila 2008. godine zaštićen kao posebni rezervat prirode radi očuvanja rijetkih, prorijeđenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune i biljnih zajednica.

“Od uspostavljanja zaštićenog područja, stanje rezervata tivatska Solila je kontinuirano unapređivano kroz uspostavljanje infrastrukture za posmatranje ptica, terenska istraživanja, promociju i edukaciju. Poseban akcenat je stavljen na rad sa djecom, gdje je nekoliko hiljada učenika osnovnih i srednjih škola iz više gradova posjetilo rezervat i imalo priliku da se upozna sa važnošću njegovog očuvanja”, kaže za CIN-CG/”Monitor” Marija Stanišić iz CZIP-a.

Ivanović navodi da su danas Solila značajna kao stanište brojnih vrsta organizama i predstavljaju svojevrsan centar biodiverziteta Crne Gore. Na Solilima je identifikovano 10 vrsta gmizavaca, 5 vrsta vodozemaca od kojih je mali mrmoljak endemit Balkanskog poluostrva. Istraživanjima je evidentirano 15 vrsta sisara i 4 vrste slijepih miševa, a u kanalima i Širokoj rijeci 3 vrste raka i 5 vrsta riba. Na Solilima su identifikovane i 42 vrste vilinih konjica, 38 vrsta leptira, 3 vrste bogomoljki i još pedesetak vrsta drugih insekata, od kojih je čak 16 endemskih vrsta i dvije su zaštićene na evropskom nivou zbog čega je ovo i potencijalno Natura 2000 područje.

“Sumiranjem literaturnih podataka, koji su objavljeni u tri ključne publikacije o flori i vegetaciji Solila formirana je lista od 144 vrste i podvrste vaskularnih biljaka’’, kaže Ivanović.

Rezultati istraživanja pokazali su da pregledna lista vaskularne flore Solila broji 470 vrsta/podvrsta, od kojih se 18 nalazi na nacionalnoj listi zakonom zaštićenih biljaka, 12 na CITES-u, 146 na crvenoj listi svjetske, evropske ili mediteranske flore... Zabilježeno je i 20 vrsta gljiva.

Prilikom proglašenja parka prirode 2008. Solila su brojala 114 vrsta ptica koje su stalno ili tokom migracijskih perioda boravilie na ovom području. Da se rad isplatio govori i podatak da je sada broj registrovanih vrsta ptica značajno porastao i iznosi ukupno 178 vrsta, od čega su 43 na Aneksu i Ptičije direktive i time od velikog značaja za zaštitu i očuvanje.

“Februara 2018. u rezervatu je prvi put registrovano jato od preko 100 ždralova koji su izabrali Solila za svoje bezbjedno odmorište na svom migratornom putu. Nakon toga, jata ždralova su odmarala na području Solila i tokom proljećne seobe 2019. i 2020. Aprila 2020. na području rezervata registrovano je i jato roda što predstavlja rijetku pojavu za ovakva područja. Ipak, najdragocjeniji podatak registrovan je septembra 2020. kada su se u rezervatu, nakon više od 10 godina, pojavila tri flamingosa’’, naglašava Ivanović.

NAPOMENA: U tekstu je 20.04.2021. izvršena korekcija, jer je bilo netačno napisano da su nadzornici Nacionalnog parka Skadarskog jezera uhvatili dvojicu krivolovaca sa "stotinama kilograma ribe i agregatima kojima je ubijena". U čamcu nije bilo ribe, kako proizilazi i iz zapisnika nadzornika. Iz tužilaštva je reagovano na ovu grešku, uz objašnjenje da pomenute osobe nisu zatečene u krivolovu, da u momentu kontrole nije bilo ulovljene ribe, te da se eventualno može govoriti o pripremni radnjama "koje nisu kažnjive".

( Predrag Nikolić (CIN-CG/Monitor) )