Iz debelih nameta samo se nebo vidi
Lazar Marić desetak dana pokušava da očisti put do Male Crne Gore preko prevoja Štuoc, kaže da ne pamti ovoliki snijeg u aprilu
Već deset dana Lazar Marić, radnik žabljačkog Komunalnog preduzeća, bije bitku sa velikim sniježnim nametima čisteći put prema najnepristupačnijem selu - Maloj Crnoj Gori.
Kako kaže za “Vijesti“, na pamti toliki snijeg u aprilu.
“I do sada su bili nameti po pet-šest metara, ali ti nameti bi bili na dužini od 50-60 metara, a onda bi bilo metar do metar i po snijega. Nikada nije bilo da je ovako kompaktan snijeg duž čitavog puta. Na pojedinim mjestima je oko tri metra, a na drugim po pet-šest metara”, priča tridesetogodišnji Marić.
Za selo Mala Crna Gora, udaljeno 20 kilometara od Žabljaka, a 30 od Plužina, kažu da je “krov“ Durmitora. Smješteno na ivici kanjona Sušice, ljeti je primamljivo mnogima, a zimi i s proljeća svi zaborave na njega jer je odsječeno od svijeta praktično od prvog snijega.
Za širu javnost bude “otvoreno” tek u maju, kada Lazar i njegove kolege probiju put do sela gdje zimi dimi iz svega devet domova.
“Tvrd je snijeg. Dok ga je bilo dva-tri metra, dnevno sam mogao da očistim od 700 metara do kilometar, a sada kako je snijeg po pet-šest metara dnevno čistim oko 400-500 metara. Čistim po pet-šest sati dnevno. Sa mnom je kolega, mještanin”, kaže Marić.
Do Male Crne Gore vodi put preko prevoja Štuoc i najviše kote koja iznosi 2.050 metara. To je i najzahtjevniji dio na trasi dugoj oko pet kilometara, tu su najveći nameti.
Ko god je vidio fotografije, pitao se je li moguće da je to kod nas i kako to čistim. Visina snijega je sve veća kako idem više preko Durmitora. Trenutno su, na ovom dijelu puta, nameti i preko osam-devet metara
Fotografije koje su ovih dana osvanule na društvenim mrežama snimljene su u mjestu Stevovića tavan, a na njima se tek nazire borba koju Lazar vodi sa sniježnim nametima.
“Ko god je vidio fotografije, pitao se je li moguće da je to kod nas i kako to čistim. Visina snijega je sve veća kako idem više preko Durmitora. Trenutno su, na ovom dijelu puta, nameti i preko osam-devet metara. Kada izađem iz mašine i pogledam iznad sebe - vidim snijeg, nebo i brdo, i razmišljam da se taj snijeg odvali i padne na mene - ne bi me našli do Petrovdana (12. jul). Ali, ne predajem se. Imam još jedno dva kilometra napornog puta, a onda silazim niza stranu i za najdalje nedjelju dana doći ću u selo”, samouvjereno jstiče Lazar.
Njegovi roditelji žive u pitomom selu Tepca, gdje zimuje oko 14 domaćinstava. Marić kaže da zimi ostavi po dan-dva dok očisti put do sela.
Za razliku od Male Crne Gore koja je svake godine od četiri do šest mjeseci odsječena od svijeta zbog golemog snijega.
( Svetlana Mandić )