U Montenegro erlajnsu otvoren predstečajni postupak
Da li će bivši nacionalni avioprevoznik otići u stečaj biće odlučeno na ročištu 27. aprila
U kompanijama “Montenegro erlajns” uveden je predstečajni postupak, dok je ročište, na kojem će se odlučiti da li će bivši nacionalni avio prevoznik nakon 27 godina otići u stečaj, zakazano za 27. april u Privrednom sudu.
Rješenje o predstečajnom postupku donio je u petak 16. aprila stečajni sudija Blažo Jovanić, koji je i predsjednik Privrednog suda, a za privremenog stečajnog upravnika imenovan je Saša Zejak.
Uprava prihoda i carina predala je zahtjev za uvođenje stečaja 13. aprila zbog nemogućnosti da od ove kompanije naplati dug od 12 miliona eura. U zahtjevu su naveli da je kompanije krajem decembra prekinula djelatnost, da nema prihode, da se od tada njen račun nalazi u blokadi i da ne postojke drugi način za naplatu potraživanja osim kroz stečajni postupak.
Jovanić je u rješenju naveo da je zahtjev Uprave prihoda uredan zbog čega je i otvorio predstečajni postupak.
Zejak je “Vijestima” kazao da je rješenje dobio juče, kao i da će danas posjetiti kompaniju.
“Moj posao je da utvrdim činjenično stanje o poslovanju, prihodima i dugovanju kompanije i da ga predstavim na ročištu 27. aprila nakon čega će sud odlučiti da li će se stečajni postupak pokrenuti ili ne”, kazao je Zejak.
Nacionalni avio-prevoznik, prema posljednjim podacima sa crne liste poreskih dužnika, koja je objavljena sa presjekom na kraj januara ove godine državi duguje 11,97 miliona eura za poreze i doprinose na lična primanja zaposlenih. Ukupni dugovi kompanije na kraju prošle godine iznosili su 110 miliona eura. Zaposlenima se duguje šest zarada, kao i staž za period od septembra 2017. godine.
Račun MA je na kraju marta bio u blokadi za dug od 20 miliona eura. Kompanija se od 2013. godine nalazi u ozbiljnim problemima i opstajalo je samo zahvaljujući obilnoj državnoj pomoći, za koju je u septembru prošle godine utvrđeno da je nezakonita.
Iz Vlade su 24. decembra prošle godine saopštili da više nemaju pravnih mogućnosti da avio-prevozniku daju državnu pomoć, a već narednog dana je menadžment kompanije obustavio letove.
Ako Privredni sud prihvati zahtjev za uvođenje stečajnog postupka, svim radnicima u MA, kojih sada ima oko 400, prestali bi ugovori o radu, a stečajni upravnik može angažovati onoliko radnika koliko procijeni da mu je potrebno. Prihvatanje klasičnog stečaja značilo bi prodaju imovine kako bi se naplatili povjerioci.
U prvom isplatnom redu su potraživanja radnika za zarade, ali je u ovom slučaju, zbog male imovine MA i mogućeg značajnog broja obezbijeđenih povjerilaca, pitanje da li će se iz prodaje imovine svi i u punom obimu moći naplatiti. Obezbijeđeni povjerioci su oni koji su prije uvođenja stečaja stekli pravo naplate duga sudskom odlukom, rješenjem izvršitelja, hipotekom, zalogom... i oni imaju prednost u naplati potraživanja. U drugom isplatnom redu je država za poreska potraživanja, a u trećem svi ostali neobezbijeđeni povjerioci.
( Goran Kapor )