Bečić: Opoziciji će svanuti kada ode stara garda

Lokalni izbori poslali su jasnu poruku da opozicioni birači žele nova lica, a odlazak pojedinih lidera vjerovatno bi rezultirao boljom saradnjom unutar opozicije i vraćanjem povjerenja, poručio je predsjednik Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić.

Bečić je u intervjuu za “Vijesti” kazao da podržava proteste ukoliko su mirni i demokratski. “Uvijek sam ih podržavao, ako su bili nenasilni, demokratski, planski i ciljni, tako će biti i ubuduće, s tom razlikom što će ih u nekom doglednom vremenu, kada se akumulira narodna energija, pripremati odgovorniji i stabilniji ljudi”, kazao je lider Demokrata. Bečić tvrdi i da Demokratska partija socijalista (DPS) nikada nije bila više podijeljena unutar sebe nego što je sada.

Opozicija je u kratkom roku doživjela dva vezana neuspjeha na predsjedničkim, pa na lokalnim izborima. Šta opozicija treba da učini da bi opet došla u poziciju da ugrozi vlast DPS-a?

Upravo završeni lokalni izbori poslali su jasnu poruku da opozicioni birači žele nova lica, mlade ljude, iskrenu, dosljednu i principijelnu politiku, pozitivnu i programsku kampanju, kratko rečeno: smjenu generacija na opozicionoj sceni. Tu poruku očito ne žele da razumiju, niti da prihvate pojedini lideri, a mislim da je ključno značajna za buduće procese. Ona bi vjerovatno rezultirala i poboljšanjem odnosa u opoziciji, vraćanjem povjerenja, ako bi, naravno, bila praćena modernim pristupom u politici, nuđenjem konkretnih rješenja, međusobnom solidarnošću, jakim terenskim radom, odnosno vođenjem politike na duge staze, a ne kratkotrajnim tumaranjima koja imaju za cilj da nekog održavaju na funkcijama i pozicijama decenijama. DPS, po mom mišljenju, unutar sebe nikada nije bio više podijeljen nego danas, predsjednik DPS-a nikada nije imao goru međunarodnu poziciju u odnosu na zapadne adrese, ali opozicija, ako želi da iskoristi takve trendove koji će se nastaviti, mora da se rukovodi pozitivnim iskustvima Demokrata i koalicije “Ljudi za 21. vijek”. Ko hoće da je razumije, pomoći će i sebi i narodu. Ko ne želi, urušiće sam sebe.

Smatrate li se odgovornim za takav rezultat zbog odugovlačenja pregovora o zajedničkom predsjedničkom kandidatu, ali i odbijanja da razgovarate o širim savezima na lokalnom nivou?

Rezultati i pojedini učinci su lako mjerljivi, tako da ne bih pravio generalizaciju, već direktno ukazao na činjenice. Krenimo redom. Na predsjedničkim izborima, dio opozicionih lidera je insistirao da predsjednik Demokrata ne može da bude zajednički predsjednički kandidat opozicije. Vjerovatno zato što su istraživanja govorila da mogu pobijediti Mila Đukanovića. Tražili su isključivo nekog drugog kandidata, osim Dritana Abazovića koji je bio spreman da me bezuslovno podrži. Tvrdili su da je to pobjednički recept. Ja sam još krajem januara odblokirao taj proces, rekavši da odustajem i da ćemo prihvatiti svako rješenje koje dogovore. Zašto im je trebalo još dva mjeseca za dogovor, to nije pitanje za mene, to je pitanje za one koji su nas vrtjeli ukrug. Nakon izbora, jedino oni koji su bili protiv moje kandidature i tvrdili da je pobjednički recept nestranački kandidat nijesu imali elementarne odgovornosti da makar izađu pred građane i saopšte svoje viđenje završenih izbora. Naprotiv, sakrili su se i krenuli u fabrikovanje afera. Takve afere, konstrukcije i laži postale su autodestruktivne i okrenule su se protiv njih samih, ali i protiv opozicije u cjelini. Što je uostalom i bio cilj.

Na lokalnim izborima tvrdio sam i na organima partije i u javnosti da će koalicija Demokrata i URA dati sinergetski efekat, da ćemo imati sjajnu kampanju, da ćemo ostvartii odličan rezultat i da ćemo završiti svoj dio posla. To se i dogodilo. Ovi izbori su potvrdili tezu da samostalan ili koalicioni uspjeh ne zavisi od načina nastupa, već od iskrenosti politike koju vodite i vjere u ono što radite. Na ovim izborima imali ste koalicija koje su se pokazale odličnim, kao “Ljudi za 21. vjek”, ali imali ste onih udruživanja i saveza koji su se pokazali kontraproduktivnim. Tako da odgovornost ne može sigurno biti kod onih koji su ostvarili sinergiju, dali maksimum i motivisali svoje birače da izađu na izbore i daju nam nikad veću podršku. Ne zaboravite da je DPS ostvario praktično isti broj glasova kao 2016. godine kada je pretrpio ubjedljiv poraz u Podgorici, tako da treba vidjeti ko nije uspio da motiviše ni svoje tradicionalne birače i zašto su ljudi ostali kod kuće. Zašto je neko konstantno napadao opozicione kolege, fabrikovao afere kolegama iz opozicije, vodio negativnu kampanju, direktno demotivišući opozicione birače? Zašto je neko rasuo glasove i častio DPS? Zašto je neko vodio bezličnu kampanju i nije ništa radio na terenu? Sve su to pitanja za koja adrese nijesu “Ljudi za 21. vijek”, a u odgovoru na njih vidjećete i gdje jasno stanuje odgovornost. Na kraju, moram istaći da sam ponosan na veoma iskrenu, pozitivnu i politički odgovornu saradnju sa GP URA, čiji su funkcioneri naši iskreni prijatelji i saborci.

Na koji način opozicioni lideri treba da snose odgovornost za neuspjehe na izborima?

Na osnovu svega prethodno rečenog, odgovornost u opoziciji je lako detektovati i za pozitivne i negativne trendove koji su vidljivi. Ako kontinuirano rastete već pune tri godine, kakav je slučaj sa Demokratama i “Ljudima za 21. vijek”, nastavite tim tempom. Međutim, ako imate izražene negativne trendove, a uz to ste decenijama na istim pozicijama u opoziciji, logika je jedina moguća – da mjesto ustupite nekom ko će uliti svježu političku krv i pokušati da napravi promjenu.

Najgore i najopasnije je kada neki 50-ti put u svojoj dugoj karijeri krivca za neuspjeh traže u drugima, a ne u sebi. Prvo je bio kriv jedan medij, zatim drugi, pa jedna NVO, nakon toga i druga, malo je kriva jedna ambasada, zatim su okrivili i drugu, pa i treću, a sve sa ciljem da nastave svoje autodestruktivno djelovanje u Crnoj Gori. Svi su krivi, samo su decenijski lideri ispravni. Trikovi kao poslije svih izbora. Pokušaj prebaciti krivicu na drugoga, da ne bi polagao odgovornost za rezultate. Ponavljam, samo pogledajte ko su jedini lideri u opoziciji koji nijesu izašli pred građane ni nakon predsjedničkih izbora, ni nakon lokalnih izbora i sve će vam biti jasno.

Nema načina nastupa koji nijesu isprobali, nema metoda političke borbe koji nijesu isprobali. Od samostalnih nastupa, preko koalicionih, jedinstvenog nastupa na jednoj listi, zajedničkog predsjedničkog kandidata, protesta, bojkota, jedne, dvije, tri kolone. Koji god oblik da su odabrali za ovih duže od 20 godina, nakon izbora im je bio kriv neko drugi. Isti ljudi na čelu, i tada, i sada. Crna Gora je definitivno fenomen. Isti lideri na vlasti koji uništavaju državu i narod i tada i danas, isti lideri na čelu nekih opozicionih subjekata i tada i sada. Rezultati poražavajući, odgovornosti nigdje, a svi koji ukažu na to biće etiketirani na način što će jedne proglasiti izdajnicima države, a druge izdajnicima opozicije.

Demokrate su, poslije lokalnih izbora, po ocjenama analitičara, postale dominantna snaga u opoziciji. Smatrate li da je sada na vama odgovornost da povedete opoziciju i nađete novi način djelovanja?

Mi smo pokazali za prethodne tri godine da politiku vodimo na duge staze, da ne pravimo trule kompromise, da biramo put iskrenosti i principijelnosti koji uvijek duže traje, bez obzira na ono što kaže matematika u dijelu izbornih rezultata. Zato imamo kontinuiran, stabilan rast, sve veće povjerenje građana i izuzetno moćnu partijsku infrastrukturu. Ko hoće da naša pozitivna iskustva korisiti, da prati ono što se pokazalo kao moderna, građanska, porogresivna politika koju žele građani, ko hoće da vodi iskrenu politiku, da daje šansu novim ljudima, u nama će uvijek imati partnera. Ko hoće drugačije, pomoći mu nema. Subjekti su autonomni, samostalno donose odluke, ali nije suština u obliku partnerstva i u načinu djelovanja – suština je da li neko želi da nadmudri protivnika i smijeni vlast ili želi da bude vječita opozicija, centrirajući loptu uvijek tamo gdje odgovora onome koga navodno želi da pobijedi.

Iz Demokratskog fronta su vas nakon lokalnih izbora pozvali, da kao najjači savez, organizujete proteste. Šta ćete uraditi tim povodom?

U prethodne tri godine sam više puta dokazao i Đukanoviću i dijelu DF-a: vaši trikovi su za malu djecu, a ne za ozbiljnu političku priču. Tako da sam odgovor na to pitanje dao iste večeri nakon izbora na konferenciji za štampu, jer nijesu mogli da izdrže ni sat vremena nakon zatvaranja birališta, a da ne osmisle još jedan u nizu političkih trikova. Pozivaju nas oni koji birača ne mogu izvesti na birališta, a kamoli na ulicu, oni koji su kampanju za veoma značajne lokalne izbore započeli i vodili podmećući opozicionim kolegama i napadajući opoziciju. Oni koji su istim tempom nastavili i nakon izbora. Oni koji su isprobali sve moguće načine nastupa i metode političke borbe za ovih 27 godina, ali im je nakon nesupjeha uvijek bio kriv neko drugi. Poslije svega što su uradili i meni, i partiji koju predvodim, i opozicionim biračima, pomenuti trikovi i pojedinci ne zaslužuju moj komentar. Što se, pak, tiče protesta kao narodnog bunta protiv vlasti, uvijek sam ih podržavao, ako su bili nenasilni, demokratski, planski i ciljni, tako će biti i ubuduće, s tom razlikom što će ih u nekom doglednom vremenu, kada se akumulira narodna energija, pripremati odgovorniji i stabilniji ljudi.

Povratak u Skupštinu može pozdraviti samo DPS

Da li smatrate da je bojkot Skupštine neuspio projekat, s obzirom na to da se većina opozicije već vratila u poslaničke klupe?

To je pitanje za one koji su potrčali da se vrate, a tvrdim da je bojkot 39 poslanika opozicije bio najubojitije sredstvo demokratskog pritiska, jer je sa jedne strane najslikovitije ogolijevao sav antidemokratski karakter ove vlasti, a sa druge strane nije davao mogućnost da ga vlast uz pomoć svojih prljavih instrumenta obesmisli, kao što je slučaj sa nekim drugim metodama demokratskog pritiska. Smatram da je prekid bojkota Skupštine, bez ispunjavanja uslova opozicije, odluka koju može pozdraviti samo DPS, jer je to sebičan potez koji nema veze sa interesima opozicionih birača. Naravno, svako ima pravo na izbor i odgovornost prema biračima, ali “Ljudi za 21. vijek”, kako su jasno istakli, vraćati se neće bez ispunjenja uslova za iole slobodne i fer izbore, koji bi vodili održavanju opštih izbora u jednom danu. Uostalom naša riječ je zakon i nikad je nećemo pogaziti.

U Skupštini ćete sada imati one koje gledate već decenijama sa jedne i druge strane, pa možda se rode i neki novi politički savezi, a van Skupštine će biti Demokrate i URA – oni koji su novi, koji imaju najveću podršku i koji će nastaviti da predano terenski rade, jer naše vrijeme, a time i vrijeme promjena u Crnoj Gori, siguran sam dolazi.

( Darvin Murić )