Koje anti-COVID mjere možemo poboljšati odmah u susret turističkoj sezoni?

Tokom poslednjih mjesec dana u Crnoj Gori se konstantno registruje opadajući trend broja novooboljelih. Bilo bi dobro reći da su nam već sada stope incidencije među manjima u Evropi, ali nijesu, jer se još uvijek kotiramo relativno visoko. Bilo bi dobro da možemo reći i da se radi o dugoročnom opadajućem trendu. Međutim, iskustva nam ukazuju na neophodan oprez i potrebu mudrog sagledavanja mogućih scenarija u bliskoj budućnosti. U ovom nezapamćenom javnozdravstvenom izazovu za cijeli svijet, naša zemlja istovremeno mora spašavati ekonomiju, posebno u susret nastupajućoj turističkoj sezoni.

Da bismo produžili period smirivanja epidemiološke situacije, dva glavna ispita moramo položiti u najkraćem mogućem roku: visok obuhvat vakcinacije i unapređenje i pojačano poštovanje osnovnih protivepidemjskih mjera.

Željela bih da akcenat stavim na drugi ispit, tj. osnovne mjere, iz više razloga. Prvi razlog je da će period vakcinacije trajati određeno vrijeme, mjereno mjesecima, pa će sledstveno i čekanje na efekte vakcinacije trajati još duže (dodatno uslovljeno raspoloživim količinama vakcine, uz nadu da ćemo kao mala i nejaka država uspjeti da ubrzamo dinamiku nabavke). Drugi razlog je da na efekte dobro isplaniranih, široko i dugoročno ispoštovanih i kontrolisanih osnovnih mjera ne moramo dugo čekati. Rezultati mogu nastupiti praktično odmah jer su osnovne mjere već zaživjele i sada ih je potrebno unaprediti, ne koštaju puno a daju ogromne dobiti. Sopstvenim snagama i pameću moramo stvoriti stabilnu epidemiološku situaciju u zemlji, odmah! To će biti najjača poruka i pozivnica za turiste koji će samo u tom slučaju ozbiljno razmotriti dolazak.

Ukratko, iz stručnog ugla, smatram da mi po pitanju osnovnih mjera možemo i moramo: Poštovati princip predostrožnosti i preduzeti sve mjere u cilju dugoročne stabilizacije epidemiološke situacije.

Pojačati edukaciju građana o svim osnovnim mjerama, sugerisati još revnosnije poštovanje propisanih mjera. Razmotriti pokretanje TV emisije koja bi pored donosioca odluka angažovala i široki front stručnjaka koji bi svakodnevno građanima pružali edukativne, lako razumljive sadržaje i poučne primjere, saopštavali rezultate i pojašnjavali situaciju, ocjenjivali sprovođenje mjera i zajedno sa građanima radili na njihovom unapređenju, odgovarali na direktna pitanja građana i uključivali ih kao aktivne sudionike u rješavanju problema i smanjenju rizika. Ukoliko se pospješi dobra komunikacija između građana i donosioca odluka-stručnjaka, spriječićemo značajno i širenje (i stvaranje) novih sojeva, koji mogu pokrenuti rasplamsavanje „nove“ epidemije.

Na posebno rizičnim lokacijama (javni prevoz, mjesta gdje boravi više ljudi) pojačati preventivne i kontrolne aktivnosti, pružati konstantnu podršku licima odgovornim za lokalno sprovođenje mjera.

Pomoći građanima u smanjivanju umora od pandemije. Pružiti podršku za bezbjedno upražnjavanje rekreativnih aktivnosti i češći boravak u prirodi.

Odabrati nefarmaceutske, osnovne mjere koje se mogu unaprijediti u skladu sa naučnim saznanjima, kao što su da se ovaj virus prenosi i putem vazduha u zatvorenim prostorijama (maske, provjetravanje - detaljnije u nastavku).

Šta znači da se ovaj virus prenosi i vazduhom a ne samo kapljično?

Kada je u pitanju udisanje virusa, dugo vremena se smatralo da se ovaj virus može prenijeti samo kapljično. To se dešava kada inficirana i neinficirana osoba dovoljno dugo zajedno borave bez potrebne fizičke distance i zaštite maskama (može se desiti i tokom boravka u spoljašnjoj sredini). Neinficirana osoba u tom slučaju udiše nevidljive kapljice pljuvačke koje izbacuje izvor infekcije, a koje takođe padaju po njenom licu i odjeći, rukama i okolnim predmetima. Inficirana osoba čak ne mora da priča, kašlje ili kija, jer će i tokom običnog disanja izbacivati sitne kapljice. Potrebno je napomenuti i da nova naučna saznanja sugerišu da je rizik od prenosa putem kontaminiranih predmeta veoma mali jer se se infekcije tim putem rijetko dešavaju.

Međutim, publikovano je nekoliko dobro dokumentovanih naučnih studija koje su dokazale da se SARS-CoV-2 prenosi ne samo kapljično nego i vazduhom. Referentne međunarodne agencije za zdravlje, kao što su SZO, CDC i ECDC, još uvijek nijesu jasno istakle i ovaj put prenosa SARS-CoV-2, već se on uglavnom pominje „nausput“.

Ispostavlja se ipak da je to mnogo važno, jer se mjere sprječavanja infekcije moraju prilagoditi i pojačati u skladu sa tim saznanjima. Kako Britanski medicinski žurnal (BMJ) nedavno navodi, suočavanje sa COVID-19 je stručnoj javnosti ukazalo na problematičnu terminologiju u vezi sa prenosom respiratornih infekcija. To je imalo za posledicu nedovoljno razumijevanje mjera koje je neophodno preduzeti radi spječavanja prenosa SARS-CoV-2.

U epidemiologiji termin aerosol se za sada odnosi samo na raspršena sasušena jezgra koja nastaju od najsitnijih kapljica pljuvačke iz kojih odmah ispari voda kad ih izbacimo iz usta i nosa, i koja zato što su laka satima lebde u vazduhu i nose ih vazdušne struje. Termin kapljice se odnosi na krupnije, ali takođe uglavnom nevidljive kapljice iz disajnih puteva i usta, koje nakon izbacivanja ne mogu da lebde zbog svoje težine, pa brzo padaju i domet im je uglavnom do dva metra. Međutim, kako se ne bi dalje unosila zabuna u vezi sa veličinom kapljica i sasušenih kapljičnih jezgara kojima se prenosi virus, u BMJ je iznesen stav da je najpraktičnije sve te čestice nazivati aerosolima, jer oni u suštini to i jesu (aerosoli su raspršene tečne ili čvrste čestice u vazduhu, kao što je magla ili dim).

Bitna razlika je što kod prenosa laganim kapljičnim jezgrima inficirana osoba ne mora biti prisutna da bi zarazila nekoga, jer ona satima lebde i prelaze iz prostorije u prostoriju, čak se kreću i po spratovima, zavisno od vazdušnih strujanja. Najveći rizik za infekciju se dešava u manjim zatvorenim prostorijama u kojima se duže boravi, pa u to vrijeme ili prije dolaska neinficiranih, inficirana osoba izbaci veliku količinu virusa u vazduh, koje će neinficirani udisati, akumulirajući virus dok se ne dostigne dovoljna infektivna doza.

Akcenat se sada stavlja na dvije mjere koje naš boravak u zatvorenim prostorima mogu učiniti mnogo bezbjednijim: na adekvatnom provjetravanju i na kvalitetnijim maskama, imajući u vidu da se sada zna da se u tim uslovima virus može prenijeti lakše nego što se u početku pretpostavljalo.

Forsiranje provjetravanja

Narodnim jezikom rečeno, neophodno je što češće napraviti dobru promaju u zatvorenim prostorima, odnosno što češće vršiti izmjene vazduha. U istom cilju se preporučuje na primjer, držanje otvorenih prozora na vozilima u kojima postoji rizik od prenosa (posebno taksijima, gdje se kao jedna od opcija preporučuje da naprijed budu potpuno spušteno staklo koje je suprotno od vozača a pozadi staklo suprotno od putnika koji sjedi iza, dijagonalno od vozača). Cilj provjetravanja je smanjivati koncentraciju virusa u vazduhu koji se udiše. Proizvodnja uređaja za klimatizaciju se vec usmjerava na bolje perfomanse za prečišćavanje vazduha, ali tek rijetki luksuzno uređeni prostori i vozila ih imaju.

Upotreba kvalitetnijih maski u zatvorenim prostorima

Po pitanju nošenja kvalitetnijih maski podrazumijevaju se njihove dvije glavne osobine: da maska može dobro da prijanja na lice kako se ne bi udisao vazduh mimo maske i da maska ima filtere za vazduh koji zadovoljavaju određene standarde koji su strožiji u odnosu na hirurše maske. Za platnene maske i hirurške maske je ključno da ne prijanjaju dovoljno na lice, a za platnene maske je upitna i sposobnost filtracije tj. zadržavanja čestica sa virusom na platnu (zavisi od gustine tkanja, postojanja dodatnog filtera, vrste materijala, statičkog naelektrisanja itd.).

Zbog toga se za situacije kada više ljudi duže boravi u zatvorenom prostoru (posebno ako je skučen), preporučuje nošenje tzv. partikularnih ili filtrirajućih maski, sa stepenom filtracije označenim kao N95 (ili FFP2) ili N99 (FFP3). Ove maske su se do sada preporučivale samo za zdravstvene radnike i za osobe koje su u visokom riziku da dobiju tešku formu bolesti. Sada bi bilo poželjno da postanu široko dostupne i za građane i za turiste. Smatram da je šteta što ne postoji pogon za proizvodnju ovih maski kod nas, a cijenjene bi bile donacije društveno odgovornih kompanija i pojedinaca.

Prisjetimo se da se nošenje maski nije preporučivalo na početku pandemije. Zvaničan stav je bio da su se štedjele za zdravstvene radnike, neki su tvrdili da nema naučnih dokaza da mogu biti korisne, što je opet bilo u koliziji sa tvrdnjom da su neophodne zdravstvenim radnicima. Stručnjaci su u to vrijeme mogli poštovati princip predostrožnosti (ali nijesu), pa preporučiti zaštitu usta i nosa bilo kakvim platnenim maskama ili tekstilom, kao što su se građani štitili prije sto godina za vrijeme španjolice (i da ih odbace kao preporuku tek ako se dokaže da su bezvrijedne za sprečavanje prenosa SARS-CoV-2). Umjesto toga, maske su nekako stidljivo i na „zadnja vrata“ ušle u naše živote, i nažalost, tada je propušten dobar momenat da se građani i zdravstveni radnici podrobnije upoznaju sa vrstama i osobinama maski, kao i sa njihovim kvalitetom. I stručnjacima iz javnog zdravlja su takođe bile potrebne dodatne informacije o ispunjenosti zahtjeva za kvalitet maski dostupnih na tržištu (po vazećim regulativama), dok su pojedine zemlje čak napravile smjernice za izradu platnenih maski.

Scenariji za ljeto i naša šansa

Početkom aprila ove godine BMJ je publikovao projekcije tri grupe naučnika koje ukazuju na mogućnost naglog porasta broja hospitalizovanih i umrlih od kovida tokom predstojećeg ljeta u Velikoj Britaniji, kao logičan slijed nakon ukidanja svih ograničenja i „potpunog otključavanja“ koje će se fazno sprovoditi tokom maja i juna, bez obzira što će vakcinacija sigurno doprinijeti djelimičnom ograničavanju epidemije. Uticaj novih sojeva je i dalje potpuno neizvjestan, tako da su ove procjene rađene ne uzimajući u obzir njihov mogući pogubni uticaj. Ovi predikcioni modeli su ustvari uzeli u obzir najpovoljniji scenario, a to je da su vakcine visoko učinkovite i da imunitet nakon vakcinacije i preležane bolesti ne slabi ubrzano. U zaključku ove studije se kaže da bi pridržavanje osnovnih mjera za smanjenje prenosa spasilo mnoge živote i minimiziralo prijetnju bolničkim kapacitetima.

Imamo li snage i pameti da postignemo navedeno, istovremeno spašavajući turističku sezonu? Kao društvo, moramo se i možemo se ujediniti da uspijemo. Potrebni su nam zdravstveno, ekonomski i etički osviješćeni građani i stručnjaci. Ne dozvolimo da se ostvari projekcija koju je za ljeto napravio globalni istraživački centar IHME (eng. Institute for Health Metrics and Evaluation) za Crnu Goru. Ta projekcija predviđa da nakon pada opterećenja tokom maja i juna nastupa porast stope oboljevanja početkom jula i sledstveni porast stope umiranja sredinom jula (uz napomenu da su u projekciju uključili i očekivani tempo vakcinacije, kao i širenje novih sojeva, stepen korišćenja maski i mobilnost stanovništva). Čak je na evropskoj mapi za 31. jul 2021. godine najgora projekcija data za Crnu Goru (slika)! Šta nam je onda činiti? Pojektujmo naš najbolji scenario i svi radimo na njegovom ostvarenju odmah!

P.s. Hvala mojim prijateljima koji su sa mnom dijelili korisne ideje i razmišljanja, od kojih sam neke iskoristila u ovom tekstu.

( Vesna Beatović )