Rat svih protiv svih

Bellum omnium in (contra) omnes tj. rat svih protiv svih - tako bi engleski filozof Tomas Hobs, iako je živio u 17.vijeku, danas pisao o stanju političke scene i nedostatku jakog građanskog društva u Crnoj Gori. U ovim istrošenim pretpolitičkima bitkama teško je makar jedno jutro se probuditi, a da već nijeste svrstani u Njihove ili Naše, ali svakako najteže je objasniti i bivate najviše osuđeni sa svih strana ukoliko ste Svoj, sa jasnim stavovima, principima i vrijednostima. To je prokletstvo društva isprepletenog provincijalnim nacionalizmima, gdje se, usljed nedostatka jakog pojedinca, građanske svijesti i hrabrosti, najlakše sakriti iza nekog kolektivističkog konteksta, bilo da se radi o nacionalnom, političkom ili religioznom i iz te pozicije komotno napadati i potpirivati podjele.

Svakome ko iole poznaje crnogorsko nacionalno biće i ima solidnu percepciju političkih dešavanja, bilo je jasno da makar i tehnička i tranziciona saradnja ideološki različitih subjekata nove vlasti ne može teći glatko. Ipak, čak i u vizijama onih kritičara koji su bili za promjene i znali da će građanski dio nove vlasti zarad svjetlije budućnosti morati odmah da proguta „najveću žabu“ (saradnja sa desnicom), nijesu mogli očekivati ovoliko turbulencija, nesihronizovanog djelovanja i međusobnog podmetanja nogu. Kod nas u biznisu veoma često se pri zapošljavanju srećemo sa crnogorskom krilaticom „traži posao, a boga moli da ga ne nađe“, pa mi tako politička scena vlasti svakodnevno liči na „žele uspjeh vlasti, a boga mole da se on ne desi“. Nedostatak komunikacione strategije unutar vlasti, partitokratske ambicije za kadriranjem, neumijeće preveniranja događaja i namjerno puštanje „zlog duha iz boce“ dovodi do gotovo svakodnevnih situacija gdje djelovi parlamentarne većine organizuju proteste protiv svoje vlade. Da smo mi građansko, vrijednosno napredno, pravno uređeno i potpuno stabilno društvo ovo bi bili pravi primjeri demokratije. Međutim, u nedostatku ovih atributa ovakve scene dio su prvog čina u teatru apsurda, kojeg nikako da preskočimo i koji se pretvara u izlive retrogradnih narativa.

Šovinistički ispadi pojedinaca ili male grupe ljudi u Pljevljima, povodom izbora novog načelnika policije su za svaku osudu i zahtijevaju procesuiranje! Partije parlamentarne većine treba da se ograde i osude ovakve primitivne reakcije, jer bacaju sjenku na nešto što je možda njihov legitiman zahtjev u pogledu imenovanja za ovu poziciju. Ne znam ko je H. Đurđević da bih sudio, niti želim na bilo koji način da sugerišem bilo šta po tom pitanju, ali je svakako neko ko je delegiran od strane novih vlasti i valjda bi trebao biti pokazatelj da ne postoji nacionalna distanca pri odabiru kadrova, što se iz reakcija nije moglo zaključiti?! Reakcije opozicionih partija su sasvim očekivane uzimajući u obzir njihov repertoar u periodu poslije gubitka vlasti - to je već svima prepoznatljiv, pomalo dosadan izliv lažnog dušebrižništva ne bi li se politička scena još malo zaoštrila i kako bi se još malo politički parazitiralo na biračkom tijelu manjinskih naroda.

Dok gledam i slušam ove šovinističke pjesme sa svih strana i „kreativnost“ njihovih autora imam osjećaj kao da smo u nekom rijalitiju u kojem se organizuje neko takmičenje u pjevanju nacionalističkih pjesama na nekoj trash, ruzičastoj TV, gdje u žiriju pored dobro poznatih huškača sa raznih portala učestviju makar dva psihoterapeuta, sa ove i one strane, kako bi ocjenjivanje bilo pravično i u skladu sa kriterijumima.

U duboko religioznom društvu, kakvo je crnogorsko, ocjene i izgovorene riječi religijskih poglavara nose sa sobom veliku težinu i mnogo utiču na društveno-političku scenu. Uticaj je još veći ukoliko znamo da se, nažalost, religijski poglavari često više bave politikom, ostavljajući duhovnost opskurnim političkim likovima. Vođe religijskih zajednica, u ovom slučaju reis Fejzić, a prethodno i brojni crkveni poglavari ne smiju da reaguju na nivou ispodprosječnog posmatrača, dnevnog političara, ne smiju da reaguju žrtveno-rovovski i da prave još veći jaz. I ako je bio u pravu, trebalo je onakvu reakciju ostaviti svojim pulenima iz BS-a. Religijski poglavari se moraju izdići iznad situacije, reagovati duhovno, filozofski, mudro i pomiriteljski i porazgovarati sa ljudima ovakvih stavova. Jer ovim ispadnicima treba komunikacija prvo sa policijom, a onda i sa istinski duhovnim licima, dok šira društvena zajednica mora svakodnevno raditi na edukaciji i emancipaciji kako bi se inkluzivno razbijale predrasude.

Ponavljam i ponavljaću - nacionalistički rovovi nijesu većinska Crna Gora. Zato se odgovornim i vizionarskim pristupom u ovakvim situacijama od „muve ne pravi međed“, stvari posmatraju realno i stavljaju u prave, a ne dramatične okvire. Tako se grade mostovi tolerancije i mira; tako se to radi u elementarno civilizovanom svijetu.

Mir i ljubav, Ljudi!!!

Autor je privrednik i bivši poslanik

( Emin Duraković )