Pjesma gdje strah zaboravlja svoju glad
O porodičnom cirkusu je pjesma gdje zaboravlja strah svoju glad, a radost svoj strah
U jednom šizofrenom pismu Danilu Kišu poredao sam pjesme koje su posvećene piscu Peščanika. Spisak pjesnika je povelik i uvećava se svakog pramaleća: Marija Čudina, Aleksandar Ristović, Ištvan Erši, Tonko Marojević, Katarina Fortenson, Sinan Gudžević, Oto Tolnai, Duško Novaković, Josif Brodski, Milan Đorđević, Deže Kostolanji, Ibrahim Hadžić, Derek Volkot, Vojo Šindulić, Predrag Lucić... U tom snolikom spisku je i pjesma Mija Raičevića koja nije posvećena pjesniku romana Bašta, pepeo. Nije, a jeste u slavu Danila Kiša. To je pjesma O porodičnom cirkusu.
U prologu cirkusa je otac. Otac hoće biti surov da bi plemenit bio. Stavlja dječaku žar na dlan, kao crno seme narcisa. Žar kao veliko zavještanje mladom pjesniku. Narcis Miodraga Raičevića je opravdan, olimpijski narcis jer zna da je od djetinjstva ostao samo torzo, a on stihom privlači lepotu i dostojanstvenost izgubljenog ostatka. Opravdan jer zna da riječ na nepcu pre od snijega čvrsne. Opravdan jer zna ako je nebo boje višnje onda je ulica modroplava. Opravdan jer u driblingu opjeva rođenje tragedije i rođenje pjesnika. Opravdan jer M.R. voli da peva podgoričku sevdalinku Nek zaspim noćas u gitari. Opravdan jer hoće da uhvati miris i san Mediterana. Opravdan jer MR zna s bolom na vidjelo.
O porodičnom cirkusu je pjesma gdje zaboravlja strah svoju glad, a radost svoj strah. Ili, poezija je pomamnica, ili pjesnik je eros pa sve ostalo:
Kad sam imao 17 godinaotac me je odveo u svoju radnju, i rekao:
“Da znaš, ovde smo te pravili! Redovno,
nedeljom posle ručka (majka ti je bila
sjajna kuvarica). Mislim da nam se
upornost isplatila. Sad i ti to znaš:
To je to mesto. Pogledaj ga dobro:
Iduće godine sve što vidiš biće tvoje.”
Rekao mi je i ovo: “Upamti, u moru
koje je plavo, kamenje je isto takvo.
Miris šljunka, kad se povuče talas,
nemoguće je opisati. Zato ga ne zaboravljaš.”
Posle toga sam otišao kući,
izvalio se na kauč, i počeo intenzivno
da smišljam stihove ove pjesme.
PS: Miodrag Raičević je rođen u Kišma(h)ali u Titogradu. Tamo su nekad bili dućani u kojima su se prodavali lekarije i voće. Na Selmanovoj tezgi s lubenicama dečak M.R. pojeo je osmjeh i ispljunuo mlečne zube.
( Božo Koprivica )