Rast potrošnje, novi poduhvati i neredi

Dok kovid-19 i dalje hara siromašnim državama, bogate zemlje u kojima kampanje vakcinacije smanjuju broj hospitalizacija i preminulih a vlade popuštaju ograničavajuće mjere pripremaju se za svojevrstan postpandemijski bum. Međutim, budući da je situacija u kojoj se svijet nalaze u ovom trenutku toliko nepoznata, ekonomisti se okreću istoriji kako bi donekle mogli da predvide šta da očekuju.

Britanski „Ekonomist“ podsjeća da je pandemija kolere 1830-ih godina pogodila Francusku tako snažno da je za mjesec dana zbrisala tri odsto populacije Pariza. Po završetku pošasti uslijedila je ekonomska obnova, a Francuska je slijedila Britaniju u industrijskoj revoluciji. „Ekonomist“ ističe da svi koji su čitali „Jadnike“ znaju da je pandemija doprinijela i još jednoj vrsti revolucije. Gradska sirotinja, koju je bolest najsnažnije pogodila, pobunila se protiv bogatih što je rezultiralo višegodišnjom političkom nestabilnošću u zemlji.

Nakon perioda masovnih nefinansijskih poremećaja poput ratova i pandemija, BDP zaista ima tendenciju rasta, navodi „Ekonomist“ i dodaje da mnogi analitičari predviđaju da će američka ekonomija ove godine porasti za oko 7 odsto, što je otprilike za pet procenata brže u odnosu na pretpandemijski trend. List navodi da i druge razvijene ekonomije očekuje neuobičajeno brzi rast, kakav nije zabilježen od poslijeratnog buma 1950-ih godina. Istorija ipak nudi i dodatne lekcije, koje je neophodno uzeti u razmatranje prilikom ekonomskih prognoza.

Prvo, mada ljudi jedva čekaju da izađu vani i počnu da troše osjećaj neizvjesnosti neće odjednom nestati. Drugo, pandemija utiče na ljude i preduzeća da isprobavaju nove načine poslovanja, što mijenja strukturu ekonomije. Treće, kao što se vidi na primjeru „Jadnika“ često uslijedi politička nestabilnost sa neprevidivim ekonomskim posljedicama.

U pogledu rasta potrošnje dokazi ukazuju da su se ljudi tokom ranijih pandemija ponašali gotovo istovjetno kao što se ponašaju posljednjih godinu dana suočeni sa kovidom-19. Štede novac usljed nedostatka prilika za trošenje i rizika od izlaska vani.

U prvoj polovini 1870-ih tokom epidemije malih boginja, stopa štednje britanskih domaćinstava se udvostručila, a isto važi i za Japan tokom Prvog svjetskog rata. Za vrijeme epidemije španskog gripa 1919-20, Amerikanci su uštedjeli više novca nego bile koje naredne godine do Drugog svjetskog rata.

Istorija nam takođe pruža uvid u to šta ljudi rade kada se život konačno vrati u normalu. Raste potrošnja usljed čega dolazi da smanjenja stope nezaposlenosti. Međutim, radi se o prilično nestabilnim trendovima budući da građani ostaju opreznu. Banka Goldman Sachs je nedavno objavila dokument u kojem procjenuje da su u periodu od 1946-49 američki građani potrošili samo oko 20 odsto viška ušteđevine. To trošenje je, kako navodi “Ekonomist”, svakako podstaklo poslijeratni bum, mada su mjesečni izvještaji vlade o „poslovnoj situaciji“ kasnih 1940-ih bili prilično zabrinjavajući predviđajući usporavanje. Primjera radi konzumacija piva je pala tih godina, a ekonomija je zaista i ušla u recesiju 1948-49.

Druga velika lekcija postpandemijskih bumova odnosi se na „snabdijevanje“ ekonomije - kako i gdje se roba i usluge proizvode. „Ekonomist“ ističe da mada su ljudi nakon pandemija generalno manje skloni frivolnoj zabavi, pojedini su spremniji da se upuste u nove načine zarade. Istoričari na primjer vjeruju da je nakon epidemije „crne smrti“ u Evropljanima proradio avanturistički duh. Ukrcavanje na brod i put u nove zemlje djelovao je manje rizično u trenutku kada kod kuće umire toliko ljudi. Danas, bogati svijet bilježi rast novih poslovnih poduhvata, dok preduzetnici pokušavaju da popune rupe na tržištu.

Pojedina istraživanja ukazuju da plate nakon pandemija imaju tendenciju rasta. Za to postoji više objašnjenja, međutim britanski list ističe da porast plata može biti i rezultat političkih promjena - što je treća velika lekcija istorijskih bumova.

Kada ljudi masovno pate, pažnja je onda više usmjerena na radnike. To je po svoj prilici slučaj i u ovoj pandemiji: tvorci politika širom svijeta su relativno manje zainteresovani za smanjenje političkog duga i sprečavanje rasta inflacije nego što su za smanjenje stope nezaposlenosti. U autorskom članku trojice akademika sa Londonske škole ekonomije navodi se da ljudi širom Evrope imaju sve veću averziju prema nejednakosti.

Takav pritisak je, u pojedinim slučajevima, eksplodirao u političke nerede. Pandemija razotkriva i pojačava nejednakosti koje su već postojale usljed čega oni koji su ugroženi traže promjene. Ebola je 2013-16. uticala na porast građanskih nereda u zapadnoj Africi za 40 procenata, pokazala je nedavna studija.

„Ekonomist“ ukazuje i na nedavno istraživanje koje je sproveo Međunarodni monetarni fond o posljedicama pet pandemija, uključujući ebolu, SARS i ziku, u 133 države od 2001. godine. „Kako pandemija bude popuštala razumno je očekivati ponovno izbijanje nereda, naročito na lokacijama koje imaju istoriju takvih dešavanja“, navodi se u dokumentu MMF-a. Građanski neredi doživljavaju vrhunac otprilike dvije godine nakon okončanja pandemije, navodi se u članku britanskog lista i zaključuje: „uživajte u predstojećem bumu dok bude trajao jer nedugo zatim može doći do novog preokreta u priči“.

Roboti se ne razbolijevaju

Pojedini ekonomisti povlače paralelu između pandemija i još jedne promjene u snabdijevanju ekonomije: upotreba tehnologija koje bi zamijenile ljude. Šefovi žele da ograniče širenje bolesti, a roboti se ne razbolijevaju.

U dokumentu koji su sastavili istraživači MMF-a navodi se da je niz nedavnih epidemija, uključujući ebolu i SARS, pokazao da takvi događaji „ubrzavaju primjenu robota, naročito u slučajevima kada su posljedice po zdravlje ozbiljne i kada se povezuju sa značajnim ekonomskim padom“.

„Ekonomist“ kao primjer navodi 1920-te godine i eru rapidne automatizacije u Americi, naročito u telefonskim centralama gdje su najčešće radile mlade žene. Tu je takođe primjer i „crne smrti“ i štamparije Johana Gutenberga. Još nema čvrstih dokaza o rastu automatizacije zbog kovida-19, mada kruže brojne šale o armiji robotskih radnika.

( Nada Bogetić )