Poseban zakon, ili poništavanje odluka o dodjeli stanova i kredita sa nepravilnostima

Advokat Tomović vidi više mogućnosti za rješavanje problema Vladine stambene politike, među kojima je i donosene nove odluke sa jasnim i preciznim kriterijumima

21508 pregleda11 komentar(a)
Foto: Shutterstock

Rješenje situacije sa stanovima i stambenim kreditima može biti u stavljanju van snage Vladine odluke na osnove koje se oni dodjeljuju i donošenju nove “uz eliminisanje svih normi koje ostavljaju prostor za bilo kakvo diskreciono odlucivanje”, poručio je advokat Mladen Tomović.

Vladina Komisija za stambena pitanja dodijelila je oko 25 miliona eura vrijednih stambenih kredita i oko 20.000 metara kvadratnih stanova, utvrdili su iz Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou. Iz Nacionalnog savjeta su istakli da su među njima stambenu pomoć nezakonito dobile desetine sudija i tužilaca.

Preporuka stručnog tima Savjetu i Vladi je da se Odluka stavi van snage dok ne bude usaglašena sa zakonom.

“Što se tiče prethodnog perioda moguće je donijeti lex specialis sa retroaktivnim dejstvom, jer tu mogućnost poznaje i Ustav Crne Gore, uz obrazlaganje javnog interesa za njegovu retroaktivnu primjenu. Druga opcija je poništavanja pojedinačnih odluka po službenoj dužnosti ukoliko sadrže nepravilnost koja je zakonom propisana kao razlog za obavezno poništavanje, shodno članu 139 Zakona o upravnom postupku (ZUP),” kazao je Tomović za “Vijesti”.

Ovaj član se odnosi na mogućnosti za obavezno poništavanje rješenja.

Od januara 2014. godine, zakonom koji se tiče održavanja stambenih zgrada propisano da se “postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”.

“Vijesti” su prošle sedmice objavile da samo Ustavni sud nije donio pravilnik, a da Tužilački i Sudski savjet jesu.

Tomovićfoto: tomoviclawoffice.com

“Smatram da sudstvo i tužilaštvo moraju imati adekvatan budžet kojim će samostalno i nezavisno raspolagati, bez mogućnosti uticaja od strane izvršne vlasti. Takođe smatrama da u okviru navedenog budžeta je potrebno obezbijediti dovoljno sredstava i za rješavanje njihovih stambenih potreba kako bi se mogao spriječiti odliv kadrova iz pravosuđa”, kazao je Tomović za “Vijesti”.

Tužilački savjet je, prema riječima predsjedavajućeg Ivice Stankovića, godinama tražio od Vlade sredstva za rješavanje stambenih pitanja državnih tužilaca i administrativnog kadra, ali da im Ministarstvo finansija nijedne godine nije odobrilo sredstva za navedenu namjenu.

Iz Sudskog savjeta su kazali da su pomagali sudijama da riješe stambeno pitanje pod povoljnijim uslovima na osnovu svog pravilnika, ali su mnogi od njih odlučili i da, pored toga, traže pomoć od Vlade.

“Mišljenja sam da se pitanja dodjele stambenih kredita i rješavanja stambenog pitanja za sudije i tužioce može rješavati isključivo kroz pravilnike o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba sudija i tužilaca, koji su usvojeni od strane Tužilačkog i Sudskog savjeta te da u konkretnom slučaju nije bilo valjanog pravnog osnova za alternativnu primjena Vladine Odluke o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera”, kazao je sagovornik “Vijesti”.

Tomović navodi da je u prvom članu Vladine Odluke precizno definasan krug lica na koje se funkcionere primjenjuje a u koje se ne ubraju sudije i tužioci.

Dodaje i da je član 30a u koliziji sa tim članom, jer se njime širi prvobitni krug lica, na koja je moguće primijeniti odluku i to na zaposlene u službi državnog organa, organu državne uprave, ustanovi i drugom pravnom licu, “ali se čak i u ovako proširenom krugu zaposlenih sudije i tužioci ne mogu prepoznati”.

"Dodatno krajnje je sporan član 30 vladine odluke kojom je propisano da se bez bilo kakvog javnog oglasa može riješiti stambeno pitanje zaposlenog koji obavlja poslove od posebnog interesa za državu i ostvaruje izuzetne rezultate, ali se uopšte ne definiše koji su to poslovi i koji su to kriterijumi na osnovu kojih se utvrđuju izuzetni rezultati, zbog čega ovaj član ostavlja prostor za široko diskreciono odlučivanje i nosi u sebi normativni korupcijski rizik u primjeni navedene norme u pojedinačnim slučajevima”, upozorio je on.