Fast fashion zagađuje planetu

Još kao djevojčica dizajnerka Milica Marinković je od raznih materijala - papira, salveta, plastičnih kesa pravila haljine za Barbike.

Njen odnos prema modi danas je drugačiji od većine modnih kreatora, a Milica se trudi da kroz svoje radove ne zagađuje životnu sredinu. Zato je izabrala da haljine pravi od recikliranih materijala - limenki i čepova.

“Imam nekoliko bitnih razloga zašto su to baš limenke. Kada bih napravila retrospektivu, počela bih još od fakulteta kada sam od našeg asistenta dobila cjeduljicu sa imenom El Anatsui. Moje skice i radovi za diplomski rad iz predmeta Tapiserije su ga inspirisale da mi skrene pažnju na tog umjetnika. El Anatsui je jedan od najuticajnijih umjetnika u istoriji Afrike i veoma je poznat u svijetu. Za izradu svojih umjetničkih djela koristi resurse koji se odbacuju, aluminijumske poklopce od boca, limenke od hrane i slično, i koje povezuje bakarnom žicom. Koristeći eko materijal, on pravi zidne tapiserije ogromnih formata, kao i skulpture. Kroz njegov primjer sam vidjela kako otpadni materijal na pametan način može da se koristi kao sirovina od koje se izrađuju fantastični umjetnički radovi, koji još i svjetlucaju kao u mojim maštanjima”, počinje svoju priču za Magazin Milica Marinković. Kako kaže, tada je analizirala njegov način spajanja već obrađenih metala, čepova ili lima od limenki i dobila inspiraciju da tako napravim materijal koji naziva eko-tekstil.

“Prvo sam napravila nekoliko tapiserija, koje su bile veoma zapažene i izlagane. Jedna je bila i nagrađena na izložbi u Novom Sadu 2012. godine. Zatim sam željela da dam svoj lični pečat svemu tome i odlučila da taj tekstil napravim nosivim. Onda je nastala skulptura od žice - ženski torzo sa korsetom od ispeglanih crvenih čepova od flaša, izlagana na zajedničkoj izložbi u prostoru ULUPUDS 2012. godine. Godinu kasnije je na Majskoj izložbi ULUPUDS-a izložena nova skulptura od žice i prva tirkizno žuta haljina od kombinacije čepova i limenki. Bila sam veoma uzbuđena gradeći tu prvu haljinu. Moja sreća i ono sto sam osećala je izgledalo kao u bajci koji sam gledala kao mala, gdje tri vile svojim čarobnim štapićima prave uspavanoj ljepotici haljinu za bal. Magija. Tako je sve počelo”, ističe Marinković.

Željela da napravi eko tekstil

Ne krije da je oduvijek bila inspirisana stvarima koje sijaju i privlače pažnju kao što su ogledalske površine, gliteri, šljokice i perlice. Željela je da napravi glamurozne haljine koje bi sijale kao da su od takvih materijala, a da se u isto vrijeme ne prepozna na prvi pogleda od čega su iste napravljene.

“Na taj način došla sam do rješenja - svaka limenka sija kao ogledalo, ako ne sa lica onda sa naličja. A ima ih skoro u neograničenim količinama. Kao neko ko je završio srednju školu za dizajn i Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu, razmišljajući kuda to vodi došla sam do zaključka da danas svako ko želi može da ima svoj brend dizajnirane garderobe, da takvih firmi ima previše i da bih bila samo kap u moru zajedno sa ostalima. Tako sam odlučila da napravim svoj eko tekstil, po uzoru na El Anatsuija, od nečega lako dostupnog i neiscrpnog - otpada. Velika količina garderobe je izložena u buticima, uvijek sam se pitala gdje odlažu i šta se radi sa svom garderobom koja se ne proda. Činjenica je da, pored fast fooda kojim zagađujemo naš organizam, uveliko postoji i fast fashion koji zagađuje našu planetu na razne načine, dok mi prekomjernom kupovinom to zagađivanje podržavamo. Ne znam u kojoj mjeri su ljudi svjesni toga. Svojim eko tekstilom sam htjela da skrenem pažnju na problem sa kojim se suočavamo i da ih podstaknem da razmisle i dođu do zaključka do kog sam ja došla”, kaže Marinković.

Sve radi ručno

Upravo zbog toga što su ekološki osviješćene njene haljine su nesvakidašnje. U pitanju je specifičan materijal koji može i da je povrijedi tokom rada, pa sagovornica Magazina ovjašnjava proces nastajanja njenih kreacija.

“Od 2012. godine kada sam počela da koristim ovu vrstu materijala, sve radim ručno. Naravno, uz pomoć porodice i prijatelja, postali smo već uigran tim. Sve radimo ručno, od prikupljanja limenki, preko pranja, ali i dezinfikovanja. Naravno, niko neće baciti ispranu ili opranu limenku, svi su to kupili da bi potrošili i bacili bez da se zapitaju koliko je potrebno da se ta jedna limenka razgradi. Mi smo u kući došli do toga da se odmah nakon korišćenja limenka opere ili bar ispere i stavi da se osuši, što nam kasnije mnogo olakša dalji proces. Nakon toga se sijeku oblici, buše rupice i zatim dolazi na red ‘ukrajanje’ tj. nastanak same haljine”, objašnjava Marinković.

Haljine od limenki

je lakše nositiKako kaže, u zavisnosti od inspiracije nekad spremi skice kako treba unapred da izgleda haljina, a nekada inspiracija krene od jedne limenke u čiji izgled se zaljubi i tokom pripreme materijala izgradi i kroj haljine.

“Inspiracija za moju prvu samostalnu izložbu je bila narodna nošnja. Bazirala sam se na zubunu i motive sa njega prenijela na naš predimenzionirani zubun napravljen od metalih čepova sa flaše za pivo, vino i sokove. Prvo smo spajali čepove tako da koloristički i po obliku liče na cvijet, zatim smo od tih cvjetova gradili motiv i tako je nastao zubun od eko materijala”, prisjeća se dizajnerka.

U konsultaciji sa djevojkama koje su nosile njene haljine, vremenom je došla do zaključka da su one izrađene od limenki znatno lakše od haljina od čepova.

“Zato smo se fokusirali na izradu haljina od limenki kako bi bile lakše nosive”, dodaje Marinković.

Jednu haljinu radi minimum mjesec dana

Izraditi materijal za jednu haljinu nije lako, a potrebno je i dosta vremena.

“Dugo nisam znala odgovore na pitanja koliko limenki i vremena je potrebno za izradu jedne haljine, ali pošto su to najčešća pitanja morala sam i na to da obratim pažnju. Sve zavisi od toga da li imam rokove, da li haljinu izrađujem sama ili imam pomoć i koliku, takođe i koje je dužine haljina i slično. U normalnim uslovima, za jednu dugu haljinu potrebno je minimum mjesec dana uz pomoć još dvije osobe. Znači, minimum mjesec dana da na haljini rade tri osobe od početka obrade limenki, povezivanja u eko tekstil, pa do krajnjeg proizvoda. Kada je količina limenki u pitanju zavisi od modela haljine. Za izradu moje najglamuroznije haljine, koja ima krinolinu i izgleda kao da je od perja, bilo je potrebno oko 1000 limenki samo za donji dio. Prva dilema je bila kako od limenke napraviti stilizovano limeno pero koje djeluje ‘vazdušasto’, ali uspjeli smo”, pohvalila se Marinković.

Imaju ulogu scenskog kostima

Haljine od tvrđih materijala nijesu udobne za nošenje, a na udobnosti svojih modela dizajnerka još uvijek radi i stražuje.

“Haljine od limenki prvenstveno imaju ulogu scenskog kostima. Namijenjene su da se nose tokom nekog nastupa ili snimanja. Moram priznati da smo po pitanju udobnosti prošli razne analize i testove. Na samom početku nisu bile baš udobne, zato su bile spajane žicom. Ali dugo smo eksperimentisali kako da ih unaprijedimo. Najbolji efekat je kad limene djelove spajamo alkama, što je mnogo udobnije. Najčešće se haljine rade tako da isključivo budu od ‘metala’, tačnije samo od limenki, žice i alki i to potpuno od recikliranog materijala. Kada se one nose svaka devojka ispod haljine ima podhaljinu od tekstila u boji kože”, objašnjava sagovornica Magazina.

Najveći dokaz udobnosti je bio, kako kaže, kada su modeli na snimanju jedne emisije sjedeli duže od sat vremena u ovim haljinama.

“Ali, ideja udobnosti se razvijala dalje i nastala je posebna kolekcija haljina tako što smo metalne, limene oblike ušivali za tekstil. Naši modeli su uvijek prezadovoljni i srećni kada obuku eko kreacije jer se osjećaju posebno i nesvakidašnje. Tako da je to dodatni osjećaj udobnosti”, pohvalila se ona.

Prednost njenih kreacija nije samo efektnost, već i činjenica da iste dok se nose proizvode zvuk.

“Najviše volim da prezentujem svoje haljine od limenki na mini revijama, kada devojke obuku haljine i kada krene povorka. Haljine tada ožive, zavlada posebno uzbuđenje, energija i sreća. Osvjetljenje naglašava boje i metalni odsjaj. Hiljade metalnih komadića zatreperi i zašušti u ritmu koraka. Sklop ovog eko-materijala proizvodi zvuk i to je karakteristično i vrlo interesantno jer publika reaguju na to. Zvuk je prednost zato što daje još jednu novu umjetničku dimenziju koja pojačava emocije”, smatra Marinković.

Limenke lakše za obradu od čepova

* No nijesu samo limenke materijal koji koristite za Vaše kreacije, tu su i plastični čepovi. Koji od ova dva materijala je lakši za obradu?

“Čepovi su nešto od čega je sve i počelo. Prvo smo prikupljali čepove. Imali smo jako lijep odziv jer su prijatelji koji rade u kafićima i restoranima u dogovoru sa svojim kolegama kolektivno skupljali, tako da i sada imamo zalihe i kolekcije čepova još od 2012. godine. Naš depo za sirovinu i gotove haljine zahtijeva svake godine sve više prostora”, priznaje ona.

Čepov su ručno ispravljali, presovali što je bio dodatno težak i spor posao.

“Zatim smo bušili rupice i spajali žicom. Vremenom smo došli do zaključka da je mnogo lakše i za obradu i za nošenje da haljine budu od limenki ili bar da bude kombinacija čepova i limenki. Limenke su lakše za obradu i mnogo mekše od čepova, mogu se sijeći i običnim makazama koje svako ima u svojoj kući. Tako da ako ikada dobijete inspiraciju da za nešto iskoristite limenke, alat već posjedujete”, savjetuje Marinković.

Decenija izrade eko tekstila

Izborom materijala dizajnerka je željela da podigne svijest o očuvanju životne sredine i pokaže na koji su način može reciklirati otpad.

“Podizanje svijesti o očuvanju životne sredine je bio moj prvi i osnovni pokretač da ovu ideju razrađujem i nastavim da održavam godinama unazad. Sljedeće godine slavićemo 10 godina izrade eko tekstila, eko tapiserija i haljina od limenki. Deset godina ove ideje. Kroz umjetnost izrade tapiserija i haljina od recikliranog materijala, limenki i čepova željela sam da pozovem na buđenje svijesti o neophodnosti reciklaže, ali i da pokažem potencijal otpada i način na koji se on može koristiti u umjetničkom izrazu. Umjetnost je najatraktivniji put i način da se skrene pažnja posmatrača. Svako umjetničko djelo šalje određenu poruku, samo se to nekada vidi direktno i jasno, a nekada je skriveno i inspirativno, sa ciljem da pokrene posmatrača da sam dođe do zaključka”, smatra dizajnerka i ističe da su oh još tokom studija profesori učili da u njihovo stvaralaštvo unose i koriste već iskorišćene materijale koje imaju svuda oko sebe i koji su im lako dostupni.

“Dok sam stvarala eksponate za svoju prvu samostalnu izložbu razmišljala sam kako da skrenula pažnju prolaznika i posjetioca na moj eko-materijal. Izabrala sam jednu komercijalna stvar - haljinu, zato što ovakva haljina može da privuče svaku osobu da je pogleda i kada priđe još bliže, da shvati i od čega je ta haljina napravljena. Samim postupkom oblačenja ovakvog predmeta na živo tijelo, željela sam da prikažem kako je moda odijevanja veoma uticajna i bitna u ekološkom lancu. Dosta djevojaka za posebne prilike kupi skupocjenu haljinu koju u većini slučajeva obuče samo jednom i nikada više. Treba zaustaviti loše navike potrošačkog društva”, samtra Marinković.

Garderobu ne kupuje često

kupuje čestoTo što su njeni modeli od recikliranih materijala onemogućava dizajnerku da napravi veliku kolekciju. To joj je i promijenilo odnos prema modi.

“Svaka haljina koju izradimo je unikatna. Kolekcije smo mogli da napravimo samo kada od jednog istog proizvodjača imamo veliku količinu limenki. Tako smo u saradnji sa Red Bullom napravili i najveću kolekciju koju imamo i ta saradnja je krunisana modnom revijom. Pravili smo haljine od njihovih klasičnih plavo-srebrnih limenki, ali i od žutih koje su dio njihovog proizvoda Red Bull Tropical. S obzirom da je ovo ručni rad, onda je i logično da se ne ponavljaju iste haljine i isti krojevi. Upravo kao što ste i rekli, pravili smo male kolekcije. Oduvijek mi je moda bila privlačna. Bavila sam se tom temom od djetinjstva. Kao što i svaka djevojčica sanja o balskim haljinama pa ih prenese na papir, i ja sam bila jedna od tih. Majka i baka su mojoj sestri i meni od malena šile haljinice. Ubrzo smo počele i same da dizajniramo tako što smo birale dezene i modele. U međuvremenu smo pravile i haljinice za lutke i moram priznati da sam i tu koristila razne materijale kao što su srebrni omoti od čokolade, šareni papirići od bombona, salvete, plastične kese i slično”, prisjeća se Marinković. I dok je uživala u svom ružičastom svijetu izrasla je i srela se sa novim činjenicama, da i nije sve tako roze i sjajno.

“Shvatila sam da ta ista moda uništava naše okruženje, da zloupotrebljavaju modu da bi zaradili i eksploatisali radnu snagu. Ali ja sam svoje dječije snove ostvarila kroz svjetlucav materijal kome je potrebno previše godina da bi se razgradio u prirodi. Moj odnos prema modi se dosta promijenio i vrlo sam razočarana. Garderobu ne kupujem često, sem osnovnih stvari. Sama sebi mogu da napravim sve što zamislim. Uljepšavam komade garderobe i tako im promijenim i osvježim izgled”, otkriva sagovornica Magazina. Garderobu koju ne nosi poklanja ili je odnese na reciklažu.

“Ali ipak, uprkos svemu, modu i dalje volim, pratim svjetsku i domaću modnu scenu jer mi je to u krvi od malih nogu”, napominje Marinković koja dodaje da je veoma bitno u modi koristiti materijale koji mogu da se recikliraju.

“Vrlo je bitno da se inače za proizvodnju samog tekstila koristi sirovina koja je ekološki prihvaćena, mada materijali postaju sve više modernizovani i svakako vještački. S obzirom da je moda postala, kako smo već rekli fast fashion, a sve što je “fast” ne zvuči baš dobro”, samtra dizajnerka.

Modna industrija jedan od najvećih zagađivača

od najvećih zagađivačaČitaoce Vijesti savjetuje da je vrlo bitno šta kupuju i od kog je materijala.

“Garderoba napravljena tako da se brzo ‘potroši’ da biste što prije morali ponovo da kupite ne valja. Postoji i dosta pozitivnih načina za izradu. Na primjer, imitacija kože koja nije životinjskog porijekla, a ima isti izgled kao prava koža pravi se od kore pomorandže. Postoji zamjena za kožu koja se proizvodi od kaktusa. Fabrike koje proizvode tekstil i garderobu se sve više prilagođavaju zaštiti životne sredine, jer počinju da stupaju na snagu zakoni koje moraju da poštuju. Jedna fabrika za proizvodnju materijala je prije više decenija prebačena iz Amerike u Kinu, jer je bila toliko štetna da je isušila cijelu rijeku. Od tada u Kini postoji šala koja kaže da se po boji rijeke može znati koja će boja biti moderna sljedeće sezone. Postoji jako dobar dokumentarac o tome koji se zove ‘Blue river’”, preporučuje sagovornica i tvrdi da i na našim prostorima se sve više govori o tome da je modna industrija jedan od najvećih zagadjivača.

“Obuća, odjeća i tekstil na svetskom nivou zauzimaju četvrto mjesto u korišćenju resursa vode (odmah iza hrane, smještaja i transporta), drugo mjesto u korišćenju zemljišta i peto po količini emitovanja gasa sa efektom staklene bašte. Bitno je da te informacije dođu do što većeg broja ljudi. Proizvodnja garderobe šteti ljudima koji rade u tim fabrikama, fabrike zagađuju životnu sredinu, dok sve to odlazi u mora i dalje se masovno širi”, objašnjava dizajnerka i napominje da oni koji kupuju jeftinu garderobu ili garderobu iz globalnih kompanija podržavaju njihovo postojanje.

“Pored toga, nošenjem sintetičke garedrobe štetimo i našem zdravlju. Zato je jako bitno čuvati garderobu naših majki i baka koja je izrađena od kvalitetnih i prirodnih materijala. Taj kvalitet i takav tekstil se neće više proizvoditi. Takođe je bitno kupovati od lokalnih dizajnera koji imaju svoje male brendove. Pored toga, sada se propagira i kupovina u second-hand i vintage radnjama zbog očuvanja životne sredine. Ako ste vični redizajniranju, tačnije, preradi vaše stare garderobe, to je takođe poželjno. Postoji nekoliko organizacija koje se bave ekološkim temama i kod kojih možete naći mapu sa obilježenim mjestima na kojima možete odložiti garderobu koja vam više nije potrebna. Samo neke od njih su Green Fest, F.fm podcast, Mladi istraživači Srbije i Inžinjeri zaštite životne sredine”, zaključuje Marinković.

Treba pažljivo raspolagati masovnom potrošnjom

Večernje haljine između ostalog, namijenjene su i za crveni tepih. O tome koliko su javne ličnosti spremne da nošenjem haljina sa potpisom Mimaekoart toliko eksperimentišu sa modom i da na ovaj način dignu svoj glas za očuvanje životne sredine, Marinković kaže:

“Javne ličnosti su svjesne svog uticaja na ljude i poruke koju šalju, tako da su uvijek rade da sarađuju i pojave se u našim kreacijama. Na ovaj način žele da skrenu pažnju na to da treba pažljivo raspolagati masovnom potrošnjom. Prihvataju saradnju sa zadovoljstvom i podržavaju naš rad. Doživjela sam oduševljenje kada me je Milica Dabović, prilikom revije na kojoj je nosila haljinu od limenki, prije izlaska pred kameru upitala šta želim da kaže, tačnije kako da skrenemo pažnju ljudima na očuvanje životne sredine, jer će ljudi i mediji obratiti pažnju na to što ona izjavi. Za mene je to bio jako lijep gest jer je pokazala da poštuje moj rad i temu koju želim da plasiram dalje”, ispričala je Marinković dodajući da ljudi veoma ushićeno prihvataju činjenicu da su haljine napravljene od recikliranog materijala.

“Pa i same poznate ličnosti isto tako reaguju. Na prvu loptu kada čuju ‘haljine od limenki’ većina ljudi pomisli da su to haljine od cijelih limenki, ali kada im pokažem fotografije nastanu ovacije i oduševljenje. Mnoge pjevačice nosile su naše kreacije za svoje nastupe i snimanje spotova. Ovaj materijal jako lijepo djeluje pod dobrim osvjetljenjem i kamera ga voli. Haljine još uvijek nisu nošene na crvenom tepihu, osim na nekim od izbora za Miss, ali se nadamo da će se uskoro i za to ukazati prilika”, ne krije svoja očekivanja dizajnerka.

Dobra saradnja sa misicama

I predstavnice Srbije na izboru za Mis nosile su haljine sa potpisom Milice Marinković, a to joj je otvorilo mnogo vrata.

“Sa Vesnom de Vinčom sam se prvi put srela u Muzeju Macura na izložbi u sklopu koje smo imali naš performans. Bila je oduševljena haljinama. U saradnji sa kompanijom Miss YU naše kreacije našle su se na izboru za Miss Earth 2017. godine na Filipinima. Haljinu od limenki nosila je naša predstavnica Marija Nikić iz Zrenjanina. Ušla je u top 16, a haljina koju je nosila imala je fokus na limenkama od Nikšićkog crnog piva. Na izboru za Miss Eco International u Egiptu 2018. godine Hristina Vujinović iz Šapca nosila je našu eko haljinu od neutralnih srebrnih limenki. Iste godine, na izboru za Miss Cosmo World u Maleziji Milica Vukliš iz Beograda ponijela je titulu druge pratilje u našoj haljini. Na izboru za Miss Eco Teen International u Egiptu 2019. godine predstavljala nas je Željana Stojanović iz Beograda koja je ponijela titulu druge pratilje u izbori za najbolju Eko haljinu. Desile su se dobre saradnje i dogovori koje još uvijek nisu sprovedene u djelo jer se situacija u cijelom svijetu malo zakomplikovala u posljednjih godinu dana”, otkriva ko je sve i kada nosio njenu haljinu na izborima za mis Marinković.

Oduvijek mi je moda bila privlačna. Bavila sam se tom temom od djetinjstva. Kao što i svaka djevojčica sanja o balskim haljinama pa ih prenese na papir, i ja sam bila jedna od tih. Majka i baka su mojoj sestri i meni odmalena šile haljinice. Ubrzo smo počele i same da dizajniramo tako što smo birale dezene i modele. U međuvremenu smo pravile i haljinice za lutke i moram priznati da sam i tu koristila razne materijale kao što su srebrni omoti od čokolade, šareni papirići od bombona, salvete, plastične kese i slično

( Marija Vasić )