Razjedinjeno kraljevstvo ishod lakomislene politike

Uprkos uspješnoj kampanji vakcinacije protiv kovida-19 i činjenici da se bliži potpuno ukidanje mjera ograničenja kretanja, britanski premijer Boris Džonson se našao na meti žestokih kritika zbog niza skandala i to svega nekoliko dana prije ključnih izbora i Škotskoj.

Skandali se ređaju počev od tvrdnji da je rekao da će „prije pustiti da se tijela gomilaju u hiljadama“ nego što će uvesti novo zaključavanje do zvanične istrage o tome kako je tačno platio renoviranje svog stana u Dauning stritu.

Njegov bivši glavni savjetnik, Dominik Kamings, kazao je nedavno da je Džonsonov plan da „donatori tajno plate renoviranje neetičan, glup, vjerovatno nezakonit i da skoro sigurno predstavlja kršenje pravila o prijavljivanju političkih donacija“.

Vladini zvaničici vjeruju da Kamings, nezadovoljan nakon što je morao da napusti vladu u novembru, priprema osvetu i to upravo uoči parlamentarnih izbora u Škotskoj. Po svoj prilici to mu i uspijeva budući da posljednjih dana skandali odvlače pažnju sa Džonsonovog najvećeg uspjeha od kako je doišao na vlast - kampanje vakcinacije.

Međutim, Džonson bi, prema pisanju CNN, najteži udarac mogao primiti u Škotskoj. Mada je svjestan da su gotovo nikakve šanse da tamošnji birači izaberu parlamentarnu većinu koja se ne zalaže za nezavisnost, ključno pitanje jeste koliko teško će unionističke partije, uključujući i njegove konzervativce, izgubiti.

Sa bregzitom Škotska i Sjeverna Irska su protiv svoje volje napustile Evropsku uniju, a škotski birači će svoje nezadovoljstvo pokazati na izborima 6. maja, prvim nakon zvaničnog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz bloka.

Mada Džonsonu realno nijesu potrebni škotski glasovi da bi pobijedio na parlamentarnim izborima, svaki rast zahtjeva za nezavisnost je izuzetno ponižavajući za čovjeka koji je sebi dao titulu „ministar unije“.

Škotska premijerka Nikola Stardžon već duže vrijeme tvrdi da se dogodila „materijalna promjena“ u državnim okolnostimna koja opravdava drugi referendum o škotskoj nezavisnosti. Podrška nezavisnosti se od tada povećala, a Stardžonova će pokušati da na izborima u maju dobije mandat za sazivanje drugog referenduma.

Zahvaljući bregzitu indipendentistički pokret u Škotskoj je dobio nove birače. „Pokret za nezavisnost više ne uključuje samo pripadnike radničke klase i borce protiv establišmenta, već je to sada politički dom za mnoge bogate škotske birače koji gledaju u budućnost“, kazao je za CNN jedan zvaničnik SNP-a, komentrišući rast podrške nakon bregzita.

„Torijevci su 2014. godine kazali Škotima da je „ne“ nezavisnosti jedina garancija za državljanstvo u EU. Sada, mi smo partija odgovornog globalnog građanina“, kazao je političar SNP-a.

CNN podsjeća da bi Škotska postala nezavisna, Džonson bi morao da pristane na referendum kao što je to bio slučaj 2014. kada su Škoti sa razlikom od 10 odsto glasali za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Džonson je do sada odbijao drugi referendum, podsjećajući Škotsku nacionalnu partiju (SNP), koja dominira škotskom politikom, da je 2014. pristala da se referendum održava jednom u generaciji. Međutim, nakon bregzita sve je teže ignorisati zahtjeve indipendentista, a ukoliko Škotska ikada odluči da napusti Ujedinjeno Kraljevstvo, komplikacije su neizbježne.

„U slučaju bregzita, proces se odvijao prema proceduri naznačenoj u članu 50 Povelje EU. Ne postoji ekvivalentni proces u Ustavu UK“, kazao je Nikola Mekevab, profesor teritorijalne politike na Unievrzitetu Edinburga.

To znači da bi u slučaju izglasavanja nezavisnosti, vlada UK i škotska vlada morale da prave pregovarački okvir, a Škotska bi prilično izvjesno pokušala da se vrati u EU.

Za Džonsona, koji se smatra liderom kampanje za bregzit i samoimenovanim braniteljem Ujedinjenog Kraljevstva, teško da bi moglo postojati veće poniženje od toga da Škotska napusti Kraljevstvo i vrati se u evropski blok. Mada je to komplikovanije nego to škotski indipendentisti pričaju, moguće je da bi im proces olakšao animozitet koji u EU postoji prema prema čovjeku koji je karijeru napravio od stvaranja haosa u Briselu.

Analitičari ističu da je tokom pregovora o bregzitu Džonson uporno zanemarivao pitanje granice sa Irskom, delikatnu podjelu moći i krhki mirovni sporazum u Sjevernoj Irskoj. Usljed toga na ulicama Belfasta prošlog mjeseca vidjeli su se prizori tinejdžera kako pale automobile, koji su podsjetili na nasilje iz prošlosti.

Sredinom prošlog mjeseca objavljeno je istraživanje da bi referendum o izlasku Sjeverne Irske iz Ujedinjenog Kraljevstva propao ukoliko bi sada bio održan, ali je većina ispitanika kazala da vjeruje da će region izađi iz UK u narednih 25 godina.

Mirovnim sporazumom iz 1998. godine okončano je tridesetogodišnje nasilje između katoličkih irskih nacionalista koji su željeli sjedinjenje sa Irskom i protestantskih unionista koji žele ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Prema tom sporazumu, britanska vlada može da sazove referendum o izlasku Sjeverne Irske iz Ujedinjenog Kraljevstva ukoliko se procjenjuje da je većina „za“.

Džonson je prošlog mjeseca kazao za BBC da je naručio istraživanje javnog mnjenja i da takvu vrstu glasanja ne očekuje još „dugo, dugo vremena“.

Istraživanje koje je naručio BBC pokazalo je da bi u ovom trenutku 43 odsto birača u Sjevernoj Irskoj glasalo za izlazaka iz UK, dok bi 49 odsto glasalo za ostanak a 8 procenata je neodlučnih. Malo više od 51 odsto ispitanika kazalo je da vjeruje da Sjeverna Irska neće biti dio Kraljevstva za 25 godina.

Rojters navodi da analitičari predviđaju da će veća stopa nataliteta među katoličkim irskim nacionalistima promijeniti balans moći u roku od jedne generacije.

Pojedini članovi Džonsonove vlade, prema pisanju medija, izražavaju zabrinutost da bi nepromišljeni postupci ovog unioniste koji je pokušavao da ujedini naciju nakon bregzita mogli izazvati niz događaja koji bi mogli rezultirati raspadom Ujedinjenog Kraljevstva.

Kolumnista „Gardijana“ Džon Haris navodi da je Džonsonova sklonost da koristi svaku priliku kako bi politiku sveo na apsurd, bez dosljednosti sa brojnim preokretima i krizama jedan od glavnih razloga zašto je Ujedinjeno Kraljevstvo uzdrmano do granice raspada. Haris piše da Džonson lakoumno gleda na sve dogovore i situaciju u Sjevernoj Irskoj, što je jasan pokazatelj opasnosti koje vrebaju kada tako krhka pitanja povjerite osobama čija neozbiljnost nije samo toksična nego i krajnje razorna.

Nakon bregzita porasla je podrška škotskim indipendentistima

( Nada Bogetić )