EU odgovorna za smrt dvije hiljade migranata

Države članice Evropske unije koristile su tokom pandemije ilegalne operacije za nasilno vraćanje najmanje 40.000 tražilaca azila sa evropskih granica i te metode se povezuju sa smrću više od dvije hiljade ljudi, objavio je list „Gardijan”.

U jednom od najvećih masovnih protjerivanja u posljednjih nekoliko decenija, evropske države su, uz podršku Fronteksa, agencije EU za graničnu i obalsku stražu, sistematski nasilno vraćale hiljade izbjeglica koje bježe od ratova, uključujući djecu, koristeći ilegalne taktike, od napada do brutalnosti tokom pritvora ili prevoza, piše britanski dnevni list.

Analiza „Gardijana” je zasnovana na izvještajima koje su objavile agencije UN, u kombinaciji sa podacima o incidentima koje su prikupile nevladine organizacije. Prema navodima dobrotvornih organizacija, praksa nasilnog vraćanja je postala redovnija i brutalnija od početka pandemije kovida-19.

„Nedavni izvještaji ukazuju na porast broja smrtnih slučajeva migranata koji pokušavaju da se domognu Evrope i, istovremeno, na porast saradnje između članica EU i država koje nisu u bloku, poput Libije, što je dovelo do neuspjeha nekoliko spasilačkih operacija”, kaže jedan od vodećih italijanskih eksperata za ljudska prava i imigraciju, Filvio Vasalo Paleologo, profesor na Univerzitetu Palermo. „U tom kontekstu, smrtni slučajavi na moru od početka pandemije su direktno ili indirektno povezani sa pristupom EU čiji je cilj zatvaranje svih vrata ka Evropi i sve veće prebacivanje kontrole migracije na zemlje poput Libije”.

Istraga protiv Fronteksa

„Gardijan” piše i da je Olaf, služba EU za borbu protiv prevara, pokrenuo istragu protiv Fronteksa povodom optužbi o maltretiranju, nedoličnom ponašanju i nezakonitim operacijama sa ciljem sprečavanja tražilaca azila da se domognu obala EU.

Prema podacima Međunarodne organizacije za migraciju, skoro 100.000 ljudi je stiglo u Evropu preko mora i kopna 2020. godine, u poređenju sa skoro 130.000, 2019. i 190.000, 2017.

Od januara 2020, uprkos padu brojki, Italija, Malta, Grčka, Hrvatska i Španija su ubrzale akciju protiv migranata. Od uvođenja djelimičnog ili potpunog zatvaranja granica u cilju obuzdavanja širenja koronavirusa, te države su plaćale nečlanicama EU i angažovale privatna plovila da presrijeću brodove u nevolji i vraćaju putnike u pritvorske centre. Stalno su se pojavljivali izvještaji da ljude tuku, pljačkaju, skidaju gole na granicama ili ostavljaju na moru.

Hrvatska, čija policija patrolira najdužom spoljnom granicom EU, 2020. je pojačala sistemsko nasilje i vraćanje migranata u Bosnu i Hercegovinu, navodi „Gardijan”. Danski savjet za izbjeglice (DRC) je zabilježio da je Hrvatska nasilno vratila skoro 18.000 migranata od početka pandemije. „Gardijan” je tokom proteklih godinu i po prikupio svjedočenja migranata koje su hrvatski policajci navodno tukli, pljačkali, seksualno zlostavljali i skidali gole. Neki migranti su kazali su da im policajci sprejom crtali crveni krst na glavi govoreći da je to „lijek protiv koronavirusa”.

Prema godišnjem izvještaju koji je u utorak objavila Mreža za praćenje nasilja na granici (BVMN), koalicija od 13 nevladinih organizacija koja dokumentuje ilegalno nasilno vraćanje na zapadnom Balkanu, zlostavljanje i nesrazmjernu silu bilo je prisutno u gotovo 90% svjedočenja prikupljenih iz Hrvatske tokom 2020. godine, što je 10 odsto više nego 2019.

Upotreba sile postala normalna

Od januara 2020. Grčka je sa svojih obala nasilno vratila oko 6.230 tražilaca azila, prema podacima BVMN. U izvještaju se navodi da je u 89 odsto slučajeva, BVMN uočio nesrazmjernu i prekomjernu upotrebu sile. Ova alarmantna brojka pokazuje da je upotreba sile na nasilni, a samim tim i nezakonit način, postala normalna, stoji u izvještaju.

„Ekstremno okrutni primjeri policijskog nasilja zabilježeni 2020. godine uključuju dugotrajno prekomjerno premlaćivanje (često golog tijela), potapanje vodom, fizičko zlostavljanje žena i djece, upotrebu metalnih šipki za nanošenje povreda.”

Migranti su u svjedočenjima opisali da su im ruke bile vezane za rešetke ćelija, a na glavu su im stavljali kacige prije premlaćivanja kako bi se izbjegle vidljive modrice.

U tužbi koja je u aprilu podnesena protiv grčke države pred Evropskim sudom za ljudska prava, Atina se tereti da je desetine migranata ostavila na splavovima na moru nakon što su neki od njih pretučeni. Navedeno je i da su grčki patrolni čamci odvukli migrante nazad u turske vode i ostavili ih na moru bez hrane, vode, prsluka za spasavanje ili bilo kojeg drugog načina da pozovu pomoć.

„Bilo da su pandemija kovida-19 i nacionalno zaključavanje korišteni kao pokriće za nasilno vraćanje, da su pravljeni zatvori na otvorenom ili čamci sprečavani da uđu u grčke vode ispaljivanjem hitaca upozorenja prema brodovima, dokazi ukazuju na uporno odbijanje poštovanja demokratskih vrijednosti, ljudskih prava, te međunarodnog i evropskog zakona”, naveo je BVMN.

Stotine se utopile jer nisu reagovale ni Libija ni Italija

Prema podacima UNHCR-a, libijske vlasti su od početka pandemije, uz podršku Italije koja je 2017. godine ustupila Libiji odgovornost za nadgledanje spasilačkih operacija u Mediteranu, presrele i vratile u Tripoli oko 15.500 tražilaca azila. Ova kontroverzna strategija je dovela do prisilnog povratka hiljada ljudi u libijske pritvorske centre gdje su oni, prema izvještajima, suočeni sa mučenjem. Stotine migranata su se utopile zato što nisu intervenisale ni Libija ni Italija.

„Ova praksa se nastavila 2020. godine, sa sve značajnijom ulogom aviona Fronteksa, koji su locirali čamce na moru i javljali njihov položaj libijskoj obalskoj straži,” rekao je Mateo de Belis, istraživač migracija u organizaciji Amnesti internešnal.

„Italija je u jednom trenutku čak iskoristila pandemiju kao izgovor da objavi da njene luke nisu bezbjedne za iskrcavanje ljudi spasenih na moru, ali nije vidjela problem u tome što je libijska obalska straža vraćala ljude u Tripoli. Čak i kada se to događalo u vrijeme granatiranja ili kada su stotine ljudi nasilno nestale neposredno nakon iskrcavanja.”

Italija i Libija su u aprilu optužene da su namjerno ignorisale poziv u pomoć sa jednog migrantskog broda u libijskim vodama, gdje su talasi dosezali šest metara visine. Nekoliko sati kasnije, spasilački brod jedne nevladine organizacije pronašao je na desetine tijela koja su plutala u talasima. Tog dana se utopilo 130 migranata.

U aprilu, u zajedničkoj istrazi sa italijanskom televizijom Rai i listom „Domani”, „Gardijan” je vidio dokumenta italijanskih tužilaca sa detaljnim razgovorima između dvojice komandanata libijske obalske straže i oficira italijanske obalske straže u Rimu. Iz transkripata se zaključuje da libijski oficiri nisu reagovali na pozive u pomoć, što je rezultovalo stotinama smrtnih slučajeva.

„Operacije nasilnog vraćanja postale su rutina, kao i napuštanje čamaca, gdje su stotine ljudi ostavljene da se utope”, rekao je portparol Alarm Phonea, telefonske linije za migrante u nevolji na moru. „Dokumentovali smo toliko brodoloma koji nikada nisu ušli u zvaničnu statistiku i znamo da je stvarni broj žrtava mnogo veći. U mnogim slučajevima, evropske obalske straže odbijale su da odgovore na pozive za pomoć i ostavljale ljude da se udave ili ih vraćali tamo odakle su pobjegli rizikujući život. Čak i ako sve evropske vlasti pokušaju da odbace odgovornost, znamo da je masovno umiranje direktan rezultat i njihovih akcija i nečinjenja. Za te žrtve je odgovorna Evropa”.

Strategije Malte za odvraćanje

Malta, koja je početkom prošle godine zatvorila svoje luke, kao razlog navodeći pandemiju, nastavila je da vraća stotine migranata koristeći dvije strategije: angažovanje privatnih brodova da presretnu tražioce azila i prisile ih da se vrate u Libiju ili ih odvrate uputstvima ka Italiji.

„Između 2014. i 2017. godine, Malta je mogla da računa da će Italija preuzeti odgovornost za koordinaciju spasavanja i omogućavanje iskrcavanja”, rekao je De Belis.

„Međutim, kada su Italija i EU povukle brodove iz centralnog Mediterana, kako bi ga prepustile Libiji, Malta je postala izloženija. Malteška vlada je stoga od početka 2020. koristila taktike kako bi izbjegla pružanje pomoći izbjeglicama i migrantima u opasnosti na moru, uključujući organizovanje nezakonitih vraćanja u Libiju privatnim ribarskim čamcima, preusmjeravanje čamaca umjesto njihovo spasavanje, nezakonito zadržavanje stotina ljudi na loše opremljenim trajektima u vodama Malte i potpisivanje novog sporazuma sa Libijom kako bi se spriječio dolazak ljudi na Maltu”.

Niz glasovnih poruka do kojih je „Gardijan” došao prošlog maja, potvrdio je strategiju malteške vlade da po nalogu oružanih snaga države koristi privatna plovila za presrijetanje i vraćanje izbjeglica u libijske pritvorske centre.

Evropski sud za ljudska prava u februaru 2020. je optužen za „potpuno ignorisanje realnosti” pošto je odlučio da Španija nije prekršila zabranu kolektivnog protjerivanja, jer je zahtjev za azil bilo moguće podnijeti na zvaničnom graničnom prelazu. Na osnovu te presude, španski ustavni sud je podržao „odbijanje sa granice” pod uslovom da su primijenjene određene mjere zaštite.

Španski spasioci su prošle nedjelje pronašli tijela 24 migranta iz podsaharske Afrike.

Vjeruje se da su umrli od dehidracije dok su pokušavali da se domognu Kanarskih ostrva. Prema podacima UNHCR-a, prošle godine je umrlo 788 migranata koji su pokušavali da stignu do Španije.

Bez napretka u Hrvatskoj

„Gardijan” je u aprilu objavio da je hrvatski policajac navodno seksualno zlostavljao Avganistanku prijeteći joj nožem tokom pretresa migranata na granici sa BiH.

„Uprkos angažovanju Evropske komisije sa hrvatskim vlastima proteklih mjeseci, nismo vidjeli praktično nikakav napredak, ni povodom istraga konkretnih izvještaja, niti povodom uspostavljanja nezavisnih mehanizama nadzora granice”, rekao je Nikola Bej, direktor DRC za Bosnu. „Svako nasilno vraćanje predstavlja kršenje međunarodnog i prava EU - bilo da uključuje nasilje ili ne”.

( Angelina Šofranac )