Kalezić: Porastao sam kao glumac kroz ovaj projekat

Monodrama „Soulfood“ nastala po romanu Žane Poliakov, a u adaptaciji, režiji i izvođenju multimedijalnog umjetnika Slavka Kalezića doživjeće svoju premijeru 11. maja na sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta. Za ovu ulogu Kalezić ne krije da se sprema čitav život, ali aktivno na projektu “Soulfood” radi godinu dana.

“Ovo je san o kojem sam maštao godinama i mislim da je došao trenutak i da sam stasao u smislu da mogu da iznesem pozorišni projekat kakva je monodrama. Soulfood je za mene jedna životna priča, poseban segment mog života, a upravo ovom monodramom proslavljam 15 godina mog profesionalnog rada”, ispričao je na jučerašnjoj konferenciji za novinare Kalezić.

U djelo Žane Poliakov Slavko se “zaljubio” kroz magazin Sensa, a kada je otkrio i knjigu “Soulfood” kaže da je pročitao veliki broj puta, ali i kupovao primjerke kako sebi, tako i prijateljima.

Iako je većinu posla odradio sam, Slavko je za ovu monodramu imao i nekoliko saradnjika pa je tako scenografkinja Ivanka Vana Prelević i kostimografkinja Gordana Bulatović, šminku će raditi Vukica Čabarkapa, Dušanka Belada je bila zadužena za video. Kako je kazao, veliku ulogu u ovoj monodrami imaju svjetlo i ton, a za njih su zaduženi Mili Malović, odnosno Mladen Nikčević. Iva Ivanović bila je zadužena za poster koji najavljuje predstavu.

Ne krije zadovoljstvo što se sve dešava upravo u njegovom matičnom pozorištu.

“Koliko volim pozorište i ovu scenu i kroz ovaj projekat sam počeo da je posmatram iz nekog drugog ugla. Dodatno sam se zaljubio u malu scenu Studio našeg pozorišta”, kaže Slavko o prostoru u kojem će se njegova monodrama igrati.

Iako je tekst posvećen, prije svega, ženama, u njegovoj monodrami jednako se mogu pronaći i muškarci. Slavko u monodrami igra ženski lik koji je između ženskog i muškog principa, ali u prvom planu je ženski motiv. Na taj način umjetnik se odužio svim ženama. Kad glumci igraju ženu, često to bude iskarikirano, no Kalezić je bio svjestan činjenice da je ta linija tanka, pa se maksimalno potrudio da je ne pređe.

“Baš sam radio na toj mjeri. Ljudi znaju da ja volim da ekperimentišem. Kao što vidite na posteru, trudio sam se da budem svoj, a da napravim ženu koja će da simbolizuje jačinu i snagu i sve ono što jedna žena treba da ima. Godinama unazad svjedočim iz razgovora sa raznim ženama, na šta sa se često ljutio, kad kažu ‘djeca su na prvom mjestu’. Znamo šta su djeca, i to je, između ostalog tematika kojom se bavim u ovoj predstavi- šta znači biti roditelj i šta znači imati dijete, ali uvijek u razgovoru sa ženama kažem ‘vi treba da ste sebi na prvom mjestu’. Ne kaže se džabe u avionu prvo stavite masku sebi, pa djetetu. Ta mi je rečenica uvijek mustra kroz život. Publika koja je prethodnih večeri bila ovdje i posmatrala probu, bila je oduševljena, a jedan od komplimenata koji sam dobio i to od koleginice bio je - toliko je slatka ova žena da bih voljela da je u mom okruženju svaki dan”, pohvalio se Kalezić.

“Tražio sam tu tanku nit, da to bude na ivici, da ona bude lucidna. Gradio sam i ovaj koncept između toga da je ona žena, ali da ima taj muško ženski princip, ali i jedna vrsta gurua, kao i vanzemaljskog bića koje je došlo na zemlju da malo počisti stvari. Mislim da se mi i jesmo pretrpali nekim stvarima koji ruiniraju naše živote. Te predrasude su stvar koja kvari međuljudske odnose”, dodaje Kalezić.

Smatra da ovaj projekat može da igra godinama, a da će već od narednog mjeseca za monodramu “Soulfood” moći da kupe regularno karte.

Iako su glumci nekad skloni impovizacijama na sceni, one su upravo u monodrami najlakše.

“Improvizacija je takođe segmen koji se izučava na akademiji, ali ne dajem sebi toliko prostora da previše improvizujem, a ovaj projekat to dozvoljava. Na jednoj od proba se to desilo. Ja ovu monodramu već igram i već živim na sceni. Ima jedan prelaz koji iz igranja u igranje nameće da je on uvijek živ. Taj momenat uvijek otkrije nešto novo. Tako da ova predstava ima prostora za improvizacije, ali to ne znači da obavezuje. Žana je napisala predivan tekst, da bez obzira na to što mi glumci imamo potrebu da improvizujemo, ja sebi neću davati puno slobode u tom smislu jer stvarno želim da ispoštujem to božanstveno štivo”, iskren je Kalezić.

Posebno je birao muziku za ovu predstavu koja traje od 50 minuta, do sat vremena. No, kako je u svakom njegovom performasu do sada pjevao, plesao i glumio otkriva da će i sada pokazati sve svoje talente.

“Ima plesa i pjesme, ali iz druge perspektive. Mislim da sam porastao kao glumac kroz projekat ‘Soulfood’, ali sam ostavio te neke sopstvene upečatljivosti koje će biti u drugom planu. Ovdje je ipak u prvom planu glmački izraz, glumačka sredstva, glumačka prilagođenja i taj život koji se desi u tom jednom satu. Ali izbor muzike je bio jako izazovan. Čak i Dušanka Belada koja je imala privilegiju da gledala prvu probu, samo me je pitala ‘odakle ti muzika’. Od sat vremena, nekih 45 minuta muzike ima, ali sam ja to i editovao, bio sam i muzički producent. Tako da 45 minuta razne muzike koja je upečatljiva. Dakle, pjesma i igra je u drugom planu ali važan segment svakako”, zaključuje Kalezić.

Trudio sam se da napravim ženu koja će da simbolizuje jačinu i snagu i sve ono što jedna žena treba da ima. Godinama unazad svjedočim iz razgovora sa raznim ženama, na šta sa se često ljutio, kad kažu ‘djeca su na prvom mjestu’. Znamo šta su djeca, i to je, između ostalog tematika kojom se bavim u ovoj predstavi - šta znači biti roditelj i šta znači imati dijete, ali uvijek u razgovoru sa ženama kažem ‘vi treba da ste sebi na prvom mjestu’. Ne kaže se džabe u avionu prvo stavite masku sebi, pa djetetu. Ta mi je rečenica uvijek mustra kroz život

Žana je napisala predivan tekst, da bez obzira na to što mi glumci imamo potrebu da improvizujemo, ja sebi neću davati mnogo slobode u tom smislu jer stvarno želim da ispoštujem to božanstveno štivo

( Marija Vasić )