Abazović: Nemam strah zbog prijetnji mafije

Nisam siguran da smo mi, kao političke elite, baš svi spremni da podnesemo žrtvu i moram da priznam da se osjeća određena doza usamljenosti kad je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala. Prsten zaštite oko mene jeste povećan i ja nisam pretjerano zadovoljan zbog toga, ali nemam strah, već odlučnost, iako ne mogu da procijenim šta će biti na kraju, rekao je u intervjuu za Nova.rs potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović.

Ocijenio je da je bivši sistem na mnogim mjestima u potpunosti srastao sa mafijom.

“Ne bi se kriminal toliko osokolio da nije bilo te direktne i indirektne podrške od političkih centara moći. Postupak dokazivanja jeste složena stvar i vidjećemo ko će biti obuhvaćen istragama u nekom narednom periodu, ali da bi do toga došli, mi najprije moramo da reformišemo postojeće institucije koje su i dalje zarobljene. Iako je prethodna vlast smijenjena, još uvijek nije došlo do promjene mentaliteta djelovanja unutar institucija”, ističe on.

U razgovoru za Nova.rs, Abazović se osvrnuo i na navode o namjerama pripadnika kavačkog klana da izvrše atentant na njega, zaštiti koju je dobio nakon tih saznanja, sprezi države i mafije, ali i o odgovornosti predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića za bujanje kriminala.

Na sednici Skupštine 11. maja trebalo bi da se nađe i predlog za razrješenje ministra pravde Vladimira Leposavića zbog izjave o Srebrenici. Najavili ste već da ćete glasati za smjenu. Ako do toga dođe, kako će se ta smjena odraziti na vladu?

Ja mislim da je tog dana najvažnije pitanje koje se odnosi na tužilačke zakone. Mislim da je to nešto što najviše opterećuje javnost iz razloga što bi promjene unutar tužilaštva, po našem skromnom sudu, značile i aktivniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. To bi doprinijelo i našem evropskom putu, odnosno onom dijelu koji se odnosi na vladavinu prava. To je tačka koja, čini mi se, najviše opterećuje javnost. Ukoliko nakon te tačke, u narednim danima sjednice koja će se svakako nastaviti, bude i predlog o razrješenju ministra, mi ćemo pozvati da se svako izjasni onako kako misli da bi trebalo. Mi ćemo pratiti predlog premijera Krivokapića i to je to. Ne mislim da će to izazove neke veće političke turbulencije u Crnoj Gori, kako god da se završi.

Ima li Vlada Crne Gore zajednički stav po pitanju Srebrenice?

Ja mislm da je predlog koji je premijer Krivokapić uputio Skupštini jasan signal i jasan stav. Sve ostalo je pokušaj uvlačenja u dublju političku debatu koja dobija neke nepotrebne obrise. Mi imamo sporazum od 7. septembra koji je jasno trasirao put ove vlade i ona se drži tog sporazuma. Ko ne može da bude dio tog puta, ne bi trebalo ni da bude prepreka njemu, već bi trebalo da sačeka neki novi politički momenat. U suštini, ne vidim nikakav problem u stavovima Vlade Crne Gore. Čak mislim da je ova vlada, za razliku od brojnih drugih u regionu, posegnula za nečim što nije baš svakodnevica.

U nekoliko navrata ste isticali da je organizovani kriminal srastao sa pojedinim djelovima sistema u Crnoj Gori. Gdje ste sve detektovali te veze?

Svuda smo ih detektovali i to je bukvalno javna tajna. To su detektovali i izvještaji Evropske komisije, Fridom Hausa, Stejt Departmenta i brojnih drugih međunarodnih organizacija. To je logična posljedica tridesetogodišnje nesmjenjivosti vlasti. Da takvih veza nije bilo, mi ne bismo pričali o ovakvom vidu borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Da smo preuzeli vlast u zemlji koja je potpuno uređena po tim pitanjima, sigurno ne bi bilo ni ovakvih akcija, niti potrebe za nekim drastičnijim promjenama u tužilaštvu i ostalim institucijama. Međutim, za ovih trideset godina nataložilo se svega i svačega. Bilo je tu i dobrih stvari, ne mogu reći da je sve bilo negativno, ali činjenica je da nema organizovanog kriminala bez sprege sa političkim establišmentom. Snagu organizovanom kriminalu daju veze, odnosno mreža koju oni imaju unutar institucija sistema, koje ih štite, prave se da ih ne vide i omogućavaju im da neometano obavljaju svoj biznis. Na taj način se kriminalcima omogućava da rastu i čak u jednom trenutku budu jači i od same države.

Mislite da je u pitanju podrška koja je dolazila s vrha države?

Naravno da mislim na vrh same države. Ne bi bilo korektno i pravdeno da mi sad za sve optužimo neke službenike i niže činovnike i da proglašavamo nevinim ljude koji su suštinski upravljali državom. Štaviše, ja mislim da su jedini krivici ti ljudi s vrha države, jer su oni, siguran sam, imali sve informacije i znali šta se dešava. Međutim, oni nisu imali volju, petlju, znanje, a u nekim situacijama vjerovatno ni dovoljno hrabrosti da se takvim stvarima suprotstave.

Koliko to trenutno otežava vašu i poziciju nove vlasti u Crnoj Gori?

Veoma mnogo nam to otežava posao. To su vrlo složene državne operacije koje nose određene bezbjedonosne rizike, ali mi vjerujemo da ćemo se izboriti sa tim. Prošlo je tek 150 dana od formiranja nove vlasti, a ovo što smo mi uradili nedavno (hapšenje pripadnika kavačkog klana) je podvig međunarodnih razmjera. Niko nije očekivao da su Uprava policije, naše institucije i službe spremne za tako nešto. Čak su ljudi sa međunarodnim kredibilitetom, a koji pomažu naše reforme, govorili da će nam biti potrebno najmanje od 18 do 24 mjeseca da pripremimo službu za neke poduhvate. Međutim, mi smo pokazali veliku odlučnost. Ja neću reći da smo spremni u svim situacijama, ali smo odlučni i imamo političku volju. Imamo jasne zadatke koje su građani postavili pred nas i želimo da radimo po toj agendi. Znamo da neće biti lako, ali istinski vjerujemo u uspjeh.

Ta politička volja nekada zna i da košta, pa ste tako i sami postali meta mafije. Govorilo se da pripadnici kavačkog klana pripremaju vaše ubistvo. Možete li da nam objasnite kako je policija došla do tih saznanja?

Ne bih da otkrivam detalje, jer su u pitanju tajni podaci. Uglavnom, ja sam zadovoljan radom Uprave policije. Oni su uspjeli, zahvaljujući komunikaciji koju imaju na međunarodnom planu, da presretnu određene poruke. Mislim da je veoma značajno da imamo te informacije. Mi smo od starta bili svjesni da operacije koje sprovodimo nose veliki bezbjedonosni rizik. Mi se ne suočavamo sa bezopasnim ljudima i osobama koje su dostupne sistemu. U pitanju su ljudi koji imaju enormnu finansijsku moć, logistiku i bolje su opremljeni od policije. Svako razumije da bilo kakav atak na njih, njihovu imovinu, slobodu, odnosno pokušaj da se oni privole pravdi, mora da košta. Kolika će biti ta cijena, ostaje da se vidi. Ali sve što će se desiti, tome smo naredni i spremni smo da platimo šta je potrebno. To govorim u svoje lično ime, ne u ime službi. To je misija koju smo odabrali i znali smo da neće biti lako posle 30 godina jedne iste vlasti, ali ne možemo sad da se kolebamo kad smo došli u situaciju da nešto uradimo. Što se mene tiče, nisam spreman na ustupke i neću se ni za centimetar pomjeriti iz onoga za šta sam ubijeđen da je jedini put pravde u Crnoj Gori.

Da li ste zabrinuti za svoju bezbjednost? Da li i dalje dobijate prijetnje?

Ne mogu da uđem u detalje koje bi bili zanimljivi za javnost. Prepustio sam da Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost rade svoj posao. Taj prsten zaštite oko mene je povećan i ja lično nisam pretjerano zadovoljan zbog toga, jer nisam na to navikao, niti smatram da nekome dugujem nešto. Međutim, ne želim i ne mogu da se miješam u nešto što je profesionalni dio posla. Nemam strah i imam odlučnost, a šta će na kraju biti, to ne mogu da procijenim. Mislim da ne bi trebalo dodatno izazivati nekoga na sebe, ali, s druge strane, nemam strah. Nadležne institucije neka rade svoj posao na način na koji misle da bi trebalo. Ja sam tim ljudima lično zahvalan i osjećam se prilično sigurno kad vidim s kojim entuzijazmom oni rade svoj posao.

Šta nam govore ovakve i slične informacije? Je l’ organizovani kriminal toliko snažan u ovom trenutku da čak ni vi ne možete biti potpuno bezbjedni?

Ja mislim da ovdje postoji samo jedan problem. Možda će zvučati sebično što ću ovo reći, ali ja nisam siguran da smo mi, kao političke elite, baš svi spremni da podnesemo žrtvu. Osećam da mnoge kolege, čak i iz parlamentrane većine, u ovom slučaju koji ste vi pomenuli, pokazuju određenu distanicu prema ovim stvarima. Mislim da je ljudski da ne žele probleme i da osjećaju strah, ali nisam siguran da je broj ljudi koji je spreman da uđe u ovakvu borbu zadovoljavajući. Govorim o političkom establišmentu. To se sigurno onda preliva na druge institucije sistema, poput Uprave policije, bezbjedonosne službe i vojsku… Nisam siguran da pokazujemo veliko jedinstvo oko ovog pitanja i moram da priznam da se osjeća određena doza usamljenosti. Stiče se osjećaj da pojedinci idu malo brže prema zadatom cilju, dok drugi žele da sve to posmatraju “sa tribina”. To je nešto što bih detektovao kao veliki problem, mada mislim da to nije samo problem Crne Gore. Ponavljam, sa neke ljudske ravni, imam razumijevanja i za takvu poziciju, ali mi ako ne pronađemo ljude koji su spremni da iskorače, onda nikad kao zajednica i društvo nećemo iskoračiti.

Premijer Krivokapić je izjavio da je dobijao prijetnje od pripadnika klanova. Imate li saznanja da je njegova bezbjednost ugrožena?

Ja mislim da je djelimično ugrožena bezbjednost svih koji su sada dio nove političke strukture, jer tu se urušava ono što je predstavljalo nekakvu sigurnost koju je emitovala prethodna vlast prema kriminalnim grupama. Međutim, taj stepen stvarne prijetnje od nečega što jesu neprijatnosti, što jesu pokušaji pritisaka, se razlikuje. Ja ga u ovom trenutku ne bih stepenovao, ali smatram da bi svi trebalo da budemo oprezni.

Godinama unazad se govori da je najuticajniji u kriminalnim krugovima Brano Mićunović, a istovremeno se stiče utisak da mu niko ništa ne može. Zašto je to tako?

Taj utisak možda imate vi, ja ga zaista nemam i nisam saglasan sa tezom da je on nedodirljiv. Crnogorska policija je, bez ikakvih specijalnih priprema i zadrške, privela Mićunovića 6. januara ove godine. Priveden je na način kako bi bili privedeni i svi drugi građani. A razlog privođenja je bio to što je u njegovom automobilu pronađeno oružje za koje nije postojala odgovarajuća dokumentacija. Mislim da postoji velika fama oko gospodina Mićunovića gdje se govori kako on upravlja procesima u Crnoj Gori. Ja ne mislim da on upravlja procesima u ovoj državi, iako vjerovatno ima nekakav uticaj. Međutim, ne može ni javnost da očekuje da Vlada Crne Gore, ministar ili potpredsjednik Vlade upale automobil i krenu da hapse ljude po ulicama. Riječ je o izvrnutoj percepciji stvarnosti i pravnog poretka. Za svaku osobu mora da postoji istraga koju će voditi i procesuirati tužilaštvo i da se na taj način, u saradnji sa Upravom policije, dođe do nekog ishoda. Već sam dosadan sa insistiranjem da se moraju uvesti promjene u tužilaštvu, a kad se to bude desilo, ne mislim da će tretiranje gospodina Mićunovića biti različito u odnosu na druge građane Crne Gore.

Od predstavnika nove vlasti često možemo čuti da prethodni režim snosi najveću odgovornost za bujanje kriminala. Maloprije ste i vi naveli da su ga ne neki način i pomagali. Može li se onda reći da su kriminalne grupe i kriminalci do prije manje od godinu dana bili državni projekat?

Naravno da sam iznio kritike, jer su one očigledne. Ne bi se kriminal toliko osokolio da nije bilo te direktne i indirektne podrške od političkih centara moći. Drugo, mi imamo ljude koji su sami dio organizovanih kriminalih struktura. Jedan od njih koji je priznao da je vođa kriminalne grupe, istina za neke druge aktivnosti, je Svetozar Marović, koji je bio drugi čovjek Demokratske partije socijalista. Protiv brojnih ljudi se sada vode postupci koji se odnose na visoku korupciju. Vi znate da je šverc cigareta nešto o čemu se u Crnoj Gori govori decenijama unazad, da smo identifikovani kao tranziciona zemlja za šverc narkotika. To nije moglo da se dešava baš bez saznanja službi i ljudi koji rade u različitim upravama i određenim agencijima. Ako su sve to znali mediji, a nisu znale službe, onda to govori da neko nije želio da one budu sposobne. Lično mislim da ovde nije bila u pitanju loša informisanost, nego da je u pitanju sprega. Postupak dokazivanja jeste složena stvar i vidjećemo ko će biti obuhvaćen istragama u nekom narednom periodu, ali da bi do toga došli, mi najprije moramo da reformišemo postojeće institucije koje su i dalje zaroboljene. Iako je prethodna vlast smijenjena, još uvijek nije došlo do promjene mentaliteta delovanja unutar institucija. To je postupak koji ide znatno sporije i koji podrazumijeva personalne i zakonske promjene, novu motivaciju i monitoring procesa rada. Važno je da smo mi krenuli tim putem i da sad i to mijenjamo. Ne gajim iluzije da ćemo mi postati zemlja koja je potpuno iskorenila organizovani kriminal, jer to niko na svijetu nije uradio, ali siguran sam da ćemo postati država koja drži sve pod određenom kontrolom i kojom ne upravlja organizovani kriminal.

I gdje u svemu tome vidite Mila Đukanovića?

Njegova odgovornost sigurno postoji. Ona se sada mora utvrditi postupcima istraga. Bilo bi neprimjereno da stavljamo sada nekome nešto na teret za šta nemam evidentne dokaze. Karl Jasper je u svojoj knjizi “Pitanje krivice”, koja se odnosila na događaje u Drugom svjetskom ratu, objasnio kategorije odgovornosti – krivičnu, političku, moralnu i metafizičku. Kod Đukanovića postoji metafizička, koja postoji kod svih nas, moralna, postoji i politička, koja je definitivno njegova, a krivičnu bi trebalo utvrditi. Dakle, od navedenih kategorija odgovornosti, on ispunjava tri, dok ovu četvrtu državni organi treba da utvrde, naravno, uz svo poštovanje prezumpcije nevinosti.

Da li je predsjednički mandat jedino što ga u ovom momentu „štiti“?

Ne vidim da ga to štiti. Njega i njegovu ekipu u ovom trenutku štite institucije koje još uvijek nisu došle do tog nivoa da mogu da krenu u rasvjetljavanje činjenica. Ja vjerujem da u Crnoj Gori više nema nedodirljivih, ali isto tako moram da konstatujem da bez temeljnih promjena, unutar državnog tužilaštva i sudske vlasti, mi nećemo dobiti saznanja o svim događajima. Ponavljam, nikome ne želim da unapred stavljam nešto na teret, ali konstatovao sam da onaj vid od odgovornosti (politička, moralna i metafizička) za sve ono što se dešavalo u prethodnom periodu mora da preuzme onaj ko je odgovoran. Isto tako smo i mi danas dužni da preuzmemo odgovornost za sve što se dešava za vrijeme naše vlasti.

U javnosti se spekulisalo da predsjednik Crne Gore posjeduje dupli pasoš, odnosno državljanstvo Ujedinjenih Arapskih Emirata. Da li imate neka saznanja o tome?

Nemamo neka konkretna saznanja o tome. Čuo sam za to i izvršićemo određene provjere. Bilaterarlnim dogovorima predviđeno je da se ti podaci mogu samo razmjenjivati između država. Vjerujem da ima dobre i tijesne veze sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i da je tamo vrlo često boravio. A da li ima i njihov pasoš, to ostaje da se vidi.

Kako tumačite to što su pripadnici kavačkog klana pokušali da iniciraju sastanak sa vama nakon izbora prošle godine? Je li to pokušaj da se izvrši uticaj na novu vlast?

Imao sam mnogo prijetnji u periodu posle izbora. Imao sam mnogo raznih ponuda, ali ne mogu sve da tretiram kao ozbiljne. Došli su mnogi ljudi sa mnogim pričama i vi jednostavno ne možete da procijenite šta je u svemu tome istina, a šta je pokušaj da neko izgradi unaprijed poziciju za sebe. Konkretno, o slučaju o kojem govorite – ja sam tokom prvog boravka u Agenciji za nacionalnu bezbjednost tražio da mi se odradi bezbjedonosna procjena zbog prijetnji koje sam primao u tom periodu. Tom prilikom sam konstatovao neke stvari koje su se delom odnosile i na ljude iz kavačkog klana, nakon čega mi je rečeno da će i to da bude dio provjere. Ipak, bez obzira na sve, ne bih ni njima stavljao na teret nešto za šta nisam u potpunosti siguran. Možda je neko htio i njih da zloupotrijebi kako bi ostvario privid uticaja na mene lično. Međutim, niti me je to tada pokolebalo, niti me ova trenutna situacija remeti. Činjenica je da radimo pod velikim pritiskom još od 30. avgusta. Možda ću zvučati arogantno, ali imam vjerovatno i pravo na to – mislim da nosim najteži krst od kad su se desile promjene. Ubjedljivo najteži od svih kolega, bez obzira na njihov politički značaj, uticaj i koliko su dobili na izborima. Mislim da je taj moj krst najteži, ali je se trudim da ga dostojanstveno ponesem do mjesta pravde. Zasad, svi pokušaji da me neko sputa na tom putu su bili neuspješni. Koliko ću izdržati, ostaje da se vidi. Svakako mi ne nedostaje entuzijazma. U jednom trenutku vam se srce skameni do te mjere da čak ni o nekim ozbiljnim prijetnjama ne razmišljate na način kako bi to činio neki drugi čovjek u nekim normalnim okolnostima.

Nedavno ste govorili da je za taj put pravde potrebno da u zatvoru bude makar jedan tužilac i sudija. Ko su ljudi iz crnogorskog pravosuđa koji moraju da odgovaraju?

Ja sam više govorio o kontekstu koji bi bio hipotetički. Razumijem potrebu javnosti da se za sve optuže političari, jer su oni najviše kontaminirali naše društvo u prethodnom periodu. Međutim, ukoliko oni nose najveću odgovornost, dio odgovornosti nose i drugi funkcioneri i tu, prije svega, mislim da na tužioce i sudije. Ukoliko je neko izbjegavao da otvara istrage, skrivao dokaze ili pokušavao da banalizuje ozbiljne predmete, onda taj treba da odgovara. Isto tako, ako je neki tužilac, zajedno sa policijom, obavio svoju dužnost kako bi trebalo, da bi potom osumnjičeni dobili zaštitu na sudu, onda ne vidim nikakvu restrikciju da takve sudije, odgovaraju na osnovu dokaza pred licem pravde i javnosti. Ja nisam govorio o pojedinačnim imenima, niti bih to radio. Znam da ima mnogo ljudi koji časno rade svoj posao, kao što ima i onih koji to ne čine kako bi trebalo. Mislim da su u Crnoj Gori mnogi funkcioneri ometali pravdu. Svako ko to čini mora da bude udaljen kako ne bi bio prepreka da se ta pravda ostvaruje. Tu mislim i na tužioce i na sudije.

( Vijesti online )