Omaž Toškoviću, “Preplitanje” u Podgorici

Višeslojni autorski projekat “Preplitanje” teoretičara savremene umjetnosti dr Miluna Lutovca, a povodom dvije godine od smrti jednog od najvećih crnogorskih umjetnika Uroša Toškovića, biće predstavljen sjutra podgoričkoj publici u izložbenom holu Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u 19 časova.

Postavku crteža, slika, instalacija i drugih radova otvoriće direktorica KIC-a Snežana Burzan Vuksanović i autor dr Lutovac, a moći će da se pogleda do 24. maja.

Projekat je prvobitno organizovan u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” u Baru, a njegov cilj je “biti van vremena, u epifaniji, u tom dragocjenom trenutku prosvjetljenja otetom svakom očekivanom poretku stvari”, kazao je Lutovac.

“Cilj projekata ‘Preplitanje’ bio je da se pored odavanja pošte velikom crnogorskom umjetniku uhvati dio ‘uspomene u nestajanju’ (Hommage Tochkowitch) jer vrijeme zna da se poigra, kako sa živima, tako i sa mrtvima, ali i da se pokrene inicijativa za podizanje spomen-obilježja umjetniku. Naravno, nije se mislilo na bistu i slične oblike estetske samodovoljnosti koji, iskreno se nadamo, pripadaju nekim prošlim vremenima, već se mislilo, kako se to u jednoj od objava o Toškovićevom životu i djelu i pominje, na afirmaciju kulta mjesta na kojem je jedan umjetnik boravio i stvarao, a koje bi trebalo da bude oplemenjeno edukativnim sadržajima, radionicama otvorenog tipa, art-mobilnim paviljonima u okviru kojih bi stvaraoci grada Bara bili u neprekidnoj interakciji sa zaintersovanom publikom. Bio bi to model edukativnog turizma, to jest, edukativne turističke ponude i atrakcije”, objašnjava Lutovac.

On naglašava da je “Preplitanje” dio “žive umjetnosti” (live art), izraz postmodernih i tranzicijsko globalizujućih koncepcija: analize, sinteze i izvođenja interaktivnog odnosa “života” i “umjetnosti”. “ Sinteza života i umjetnosti postignuta je manifestacijom “totalnog umjetničkog djela”.

“Prostor, zahvaljujući Uroševim radovima i instalacijama “‘ostacima svijeta’ (drvo, kamen, žica, krpa, plastika...) koje je izbacilo more na obalu, ovaploćuje se u artefakt koji sam sebe izlaže. Na Uroševim crtežima ima ‘nešto’ što je teško izraziti riječima. Nešto što odvaja, što se ne da definisati i uhvatiti golim okom. To ‘nešto’ iznosi iz arhetipskih dubina cio jedan svijet Toškovićevih snoviđenja, ili kako o sličnom doživljaju svjedoči u ‘Luči’ vladika Rade (Petar II Petrovi Njegoš): ‘ljudski život snoviđenje strašno!’”, kaže Lutovac.

Pozivajući sve ljubitelje i poštovaoce umjetnosti i lika i djela čuveno crtača da posjete postavku, Lutovac otkriva da izložba počinje ‘Balom titana’: Uran, prvi koji je vladao svijetom, nakon brutalne kazne, kastracije od strane najmlađeg sina Chronosa, kao da traži Uroševu naklonost (Instalacija br.1: Uranova kob); Chronosovu srdžbu raznose gavrani i vrane (Instalacija br.2); Oslobođeni kiklop (Instalacija br.3); Uroš s ‘Lučom mikrokozma’ u ruci, na prijestolu od palminih grana “…k’ svemogućem Bogu” (fotografija iz 2014), i na početku, to jest, na kraju, uspomene u nestajanju, platno ‘Afroditino rođenje’ (M. Lutovac, akril na platnu, 2020).”

Kultura sjećanja u stvarnosti ima i svoju suprotnost na koju se dovoljno ne obraća pažnja, a to je kultura zaborava. Isprepletenost sjećanja, zaborava, manipulacija kolektivnog sjećanja radi konstruisanja politike pamćenja važna su obilježja postkonflikne stvarnosti Crne Gore o kojoj bi na vrijeme trebalo povesti računa. Na nama je!

Nedavno postavljen i nadgrobni spomenik

“Zašto bih nekom poklonio jasnoću? Neka je sam traži... Nisam bio ničiji rob. Ja sam samo rob umjetnosti... Sve što sam postigao dugujem ratu, gladi i svojoj genijalnosti. Akademski slikar Tochkowitch”, riječi su čuvenog crnogorskog i svjetskog umjetnika Uroša Toškovića uklesane na nedavno podignutom nadgrobnom spomeniku u mjestu Pelev Brijeg.

Ljubiša Jagošev Tošković Bratonožićki, kako se potpisuje na svojim slikama, jer se i sam bavi umjetnošću, iako je po zvanju inžinjer arhitekture i građevine kazao je “Vijestima” da je nadgrobni spomenik postavljen nakon dvije godine zahvaljujući ljudima koji su cijenili Uroša, njegov rad i djelo.

“Neću da kritikujem nikoga, bez obzira što je sve to malo zakasnilo, već ću da se zahvalim ljudima koji su doprinijeli da se to ipak realizuje. Postoji barska družina koja je sve uradila na inicijativu svi znamo koga, nije potrebno ni ponavljati... Donatori - braća Mališić, Slobodan i Žarko, uradili su nadgrobni spomenik na Pelevom Brijegu, a iz galerije “Velimir A. Leković” u Baru pokrenuta je inicijativa da se pored Uroševe plaže gdje je boravio godinama napravi bista njemu u čast. Predsjednik opštine Bar, Dušan Raičević takođe je pokrenuo inicijativu za podizanje spomenika Urošu, na predlog dr Anastazije Miranović koja je oduvijek pratila Urošev rad i doprinijela njegovom predstavljanju i sjećanju na njega. Ne mogu a da ne spomenem Joca Radovića i Mirka Bujišića koji su, pored svega ostalog, donijeli ploču, odnosno spomenik, koji sam ja montirao, i bili su prisutni zajedno sa mnom kada je postavljen. Hvala i dr Milunu Lutovcu na izložbi, omažu koji organizuje i kojem ću prisustvovati u Podgorici. Barani su veoma aktivni u ovim inicijativama. Meni kao njegovom bratu sve to mnogo znači, a najviše to što sam imao takvog brata, velikana svjetskog glasa”, ističe Ljubiša Tošković.

On dodaje i da je “Opština Podgorica malo zatajila, s obzirom na to da je Uroš tu rođen” i smatra da bi bilo lijepo kada bi neka ulica u glavnom gradu nosila ime velikog umjetnika i poručuje:

“Bio je čuven za svoga života, a ime Uroša Toškovića pamtiće se dok je svijeta, vijeka i planete Zemlje”.

( Jelena Kontić )