LOVAC NA ZMAJEVE

Smrt fašizmu, živio Splendid!

Kada danas, tiho i dostojanstveno, SUBNOR, antifašisti, patriote i gradonačelnik, šetaju ulicama glavnog grada i klikću antifašizmu, logično pitanje glasi: a gdje ste dosad bili

52934 pregleda63 komentar(a)
Foto: Twitter

Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) i antifašisti Crne Gore organizovali su šetnju Podgoricom povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope. Šetnja u podne organizovana je od spomenika Svetom Petru Cetinjskom do Skupštine Crne Gore. Kolona se zaustavila pred Titovim spomenikom, zgradom Predsjednika, dok je ispred Skupštine priređeno nekoliko minuta tišine. Fotografiju sa skupa objavio je i gradonačelnik Podgorice uz prigodan tekst: „Građanska, antifašistička, multietnička, sekularna, evropska Crna Gora. Naša kuća. Jedna jedina”.

Da se sve ovo desilo 9. maja 2009. recimo, nakon što je u svom stanu u Baru napadnut Mladen Stojović, par mjeseci pošto je u Vijestima ispisao nezaboravni feljton o fudbalskoj mafiji i drugu iz Splendida, onda bi svaki dobronamjeran građanin Crne Gore s ponosom istakao kako nam je SUBNOR zaista antifašistički, a ne partijski! Ili čak mafijaški. I kako su nam takvi i gradonačelnik i ostali antifašisti. Mladen Stojović je više sati bio bez svijesti, policija i tužilaštvo zaključili su istragu nalazom - sam pao, sam se ubio.

Dakle, bio je to već posljednji momenat da SUBNOR, gradonačelnik Podgorice i ostali antifašisti pokažu kako nadolazeći fašizam DPS-a i vrhovnog komandanta, neće proći. No pasaran. Zamišljam Zuvdiju ili nekog njegovog prethodnika koji je tada vodio SUBNOR, onda antifašistu Mugija, i ostale Evropljane tipa Mijo Bokser ili Raško Konjević, kako šetaju od spomenika Svetom Petru do Karađorđeve i Milovog kabineta, sa transparentom: No pasaran. Ali, nažalost, ništa! SUBNOR je ćutao, ćutao je Zuvdija, ćutali su Bokser i Raško, ćutao je mejor Mugoša, ćutali su svi antifašisti. Pokazujući tako da su samo takozvani, fake, a ne pravi. Jer država je bila u pitanju. Nakon tek osvojene nezavisnosti birao se put - fašizam ili antifašizam. Ali, kako rekoh - ništa.

SUBNOR se pravio mrtav, gradonačelnik Podgorice još više, kao i takozvani antifašisti kada je podružnica Splendida u Beranama, 2007. godine, organizovala sačekušu Tufiku Softiću. To je bila jedna od prvih a ne posljednjih šansi da se proleteri čitave zemlje, na čelu sa Zuvdijom i Miomirom, ujedine i poruče Vođi, DPS-u i Splendidu - no pasaran! Na Dan Evrope 9. maj 2008, recimo. Jer kamen temeljac slobodne Evrope je sloboda govora i pravo na slobodu izražavanja.

Na marš antifašizma SUBNOR i antifašisti nijesu pozvali ni godinu kasnije, nakon brutalnog, mafijaškog napada DPS oca i DPS sina na urednika i fotoreportera Vijesti, Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića. Gradonačelnik ima opravdanje zašto je i tada ćutao - on je bio fašista koji je jurio žrtve iz nepokornih medija. Dok su njegov DPS i vrhovni komandant tvrdili kako je batinaš u stvari Mihailo a ne gradonačelnik, da bi takav stav odmah potvrdili specijalisti KC-a otkrivajući ozbiljna oštećenja mozga DPS vozača, potom tužilaštvo koje je podiglo optužnicu i njihova organizovana propagandna grupa (OPG) koja je o fašizmu ćutala ili čak na račun fašizma zbijala šale.

Već tada, dakle, te daleke 2009, fašizam je polako ali sigurno prekrio domovinu. Kusovac, Beba, Šemsudin, Pink, Informer, Dnevne, Aktuelno, samo su došli kasnije, kao neminovna posljedica pomenutih ranih radova i pogrešno odabranog puta. U fašizam ili hibridnu autokratiju, ako je nekom lakše, umjesto u Evropu.

Sve ostalo je istorija - SUBNOR, gradonačelnik i ostali takozvani antifašisti prespavali su i narednih desetak godina i sve ono, još gore, što je snalazilo društvo. Ćutali su na prvi i drugi pokušaj ubistva Olje Lakić, na fašizam ispoljen prema Vanji Ćalović, na bombe i prijetnje, prisluškivanja i praćenja, na isljeđivanje i sudske procese protiv nepodobnih. Ni Zuvdija, ni novi mejor Migo, ni brojni novokomponovani antifašisti nijesu našli za shodno da se dignu, organizuju šetnju i kažu Vođi, DPS-u i Splendidu - no pasaran.

Kada je vrag odnio šalu, nije pomogao ni apel SAD ambasadorke Rajnke, za gregorijanski Božić 2019. Da bi Crna Gora mogla da zahtijeva pravično mjesto na Zapadu, vladavina prava mora da postoji u praksi a ne samo na papiru. One koji krše zakon, institucije treba da učine odgovornima. Pred zakonom svi moraju biti istinski jednaki. Vladini zvaničnici moraju da rade neumorno da poboljšaju života građana, birača, a ne da koriste pozicije moći za ostvarenje vlastitih interesa.

Ćutao je SUBNOR, ćutao je mejor Ivo, ćutali su tobožnji antifašisti. A radilo se o našoj kući. Jednoj jedinoj. I niko od njih da krikne - no pasaran! Ili, dosta je bilo vladavine nepravde, lopovluka, zločina, nepotizma, šovinizma, segregacije, nejednakosti.

Zato kada danas, tiho i dostojanstveno, kako bi rekla fake Pobjeda, SUBNOR, antifašisti, patriote i gradonačelnik, šetaju ulicama glavnog grada i klikću antifašizmu, logično pitanje koje lebdi iznad njihovih glava, glasi: a gdje ste dosad bili. Ćutali ste kada su dolazili po nas iz Vijesti, ćutali ste kada su dolazili po Vanju i NVO aktiviste, ćutali ste kada su segregirali naše komšije i rođake samo zato što su nepodobni Crnogorci ‘pogrešnog’ porijekla, ćutali ste kada su satima nezakonito isljeđivali starog mitropolita, ćutali ste kada su pale optužnice za deportacije i kaluđerske lazove, ćutali ste kada su linčovali Sloba Pejovića... A sada kad su došli po vas, već je kasno.

Ovo je, srećom, samo parafraza čuvenih stihova jednog njemačkog pastora napisanih nakon Magnum crimena, u znak kajanja zbog ćutanja njemačke elite na rađanje nacističkog zla koje je kasnije zapalilo Evropu i svijet. Srećom dakle, i SUBNOR i gradonačelnik i svi fake antifašisti su na sigurnom. I dobro je što šetaju, za cirkulaciju ako nije već za evropejstvo i antifašizam. Samo da još drže distancu i da se pridržavaju epidemioloških mjera. I ne moraju baš da idu na poklon Titu, a kamoli Milu. Jer suština evropskog Dana pobjede jeste - no pasaran, ali svakom zlu i totalitarizmu. I nacističkom, i onom komunističkom, i ovom mafijaškom. No pasaran za Aušvic i Treblinku, no pasaran za gulage i ‘crvene čuvare’, no pasaran za Kolumbiju i Splendide. Je li tako, druže Zuvdija?!