Vučić, Vučić, Đilas, Đilas – čemu služi Skupština?

Samo jedan poslanik je do sada opomenut prema Kodeksu ponašanja narodnih poslanika, koji je usvojen na jedvite jade. Parlament je postao simfonija govora mržnje, kažu kritičari, dok u vladajućoj stranci ne vide problem.

Krajem aprila, na sjednici administrativnog odbora Skupštine Srbije, poslaniku vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) Srbislavu Filipoviću izreknuta je opomena zbog onoga što je govorio na sjednici parlamenta 7. aprila. Tako je Filipović postao prvi poslanik koji je opomenut prema Kodeksu ponašanja narodnih poslanika, usvojenom krajem prošle godine.

Tada, 7. aprila, Filipović je, iz skupštinske klupe rekao da „fašista i nacista“ Dragan Đilas „baštini ideologiju Adolfa Hitlera i to smo vidjeli“, zapitavši se „šta bi nas čekalo kada bi se fašisti, kao što je Dragan Đilas, u rukama zajedno sa jedinom knjigom koju oni vole i čitaju ‘Majn kampf’, vratili ne daj Bože na vlast“.

Kako za DW kaže poslanik vladajuće SNS Vladimir Marinković, „to što je poslanik SNS kažnjen dovoljno govori o činjenici da se taj Kodeks poštuje, da se korektno razmatra“.

Na pitanje da li je ovo bio jedini slučaj kada je neki poslanik zaslužio opomenu po Kodeksu, s obzirom da je više prijava iz civilnog sektora protiv poslanika vladajuće koalicije onaj isti Odbor prethodno odbacio, Marinković kaže da „očigledno jeste bio jedini slučaj“.

„I protiv mene su podnijeli prijavu, a one su očigledno odbačene zato što je bilo razloga za to, zato što se ne radi ni o kakvom govoru mržnje“, rekao je Marinković.

Vodi Vučić, Đilas mu za petama

Spolja gledano – sve je u najboljem redu sa Skupštinom Srbije. Ne samo da je usvojen Kodeks, na kojem Evropska komisija insistira još od 2015. godine, već nema više ni oduzimanja riječi, dreke, podnošenja besmislenih amandmana… jer, nema ni opozicije.

„Ja ne vidim problem u radu i funkcionisanju Skupštine“, kaže jasno Marinković.

Tako se u parlamentu skoro godinu dana čuju uglavnom varijacije na dvije teme: veličanje lika i djela predsjednika Aleksandra Vučića i blaćenje stvarnih i izmišljenih političkih protivnika koji se optužuju za krađe, ubistva, zavjere, atentate na predsjednika.

„Dok je Dragan Đilas topio oružje naših očeva i djedova, dakle, otopljeno je preko 30.000 komada oružja u Željezari Smederevo, Aleksandar Vučić i SNS opremaju vojsku najsavremenijom opremom“, rekla je tako poslanica SNS Ana Čarapić u decembru.

Prema podacima organizacije CRTA – koju je šef poslaničke grupe SNS Aleksandar Martinović označio kao „kriminalnu organizaciju“, koja, uz ostale, stoji iza „pokušaja da se izvrši državni udar u Srbiji i da se ubije predsjednik Republike Aleksandar Vučić“ – samo od 2. marta do 7. aprila ove godine, poslanici su u pet održanih sjednica Skupštine 1.218 puta u svojim govorima pomenuli Aleksandra Vučića, a 879 puta Dragana Đilasa.

„Kada uporedimo retoriku sadašnjeg sa prethodnim sazivom parlamenta, mogla bih da kažem da je ono vrijeme bila svojevrsna renesansa, iako sam se tada grozila govora brojnih poslanika vladajuće većine, koji su obilovali govorom mržnje i neistinama“, kaže Ana Stevanović, koja je narodna poslanica postala 2016. na listi Dosta je bilo, a sada je članica predsjedništva Đilasove Stranke slobode i pravde.

„Rijetko kad su se držali teme koja je bila na dnevnom redu, koristili su skupštinu isključivo za govor mržnje i targetiranje opozicije. Zbog toga smo mi napustili skupštinu u novembru 2018“, dodaje Stevanović za DW.

O izdajnicima i plaćenicima

Neobično je da, uprkos tvrdnjama poslanika Marinkovića da je Filipovićev slučaj usamljen, niko drugi nije opomenut. Štaviše, Filipović je na ovaj način i dobro prošao – da ga je opomenuo predsjednik Skupštine, Filipović bi u mjesecu u kome je bio opomenut primio platu umanjenu za deset odsto, a Kodeks ne predviđa finansijske kazne.

Šta su sve pričali poslanici samo u posljednjih nekoliko mjeseci? Poslanik Nebojša Bakarec je, na primjer, za navodni susret Dragana Đilasa i nekadašnjeg šefa BIA rekao da je to nedopustivo i da se „to u Rusiji rješava tako što te nema“. Poslanica Sandra Božić je ocijenila da ne zna da li su Srbiji veću štetu nanijele NATO bombe ili Dragan Đilas i Boris Tadić, a da je Marinika Tepić „najaktivniji član kriminalne bande i saradnik Veljka Belivuka“.

I redakcija KRIK-a optuživana je da sarađuje sa Belivukom, a redakcije NIN-a i Danasa da hoće da ubiju predsjednika. Biljana Pantić Pilja je za televizije N1 i Nova S rekla da su „antisrpski mediji“ i „domaći izdajnici i strani plaćenici“.

I u rezoluciji Evropskog parlamenta iz marta, ali i u izvještaju Evropske komisije o napretku Srbije za prošlu godinu upozorava se na „zapaljivu retoriku i govor mržnje“ koji se čuje u parlamentu.

„Njima je prvenstveni cilj da satanizuju svakoga ko nije na njihovoj strani i da pokažu da svaka alternativa njima jesu nekakvi monstrumi. Drugi cilj je huškanje, što oni neprestano rade – u njihovim govorima možemo da čujemo pozive na mržnju prema susjednim narodima“, kaže Ana Stevanović.

„Postoji fantastična sprega skupštine, tabloida, i televizija Pink i Hepi koji prenose sve to što oni izgovaraju i predstavljaju kao da su to nesporne istine. To je čitav mehanizam za satanizaciju svakoga ko se pobuni protiv njih“, dodaje opoziciona političarka.

Hoće li malo prikočiti?

Sve ovo odbacuje Vladimir Marinković, koji je prvi put poslanik postao 2012. kao član Socijaldemokratske partije Srbije Rasima Ljajića, i to na listi „Izbor za bolji život – Boris Tadić“, a u SNS je prešao u martu 2020. godine.

„Narodni poslanik u skladu sa Ustavom ima mogućnost i pravo da iskaže svoj politički stav i političko mišljenje, posebno o drugim akterima na političkoj sceni. Neko smije svaki dan da vrijeđa porodicu predsjednika države, da naziva njegovu užu porodicu kriminalcima, a vi kada kažete nešto argumentovano za sve te druge takozvane nezavisne medije i nezavisne novinare, kada dirnete u one ljude koji imaju monopol na demokratiju i monopol na slobodnu javnu riječ, e onda je to već problem”, kaže Marinković.

Kako kaže još jedan bivši opozicioni poslanik, Đorđe Vukadinović, opomena Filipoviću je „pokušaj simulacije i glumljenja normalnosti, zbog velikog pritiska javnosti i kritika kojima su izloženi“.

„Vučić im kaže da tako pričaju, pa ih onda opominje, međutim, sada Vučiću odgovara da bar malo umalo ublaži retoriku i to predstavi kao pomak i doprinos dijalogu bar sa tom ‘poželjnom’ opozicijom“, kaže Vukadinović za DW.

On aludira na dva kolosjeka kojim teče dijalog o izbornim uslovima – jedan između dijela opozicije i evropskih parlamentaraca, drugi između SNS i opozicionih partija koje ne žele pregovore u kojima učestvuje EU. Još je nejasno da li će to makar malo promijeniti vokabular poslanika u Skupštini.

( Deutsche Welle )