Za šta se zalaže Hamas, na čiju podršku računa, i odakle im tolike rakete?

Radikalni Hamas se ovih dana po četvrti put žestoko sukobio sa Izraelom otkako je preuzeo moć u Pojasu Gaze prije petnaestak godina. Za šta se zalaže Hamas, na čiju podršku računa, i odakle im tolike rakete?

„Radikalan“ ili „islamistički“ – ti epiteti se obično čitaju u zapadnim medijima uz organizaciju Hamas koja je 2007. godine preuzela moć u Pojasu Gaze. Poslednjih dana, otkako Hamas hiljadama raketa cilja Izrael, sve češće se govori o „islamističkoj terorističkoj organizaciji“. Tako se Hamas zvanično posmatra u EU i SAD.

Izuzetak u Evropi su Švajcarska i Norveška, dvije neutralne zemlje koje njeguju kontakte sa Hamasom. Neke druge svjetske države čak podržavaju Hamas.

Kratka istorija

Hamas je utemeljen u drugoj polovini osamdesetih kao opozicija Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO) Jasera Arafata. Sporno je pitanje da li je Hamas na u stvari novcem izraelske vlade „izgrađen“ kao protivteža PLO. Ne iznenađuje da taj scenario danas demantuju i Izrael i Hamas. Jer, za razliku od PLO, Hamas ne priznaje pravo Izraela da postoji kao jevrejska država.

Na Hamasovom grbu se nalazi džamija Al Aksa s čuvenom zlatnom kupolom, a između palestinskih zastava se naziru konture nepodijeljene palestinske države, teritorija koji uključuje i današnje državno područje Izraela.

Arafat je 1993. u okviru Mirovnog procesa u Oslu sklopio mir s Izraelom i tako okončao „Prvu intifadu“, kako se nazivaju palestinski ustanci. Hamas nije priznao taj istorijski dogovor i nastavio je sa napadima na izraelskom području.

Na izborima 2006. u Pojasu Gaze je Hamas osvojio apsolutnu većinu, a onda je godinu dana kasnije vojnim putem zacimentirao vlast. Na području Zapadne obale na vlasti je umjerena stranka Fatah pod vođstvom Mahmuda Abasa. Zbog te konstelacije se često može čuti da palestinska područja nisu razdvojena samo geografski, već i politički.

Iz Pojasa Gaze Hamas je nastavio da izvodi napade na Izrael opisujući ih kao „samoodbranu“. Ovih dana svjedočimo četvrtoj eskalaciji vojnih sukoba, posle 2008/09, 2012. i 2014. godine.

Ko podržava Hamas?

Pojas Gaze je jedno od najgušće naseljenih područja u svijetu, sa oko dva miliona stanovnika na svega 360 kvadratnih kilometara. Gaza je skoro sasvim izolovana zbog bezmalo hermetički zatvorenih granica s Egiptom na jugu i Izraelom na istoku i sjeveru, te Sredozemnim morem na zapadu. Veliki dio stanovništva živi u siromaštvu, osuđen na humanitarnu pomoć – koja je proteklih godina, nakon pritiska tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trampa, bila znatno umanjena.

Kada Hamas izvodi napade, civilno stanovništvo im često služi kao ljudski štiti. Rakete se ispaljuje iz stambenih kvartova, a komande se nalaze u zgradama. Hamas često kopa i tunele za krijumčarenje oružja, ponajpre iz Egipta. Ali tamošnja vlada tvrdi da nije zainteresovana da se s tom praksom nastavi.

Jedan od najvažnijih donatora i inostranih saveznika za Hamas je – Katar. Tamošnji emir je 2012. kao prvi inostrani državnik posjetio vođstvo Hamasa u Gazi. Ova mala zalivska država je do sada Hamasu prebacila više od 1,5 milijardi eura. No, Izrael se nada da će Katar i neke druge arapske zemlje pristupiti „Abraham-Accordu“ koji je inicirao Tramp, te tako uspostaviti i diplomatske odnose s Izraelom.

Još jedan važan saveznik Hamasa je Turska. Neposredno uoči posljednjih raketnih napada od strane Hamasa, turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan razgovarao je s političkim vođom Hamasa Ismailom Hanijehom te mu obećao podršku.

Osim Katara i Turske, Hamas podržava i cijeli niz nevladinih inicijativa i udruženja, među njima su i ona iz Njemačke. Kako piše magazin Špigel, njemačka udruženja bliska Hamasu u Pojas Gaze šalju donacije u milionskim iznosima.

Odakle rakete?

Broj ispaljenih raketa u napadima na Izrael koji su počeli prošlog ponedeljka, umnogome je nadmašio dosadašnje eskalacije nasilja – brojke kažu da je Hamas, po vlastitim navodima, samo u prošli utorak u roku od samo nekoliko minuta ispalio 130 raketa.

S takvim intenzitetom paljbe, na kraj ne može uvijek izaći ni izraelska protivvazdušna odbrana nadaleko čuvena pod imenom Gvozdena kupola. U nedjelju dana je na Izrael ispaljeno preko tri hiljade projektila.

Hamasovi projektili su dugo stizali uglavnom iz Irana. Analitičar Fabian Hinc, koji se specijalizovao za tematiku raketa na Bliskom istoku, za njemački javni servis ZDF je rekao: „Bilo je poznato da su razne grupe u znatnoj mjeri povećale svoje arsenale. Bilo je poznato i da se količina raketa koja im stoji na raspolaganju kreće u hiljadama komada, to je sve u više navrata potvrđeno i od strane izraelskih izvora.“

List Jerusalim Post citirao je izvore iz redova tajnih službi, koji tvrde da Hamasov arsenal obuhvata do 6.000 projektila. A tu je i do 8.000 raketa koje posjeduje Islamski džihad, organizacija koja djelimično sarađuje i s Hamasom.

Po Hincovim navodima, iranske rakete su dugo u Pojas Gaze bile krijumčarene preko Sudana, odnosno Egipta. Ali to sada više nije jednostavno, pogotovo nakon što je 2019. s vlasti svrgnut sudanski diktator Omar al Bašir. U međuvremenu Hamas, kako se pretpostavlja, veći dio raketnog arsenala proizvodi sam na licu mjesta – uz sirovine i alat koji su prokrijumčareni iz inostranstva.

( Deutsche Welle )