Umorna je Crna Gora

Da radim u nekom od crnogorskih megamarketa ili butika, moje misli bi ovih dana bile uz premijera. Molio bih se nebesima da mu daju snagu i odlučnost, dok kapitalisti ponovo nasrću na radničku klasu. Da bude mudar dok mu ugledni privrednici, kao Jude, šapuću da se pošasti korone najbolje liječe radnom nedjeljom. Neka mu anđeli stanu uz bok, kad krene da štiti prava radnika kao što je prošle godine branio svetinje. Da ih sačuva od eksperata odgajanih po berzama i bjelosvjetskim bankama. Od ohole mladosti koja ne zna da i crnogorske kasirke bar jednom sedmično imaju pravo da spavaju do podne.

Ako ekspertska šaputanja i tajkunsko Zlatno tele poljuljaju tvrdu vjeru premijersku, molio bih se da bar duhovni oci vrate starog profesora na pravi put. Da se sjeti kako je i Bog odmorio u nedjelju, nakon što je stvorio svijet: pa mogu i smrtnice kojima se šest dana otvaraju kurje oči dok služe šopingholičare. Da duhovnici podsjete premijera da se na onom svijetu plaća i za oduzimanja tuđih prava, taman koliko i za hapšenje sveštenika.

Molio bih se da premijer posluša sveštenstvo, kao kada je birao eksperte i direktore direktorata. Da uz njihove sugestije iskorijeni srebroljublje u Vladi i sačuva sirotinju kao kakav svetac-zaštitnik trgovačkih radnika.

* * *

U premijera i Vladu se ne bih mnogo nadao da sam zaljubljenik u crnogorsku divlju ljepotu iz turističkih kataloga, ali bih se uzdao u ekološku dušu Uraša. Polagao bih nade u ekološku istrajnost mladih reformista, kadrih da odbrane solane, pašnjake i planinske rijeke. A kada me nemirna biračka savjest podsjeti na trule kompromise nove vlasti, uzdao bih se u besu nosioca Ordena crnogorske ruke pravde. Vjerovao bih da će bar on stati na kraj prodaji obale i gramzivim ministrima - kao što je stao za vrat klanovima i krupnim ribama iz bivše vlasti. Podići glas zbog biranja manje vrijednih rijeka za hidroelektrane - kada je već prespavao sumnjiva imenovanja po bezbjednosnom sektoru.

Ako vicepremijer ipak zaćuti, posljednja linija odbrane bile bi njegove partijske uzdanice koje se po parlamentu zore stikerima Ljeposave i pobjeđuju u Twitter obračunima. Oni neće tihovati no reći premijeru - Ode Vlada ako nastavite da nižete naftne platforme po morskoj pjeni!

* * *

U građanske partije nove vlasti vjerovao bih i da sam, ne daj bože, građanista, podignut na tekovinama Facebook antifašizma i kafama u Bokeškoj. Uvjeren da politička mladost neće dati starom premijeru da sa Vladom skrene u desno. Da će crvena kravata stegnuti vrat nacionalizmu - istom snagom kojom zauzima fotelje po dubini.

Tamo gdje mladi lideri ne stignu, građansku državu odbraniće ambasadori u nedjeljnim posjetama ministarskim kabinetima. Da paze na pritajene ministre nacionaliste i daju Vladi domaći zadatak. Dok diplomate sa civilnim sektorom i nezavisnim medijima drže Vladu u strahu, spokojno bih čekao ljeto na Adi i pisao građanske statuse sa obale Ribnice. Šerovao mimove i zgražavao se nad sugrađankama koje se za cvijeće bore kao Rusi kod Staljingrada. A svakom ko mi pomene klerikalizam i Ustav - rekao bih da je spavač, špijun i DPS-ovac.

* * *

A spavao ne bih da sam independista partijaš ili novopečeni komita, no bih po svu noć tražio greške nove vlasti. U svakoj agendi, imenovanju i zakonu tražio bih skrivene planove Srpskog sveta. Proklinjao komšije i partijske drugove koji su za vakcinu i poklon vaučere padali pred Vučićem kao Beograđani u Tržnom centru. Podlovćenskim zastavama branio bih majske zore i jednom neđeljno dizao dva prsta iz auto-kolona. Čekao bih oca nacije da batali kohabitaciju i odbrani državu od mandića, leposavića i kojekakvih rakića. Da sa kumovima i partijskim drugovima sačuva nezavisnost i multietnički sklad - baš kao što su fabrike i obalu branili od sumnjivih investitora i zaustavljali kineske bankare dok su autoputem osvajali Crnu Goru. Zajedno sa manjinama, sa srebreničkim cvijetom na reveru, povedu juriš za Crnu Goru u kojoj korupciju i ratne zločine pominješ tek kad postaneš opozicionar.

* * *

Ali pošto sam samo smrtnik i običan glasač, ostaje mi da se uzdam u Ustav i institucije sistema. Da mislim kako se premijer još sjeća slatkih obećanja nakon postizbornog osvježenja. Posvećen radničkim pravima koliko i onostranom svijetu. Da je profesor i vjernik koji mari za ekologe i poštenu inteligenciju, koliko i za blagosloveni narod. Koji vjeruje da se domovina ne brani samo pomjeranjem brda nego i brzom rijekom i ribom u čistoj morskoj vodi. Ustavom mjesto svetih knjiga i ravnopravnim građanima što rastu u slobodi.

( Samir Kajošević )