Pred novi zakon o kocki: Zabranite strane sajtove jer ode veliki novac

Crna Gora priprema novi zakon o igrama na sreću, iskustva Hrvatske dragocjena u on-lajn klađenju, definisanju terminala...

746 pregleda16 komentar(a)
Ivan Bagarić, Foto: Emil Šabotić
29.11.2017. 18:58h

Crna Gora može kvalitetnije urediti oblast igara na sreću novim zakonom ukoliko koristi i pozitivna i negativna iskustva iz Hrvatske i drugih zemalja. Treba uvesti zabranu za inostrane sajtove jer se preko njih odliva veliki novac, definisati mjere protiv maloljetničkog klađenja, povezati igre na sreću i turizam, to su neki od savjeta direktora Hrvatske udruge za igre na sreću Ivana Bagarića u intervjuu “Vijestima” povodom najavljene izrade novog zakona o igrama na sreću u Crnoj Gori.

Ministarstvo finansija je novi zakon trebalo da predloži u septembru ove godine, ali je izrada, prema informacijama “Vijesti”, odložena za mart. Postojeći zakon pisan je prije 13 godina i zastario je. Očekuje se da se ovim zakon uvede red u ovu djelatnost, smanji siva zona i poboljšaju državni prihodi, kao i preciziraju određena pitanja kod kojih sada postoje različita tumačenja.

Crna Gora od igara na sreću godišnje prihoduje 12 miliona eura, koliko je to u Hrvatskoj?

Prema informacijama kojima raspolaže naša Udruga, u 2016. godini država je prihodovala više od jedne milijarde kuna (132 miliona eura) samo po osnovu poreza i naknada na igre na sreću. Ako samo pogledamo kladionice koje zajedno sa Hrvatskom lutrijom imaju više od 4.000 zaposlenih, onda možemo zamisliti koliko je to poreza na osnovu doprinosa za plate, koliko je to najmova prostora, ugostiteljskih udjela od terminala za klađenje i drugih direktno vezanih troškova, na koje imate porez koji pune državni budžet. Prema analizama u Hrvatskoj igrači tri puta više posjećuju ilegalne strane on-lajn kladionice nego domaće, onda možete sami izračunati koliko bi to bilo više prihoda u državnom budžetu od igara na sreću.

Postojećim zakonom je vrlo šturo tretirano on-lajn klađenje, kod kojeg promet sve više raste u odnosu na ostale oblike klađenja. Kako je to definisano u Hrvatskoj, koliko iznose koncesije?

U Hrvatskoj se sada oko 60 odsto od ukupnog prometa u igrama na sreću obavlja on-lajn, dok kod nekih zemalja on iznosi i 70 do 80 odsto. U Hrvatskoj je zakonom omogućeno priređivanje klađenja putem interneta (on-lajn klađenje) i sms klađenje. Pravo priređivanja ima priređivač koji zapošljava najmanje 100 radnika i u svakom trenutku priređivanja i ima otvorenih najmanje 50 uplatnih mjesta, te je direktno spojen na informacioni sistem Ministarstva finansija.

Godišnja naknada iznosi 3 miliona kuna (400 hiljada eura) te se još plaća i porez na uplatu u iznosu od 5%. Samo da napomenem da u Hrvatskoj od ukupno 6 priređivača klađenja samo 4 priređuju on-lajn klađenje, što ide u prilog vrlo rigoroznim uslovima dobijanja koncesija i samog poslovanja.

Da li u Hrvatskoj postoji zaštita kako bi se spriječilo klađenje na sajtovima iz inostranstva? Da li je to neka zemlja uspjela da uradi?

U ovom trenutku, nažalost, u RH ne postoji adekvatna mogućnost sprečavanja klađenja na stranim ilegalnim on-lajn stranicama iako je postojećim Zakonom već zabranjeno priređivanje strancima kao i oglašavanje istih na području Hrvatske.

Udruga konstantno radi na tome kako bi se poduzele odgovarajuće mjere koje bi spriječile takvo ilegalno priređivanje, a mjere koje predlažemo su: blokiranje IP adresa i strogo kažnjavanje ilegalnih priređivača kao i njihovo oglašavanje. Samo mogu reći da po tom pitanju nema sluha od strane Ministarstva finansija, bez obzira što velika sredstva odlaze iz Hrvatske.

Po trenutnoj analizi koju smo radili tri puta više igrača odlazi na strane internet kladionice nego igra na domaćima, te onda sami možete zaključiti koliki je to gubitak za državu i nas priređivače.

Sve više država Evropske unije sprovodi mjere blokade IP adresa ilegalnih priređivača, a među zadnjima koje su to provele su Slovačka, Poljska i Rumunija. Svaka od navedenih članica je objavila tzv. „black list“ nelicenciranih internet kladionica, te sprovodi zabranu pristupa istih blokadom IP adresa. Po ovim primjerima vidimo kako je moguće da velike članice EU blokiraju IP adrese takvih priređivača, pa je nejasno zašto Hrvatska to ne sprovodi, odnosno zašto isto ne bi Zakonom propisala i sprovela i Crna Gora.

Jedno od spornih pitanja koje treba definisati novima zakonom je rad terminala za klađenje u ugostiteljskim objektima. Kako je to definisano u Hrvatskoj i od kada oni postoje kod vas?

U Hrvatskoj samouslužni terminali za klađenje postoje od 2003. godine, u skladu sa Zakonom o igrama na sreću koji je donesen 2002. godine, a što znači od samih početaka klađenja u RH oni se prepoznati kao kanal uplate. Trenutno vežećim Zakonom iz 2009, te pratećim pravilnicima detaljno su regulisani uslovi postavljanja samouslužnih terminala za klađenje, koji se mogu postaviti na uplatna mjesta kladionica, u ugostiteljske objekte, kazina i automat klubove.

Trenutno u Hrvatskoj ima više od 3.600 terminala za klađenje na kojima priređuju dvije privatne firme (Hattrick-PSK i Supersport) te državna Hrvatska lutrija. Stanlybet kladionica u vlasništu Austrijskog Novomatica je također krenula sa terminalima za klađenje kao i Germania Sport u vlasništvu Mozzart kladionice.

Tako da na tržištu RH nema niti jedan priređivač koji ne posluje, odnosno ne počinje sa radom sa terminalima.

Koje su zaštite od maloljetničkog klađenja na terminalima za klađenje u Hrvatskoj?

Osiguranje provođenja zabrane klađenja maloljetnika putem samoposlužnih terminala u ugostiteljskim objektima osigurava se na način da je isto detaljno regulisano ugovorom o poslovno-tehničkoj suradnji koji se zaključuje između priređivača klađenja i vlasnika ugostiteljskog objekta u kojem se nalazi terminal, a imajući u vidu odredbu Zakona koja kaže da će se novčanom kaznom od 30.000 do 100.000 kuna (4.000 od 13.000 eura) kazniti vlasnik prostora u kojem se zatekne maloljetnik u klađenju. Naravno, uz tu odredbu prevencija i edukacija igrača kao i osoblja ugostiteljskih objekata je vrlo bitna te se redovito odvija, a sve u svrhu suzbijanja klađenja maloljetnika.

U Hrvatskoj je prije nekoliko godina uveden porez na uplatu kao i na dobitak igrača, kojih u Crnoj Gori nema, da li su oni povećali državne prihode ili su uticali na pad prometa?

U Hrvatskoj je 2015. godine uveden dodatni porez na sve dobitke od igara klađenja u iznosu od 10%, kao i porez od 5% na uplatu, pa smo jedna od najoporezovanijh država za ovu djelatnost u EU. Odnosno, ne postoji niti jedna država u EU sa ovako visokim porezima na klađenje.

Samim uvođenjem poreza na sve dobitke postali smo nekonkurentni za domaće igrače, te je veliki dio njih otišao na strane ilegalne on-lajnline kladionice. Godinama prije uvođenja ovog poreza konstantan rast klađenje je bio u prosjeku 7% godišnje, a uvođenjem poreza je već u prvoj godini palo za više od 15%.

U prvoj godini od uvođenja poreza je također zatvoreno više od 100 poslovnica te je veći broj ljudi ostao bez posla. Trenutno su državni prihodi zasigurno porasli ali dugoročno sa padom prometa taj njihov rast postaje zanemariv, a ako još uzmemo zatvaranja poslovnica, otpuštanje radnika onda je vrlo upitan i taj rast državnih prihoda. Mi smo se kao Udruga zalagali, da s obzirom na uvođenje velikog poreznog opterećenja, država prvo onemogući prelazak igrača na strane on-lajn kladionice blokadom IP adresa, ali, nažalost, to se nije dogodilo još do danas.

Hrvatska je dobar primjer kako se to ne bi smjelo raditi, kako je nužno zaštititi vlastite priređivače te Crnoj Gori to može biti dobar primjer sad pri donošenju novog Zakona. Svakako bih preporučio da sastavni dio novog Zakona mora biti IP blokada stranih ilegalnih kladionica kao temelj budućih promjena zakona o igrama na sreću.

Bolje je rješenje da lutrijske igre budu državne i da se ta firma ne bavi drugim igrama na sreću

U Crnoj Gori je bivša državna Lutrija privatizovana i imala je monopol za lutrijske igre do prije godinu kada je koncesija istekla. I to pitanje treba definisati novim zakonom. Šta mislite da li je bolje da lutrijske igre ostanu državne, kao što su u većini zemalja, ili treba omogućiti svim privatnicima da ih mogu priređivati i da niko nema monopol?

Iako je to pitanje vrlo specifično, svakako smatram da bi lutrijske igre trebalo da budu u vlasništvu države te da bi država trebalo da ima monopol na lutrijske igre, ali s tim da onda državna lutrija priređuje samo i isključivo lutrijske igre, odnosno i posebne igre, a u kojima takođe ima monopolistički položaj.

Postoje primjeri državnih lutrija koje prava na posebne igre prenose na privatne priređivače te na taj način ostvaruju dodatne prihode, a i dalje zadržavaju monopolistički položaj.

U Hrvatskoj je slučaj da državna lutrija uz lutrijske igre priređuje sve igre kao i privatni priređivači, znači i klađenje, kazino i automat klubove te u tome koristi svoju monopolističku poziciju priređivanja odnosno koristi kanal uplate lutrijskih igara, bazu igrača lutrijskih igara i sve drugo što koristi za lutrijske igre.

Na takav način više privatni priređivači nisu konkurentni i ne mogu se natjecati sa državnom lutrijom.

Kazino turizam je dobra dopuna turizmu, u Hrvatskoj to nije dobro uređeno

Jedna od želja Vlada je da novim zakonom bolje poveže turizam i industriju igara na sreću preko kazino turizma. Da li je to uspješno urađeno u Hrvatskoj? Koliko imate kazino hotela i koliko uspješno oni rade?

Kazino turizam zasigurno ima smisla i svakako je dobro da se nađe u novom zakonu. Vjerujem da se ekonomija Crne Gore kao i Hrvatske najvećim dijelom zasniva na turizmu, turizam je grana koja iz godine u godinu bilježi sve veći rast, te je potrebno ulagati u dodatne sadržaje za turiste. Kazina su svakako sadržaj koji privlači određene goste te u svijetu uz klasične goste koji igraju dok su na odmoru organiziraju i tzv. “junket“ turizam.

To su posebne turističke ponude, odnosno organizovano dovođenje grupa turista koji dolaze isključivo igrati u kazinu. U Hrvatskoj to, nažalost, nije dobro odrađeno i nije povezan turizam sa kazinima te ne poznajemo pojam kazino hotela, osim par rijetkih koji su to u vlastitom aranžmanu, bez posebne podrške zakona, sami napravili.

Ne možemo govoriti o velikom broju kazina u Hrvatskoj te praktično osim nekolicine njih u Istri, na ostatku obale tek u Dubrovniku i Splitu možemo reći da imamo po jedan kazino koji se nalazi u hotelu sa pet zvjezdica odnosno koji može biti u toj kategoriji.

Doduše i uslovi za otvaranje kazina su strogi, iziskuju skupe naknade i velike prostore od minimalno 400 kvadrata što je vrlo ograničavajuće. Ono što bih vam preporučio, a u Hrvatskoj je propisano Zakonom je mogućnost otvaranje sezonskih kazina, što znači da se može priređivati i sezonski u neprekidnom razdoblju od najmanje četiri do najviše šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. To uveliko odgovara investitorima s obzirom na relativno kratku turističku sezonu, te velike troškove upravljanja kazinom.

Jedan od puno primjera u Hrvatskoj je bio da je Hrvatskoj lutriji dozvoljeno priređivanje onlajn kazina godinu dana prije nego ostalim privatnim preduzetnicima iz industrije igara na sreću. Iz ovoga primjera vidite kako je teško biti u ravnopravnom položaju sa državnom lutrijom ako priređuje sve igre na sreću kao i privatni priređivači.