Dodiri duše sa prirodom i stvarnošću

Samo jedan pogled na djela slikarke Dijane Lazović dovoljan je da potvrdi da su za kompleksan diskurs dovoljne linije i boja, zapisala je istoričarka umjetnosti Biljana Samardžić povodom predstojeće izložbe “Dodiri” mlade crnogorske umjetnice koja će otvoriti postavku sjutra u Kotoru, u Gradskoj galeriji, u 20 časova.

“Samim nazivom izložbe Dijana Lazović nas upućuje na to da se pred nama nalaze djela kojima evocira kontakt i bliskost. Kroz njih umjetnica zapisuje uskomešane prizore svoje imaginacije. Ipak, slike nisu samo proizvod introspekcije, izraz emocije, već svjedoče o vremenu u kojem živimo. Tehnički precizno i analitično oslikava realnost na sebi svojstven način”, istakla je Samardžić.

Lazović se ranije predstavila u kotorskoj galeriji ciklusom “Zagrljaji”, dok su “Dodiri” bili izlagani u Budvi i Tivtu, a sada je postavka malo izmijenjena, iako donosi prepoznatljiv stil kojim umjetnica prikazuje odnose bića, ali i njihovu slobodu i nezaustavljivost, od ptica, leta i poleta, do čovjeka, ali i zvijeri koji nose posebnu snagu i moć.

“Sklonila sam par ranijih radova, dodala neke nove, a s obzirom da su ovu postavku vidjela svega dva grada, smatram da zaslužuje da bude prikazana ponovo. Predstavljam ukupno 17 djela koja su nastajala između 2017. i ove godine, rađeni u ‘mojoj’, kombinovanoj tehnici - tuš, akvarel, akril, tanki flomasteri i slično”, kazala je Lazović “Vijestima” uoči postavke.

Dopunjen ciklus “Dodiri” predstavlja sublimaciju formulisanih potreba, osjećaja i događaja, dodala je Samardžić i istakla da umjetnica kontemplativnim pristupom slici formalno gradi dinamičnu kompoziciju. Iako na prvi pogled njene slike ostavljaju utisak gorčine, jeze i tuge, kada se uzme u obzir kontakt - dodir koji Lazović porikazuje, evidentan je osjećaj zadovoljstva i olakšanja. Stvara u prirodi, kaže umjetnica “Vijestima”, a priroda je i motiviše i inspiriše.

“Ono što na mene najviše, pa možda i jedino, utiče jeste priroda i prirodno okruženje. Na mojim djelima prikazana je moja projekcija onoga što vidim, a to obično nijesu ljudi, već se više baziram na viđenja okolnih dešavanja, odnosa prema prirodi u kojoj mnogo i boravim u posljednje vrijeme. Proljeće je, pa sve cvjeta i buja, a tako i ja osjećam atmosferu koja utiče na mene i koju prenosim dalje kroz svoje radove... Što se tiče mene taj uticaj prirode je veliki i nevjerovatan. Gledajući oko sebe, rekla bih i da drugi slično osjećaju - čini mi se da nas je korona vratila prirodi, učinila da vapimo za njom i da je više cijenimo... Nadam se da će čovjek sada malo više voditi računa o okolini u kojoj živi, a tome se sve više i daje na značaju, pa vjerujem da će i naša svijest biti realnija u tom smislu”, ističe Lazović.

Specifična i prepoznatljiva paleta boja tako se polako i mijenja, otkriva mlada umjetnica u razgovoru za “Vijesti”.

“U 2021. godini radim, moglo bi se reći, na novom ciklusu, koji nastaje pod uticajem sveg tog zelenila i cvijeća, ali svakako sa crnim tonovima. Radim onako kako se osjećam i to mi prija. Flora i bića iz nordijske mitologije čine nova djela koja nastaju u ovoj godini, ali njih još neko vrijeme neću izlagati, makar ne planiram. Kod mene sve ide svojim tokom i onako kako osjećam da mi prija... Od ‘Zagrljaja’, koji mogu biti i prijateljski i na većem nivou, dolazim do ‘Dodira’ - dodira duše, tijela, dodira prirode. To nijesu neki erotski dodiri, već dodiri sa realnošću i stvarnošću. Toga se držim i dalje”, kaže umjetnica jedinstvenog izraza.

Istoričarka umjetnosti Samardžić otkrila je i šta se na izloženim radovima može uočiti i pronaći: “Na dominantno bijeloj podlozi, naslućujemo - njenom duhovnom ambijentu, usredređeno postavlja elemente formirajući unikatan i jak postulat crteža. Preovladavajući tamni tonovi i cjelokupan odabir kolorita nisu u tu u službni estetike, već omen neizbježnoj teatralnosti. Snažnim, najčešće crnim linijama, kao osnovnim sredstvom izražaja, stilizuje korespondirajuće ljudske i animalne figure. One su kontrolisano nagomilane: komuniciraju, dodiruju se, prepliću, da bi na samom kraju došlo do priželjkivanog prožimanja. Animalni prikazi su indikacija da se Dijana bavi pitanjem slobode iz filozofske perspektive, nisu degradirane u svojoj pojavi, jer uz sebe uvijek imaju drugi motiv iz kojeg crpe razlog za opstanak i postojanje. Ljudske figure su često predimenzioniranih očiju i ekstremiteta, lica bez identiteta i gestikulacije, prikazuju unutrašnje frustracije, borbe, iskonske potrebe želje. Prostor u koji smješta do sada do sada nepoznata nepoznata ‘mitološka bića’ i predmete ukinut je, čime spretno postiže da nosioci kompozicije (p)ostaju figure”, ističe Samardžić.

Sa druge strane, umjetnica ne želi da opisuje ili komentariše svoja djela već to sa zadovoljstvom ostavlja posmatraču/ima.

“Sve što stvorim na podlozi iz mene izlazi spontano. Vjerujem da u mojim radovima svako može pronaći nešto slično onome što on jeste, a drugačije u odnosu na ostale. Ne postoji neka definicija onoga što stvaram ili što treba vidjeti ili uočiti. Možda samo ti nazivi radova bivaju povezani sa svime što se dešava i što se nalazi na slikama... Svakako, u potpunosti prepuštam publici da se sama pronađe, a kada komentarišu moje radove obično saznam i nešto na šta ranije nijesam pomišljala, što mi se i dopada”, zaključuje Lazović.

A da će publika i posjetioci kotorske Gradske galerije imati šta da vide i otkriju do 9. juna, koliko izložba traje, poručila je i Samardžić: “Posmatrač će obogatiti svoje iskustvo posmatranjem bar jednog dijela kompozicije, jer je svaka figura ponaosob, zaseban mikrokosmos”.

Boljitka u kulturi nema, ali Lazović stvara bez obzira na to

Dijana Lazović rođena je na Cetinju 1984. godine, a živi i stvara u Budvi. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Milanu u Italiji, u klasi profesora Italo Bressana. Imala je više samostalnih izložbi i kolektivnih predstavljanja...

Na pitanje da li se i koliko toga promijenilo u oblasti kulture, pa makar i od početka pandemije virusa korona, Lazović ističe da nekih velikih rezultata nema, ali to je ne sputava u svom cilju - da se bavi umjetnošću.

“Što se tiče kulture, ne vidim da se išta poboljšalo, ne primjećujem neki boljitak, ali bez obzira na to ja stvaram, pa stvaram. Vidim da neke stvari ne funkcionišu ovdje, nažalost, a kulturi zaista treba pokloniti mnogo više pažnje, jer kultura govori o narodu, pa joj treba i dati na značaju mnogo više nego što je to sada slučaj”, poručila je ona.

( Jelena Kontić )