Promjene u Hrvatskoj

Nakon što je Hrvatska dva puta imala povijesne izbore, one prve višestranačke 1990. godine i potom one 3. siječnja 2000., na kojima je HDZ konačno poražen, upravo okončani lokalni izbori upisat će se u povijest kao treći izbori koji su donijeli epohalne promjene. Istina je da ovaj tekst pišem istu večer po okončanju izbora i pod prvim dojmom fantastičnih rezultata, ali to nije razlog zbog kojeg sam uvjeren da su ovi izbori epohalni.

Svih ovih, sad već trideset i jednu godinu živi se u suštinski hadezeovskoj nacionalističko-korupcionaškoj državi i duopolu HDZ-a i SDP-a koji je u dva navrata uspio prigrabiti mrvice za stola i doći na vlast nakon što bi se HDZ spektakularno samouništio. Međutim, čak i tada je bilo jasno da je riječ o neprirodnom poretku stvari, a sam SDP se u oba navrata jako trudio da suštinski ne dovede u pitanje tip države, a dobrim dijelom i društva, kojeg je stvorio HDZ. Istina je da su čitavo to vrijeme postojala galska sela otpora, u Rijeci i Istri ponajprije, da je često u Osijeku, kao i u Splitu i u dobrom dijelu otočke i obalne Dalmacije, HDZ gubio izbore. Ali, sve te promjene nisu bile dubinske, kao što sam već naveo. Do koje mjere je taj model iscrpljen pokazalo se s pojavom ljudi okupljenih oko stranke Zagreb je naš i kasnije Možemo, koji su momentalno zvučali i djelovali, ne samo iskrenije i uvjerljivije od tipičnih političara, nego i potpuno autentično.

Više nego ikad se vidjela razlika između karijernih političara i ljudi koji su iz uvjerenja i strasti ušli u političku borbu, ali se isto tako vidjelo i da su mainstream mediji bili prilično zbunjeni pojavom tih ljudi, ne pronalazeći način da im pristupe kao fenomenu potpuno drugačijem i nesvodivom na jednokratne prolazne protestne opcije. Jako dugo je trebalo mainstream medijima da shvate o čemu je riječ, a zapravo su tek par mjeseci prije ovih izbora došli do ispravnog razumijevanja čitave priče. Knjiga novinara Roberta Bajrušija koja je objavljena ovog proljeća, je konačno uobličila sve skupa, a kao netko tko je neko vrijeme radio s tim ljudima na istom poslu, mogu zaključiti kako je ovo što su postigli s plebiscitarnom podrškom Tomaševiću i njihovoj listi u Zagrebu i vidljivim rezultatima u čitavoj zemlji, apsolutno čudo. Do kojeg su došli isključivo uz podršku svoje baze školovanih ljudi koji se bore na ulici više od petnaest godina i uz podršku građana. Bez ikakve pomoći neke od velikih stranaka ili nekog ozbiljnog financijera.

Nakon ovoga, nema nikakve sumnje da će na sljedećim parlamentarnim izborima duopol biti definitivno ukinut, da je HDZ sve ranjiviji, a SDP lagano, ali postojano klizi prema sudbini svih socijaldemokratskih partija u Europi, koje nisu našle odgovor na novo vrijeme niti su napustile pakt s kapitalom i izišle na ulicu. U čitavoj priči nije uopće nevažno ni to što stvari nisu ostale samo na Zagrebu. U Splitu je Željko Kerum definitivno poražen, a i HDZ bi lako mogao izgubiti gradonačelnika. U Rijeci je SDP-ov Marko Filipović, iznimno smiren čovjek i netko tko je zainteresiran za promišljanje lijevih politika apsolutni favorit drugog kruga. Čak i u Zadru, višedesetljetnoj utvrdi HDZ-a, postoji velika mogućnost da nezavisni Marko Vučetić, koji je držao sjajne govore u Saboru i vodio lucidnu donkihotovsku bitku za poštivanje ljudskih prava i nasljeđe modernizacije pobijedi hadezeovog gradonačelnika. Upravo to se dogodilo u Korčuli i nizu dalmatinskih mjesta. Zapravo, jedino gdje se stvari u duhovnom smislu nisu pretjerano promijenile je u Slavoniji, s naglaskom na Vukovar, nažalost.

No, najveći dio građana je pokazao da im je dosta nacionalističkog populizma, da im je preko glave HDZ-a koji je uz nepodnošljivi nacionalistički sadržaj ostao isključivo partija vlasti ali i duopola - i SDP-a ispražnjenog od svakog političkog sadržaja i strasti, i da ih zanimaju novi autentični ljudi, pokreti i općenito novi jezik u politici. Hrvatska je, ukratko na ovim izborima po drugi put jasno rekla da želi modernost, stvarni život i budućnost, s tom razlikom što su sada puno manji izgledi da ih ovi novi ljudi razočaraju, od onih kakvi su se svojevremeno odnosili na Račanovu vladu.

(Peščanik.net)

( Dragan Markovina )