Grupno "razmišljanje"

Često razmišljam da li je crnogorska kultura, koju možemo izjednačiti sa vrijednostima, ponašanjem i mentalitetom naših ljudi, povezana sa zaostajanjem u svakom pogledu: ekonomskom, političkom, socijalnom, ekološkom. Zaista je postala sramota na međunarodnim skupovima nekom reći da crnogorski državljani nikada u dosadašnjoj istoriji nijesu demokratskim putem smijenili svoju vlast. Postavlja se pitanje: da li je Crna Gora društvo “ameba”?

Psihološke teorije su imale veliki uticaj na upravljačke odluke, kojima se dugo godina bavim teorijski i praktično. Teorija grupnog razmišljanja (group thinking) o kojoj svakog semestra predajem studentima u okviru predmeta Cross-cultural relationship management (Upravljanje međukulturnim odnosima) upoznaje nas sa negativnim posljedicama nedostatka individualnog promišljanja. Suočeni sa konformitetom (lijenošću) pripadanja određenoj grupi (naciji, organizaciji, preduzeću, partiji i sl.) pojedinci metodom “kud svi Turci, tu i mali Mujo” podržavaju odluke većine, ne shvatajući da se na taj način ponašaju poput gorepomenutih ameba.

Zvuči poznato, zar ne?

Suština dobrog upravljanja jeste kako iskoristiti različitosti svakog individualca u timu, i kako na najbolji način svačije prednosti upregnuti za dobrobit zajednice. S druge strane, suština manipulativnog upravljanja, kojim se najčešće služi crnogorska vlast od devedesetih godina prošlog vijeka, jeste da se potenciraju slabosti kroz mehanizme ucjena, straha i prijetnji. Rezultat ovakvog upravljanja se ogleda u opštem padu inovativnosti i produktivnosti, a u opštem rastu siromaštva i ekonomske nejednakosti.

Prednosti tzv. participativnog liderstva se zasnivaju na uključivanju svih članova jednog tima ili zajednice u procesu širenja ideja, koje su osnov za unapređenje svih procesa, uključujući društvene i ekonomske. Pametni rukovodioci rade na sprečavanju širenja grupnog “razmišljanja” koje se svodi na puko izvršavanje naredbi iz centrale bez kritičkog osvrta na posljedice pogrešnih odluka na lokalnom i državnom nivou, a koje plaćaju sadašnje, a plaćaće i buduće generacije.

Upravljanje različitostima znači davanje šanse svima, a ne selektivni i štetni prijem u državne i (polu)privatne organizacije identičnih ameba odanih liku i djelu rastočkog diktatora. Pogubnost drugog “modela” uticala je na pad životnog standarda i rast kriminaliteta, koji se, prema podacima Svjetske banke, ogleda u činjenici da je Crna Gora evropski lider po broju ubistava (tri puta više od prosjeka u Evropskoj uniji na 100 hiljada stanovnika).

Uz konstataciju da se mnogi stavovi iskazani ovdje mogu primijeniti i na druge zemlje našeg regiona, jer nas “krasi” kulturna sličnost “ljubljenja lanaca” postavljenih od strane retrogradnih diktatora, pozvao bih na evoluciju u promjeni svijesti. Ne plašite se da iskažete svoje mišljenje, ukoliko sopstvenim integritetom stojite iza njega. Oni koji vas sada osuđuju, samo se ponašaju u skladu sa načelima kulturnog “stada” kojem trenutno pripadaju, i nikako nijesu razlog da nastavite sa “klimanjem glave”, koje vas decenijama osiromašuje u fizičkom i mentalnom pogledu.

( Dr Nikola Perović )