Crnogorska košarka - da su nam igrači kao treneri...

Početkom januara ove godine portal „BHoops” objavio je više nego zanimljivu informaciju - Crna Gora je sa šest trenera u Evroligi i Evrokupu bila druga na listi u dva najveća kontinentalna takmičenja, iza Španije (osam).

Duško Ivanović je legenda Baskonije, Dejan Radonjić idol navijača Crvene zvezde, a Zvezdan Mitrović senzacionalni osvajač Evrokupa sa Monakom i zvanično najbolji trener tog takmičenja.

U Francuskoj godinama radi Savo Vučević, a lista više ili manje uspješnih crnogorskih trenera i asistenata je jako duga - Mihailo Pavićević, Luka Pavićević, Petar Mijović, Miodrag Kadija, Igor Jovović, Vlado Šćepanović, Nebojša Bogavac, Igor Đaletić, Velibor-Borko Radović...

I, naravno, dvije košarkaške „enciklopedije”, prvi i četvrti selektor „crvenih”, Duško Vujošević, odnosno Bogdan-Boša Tanjević.

Od obnavljanja nezavisnosti, Crna Gora je imala najboljeg centra Evrope Nikolu Pekovića, rekordera Evrokupa u mnogim kategorijama i čovjeka koji je kao kapiten donio Valensiji prvu titulu prvaka Španije, Bojana Dubljevića, te dvostrukog ol-stara NBA lige i ubjedljivo najplaćenijeg našeg sportistu u istoriji, Nikolu Vučevića.

Sva trojica su, međutim, centri, a za zapaženije uspjehe reprezentacije su uvijek nedostajali bekovi i krila vrhunskog nivoa.

Crna Gora je nastupila na četiri velika takmičenja, a najbolji rezultat ostvarila je 2017, kada je na Eurobasketu pod Tanjevićevim vođstvom prvi put prošla grupu i zauzela 13. mjesto.

Naslijedio ga je Mitrović, odveo „crvene” na Mundobasket u Kini i učinio Crnu Goru najmanjom zemljom koja je ikada nastupila na svjetskim prvenstvima.

Nažalost, uslijedio je povratak u prosjek, jer ekipa šestog selektora Boška Radovića nije uspjela da u veoma teškoj grupi izbori vizu za Eurobasket 2022.

Ove godine iz KSCG, makar formalno, otišli su ljudi koji su decenijama vedrili i oblačili crnogorskom košarkom - Veselin Barović i Danilo Mitrović, a u ponedjeljak bi i formalno Peković trebalo da preuzme dužnost predsjednika Upravnog odbora.

FINANSIJSKI BUM I RAĐANJE RIVALSTAVA

Budućnost je krajem prošlog i početkom ovog vijeka bila dominatna sila u SRJ, imala ogromne budžete, ali je od 2002. bilo mnogo manje novca.

Situacija je počela da se mijenja 2011. godine, dolaskom Dragana Bokana i kompanije „Voli”.

Iz godine u godinu se ulagalo sve više, a kruna je stigla 2018. osvajanjem ABA lige i povratkom u Evroligu.

Takva Budućnost je postala „žulj” mnogima, prije svih Crvenoj zvezdi i njenoj alfa i omegi, Nebojši Čoviću, a on i Bokan su preko noći od velikih prijatelja postali mrski neprijatelji.

Finala Podgoričana i Beograđana su na površinu izbacila sav prljav veš, opskurne likove i užasne događaje i u „Pioniru” i u „Morači”.

Kao odgovor na sve jaču Budućnost, stigao je Mornar.

Đorđije Pavićević je uložio ogroman novac, za šta je dobio dva polufinala ABA lige, Top 16 fazu Evrokupa i titulu prvaka Crne Gore 2018. godine.

Posljednjih godina je rivalstvo Podgoričana i Barana ogromno, a možda će upravo poraz u „Topolici” koštati „plave” novog šampionskog prstenja u regionalnom takmičenju.

SUTJESKA I LOVĆEN DOBILI KONKURENCIJU IZ GLAVNOG GRADA

Sutjeska i Lovćen su ranije igrali ABA ligu, a peti crnogorski klub koji će nastupiti u tom takmičenju je Studentski centar.

Filijala Budućnosti je u svojoj prvoj sezoni u ABA 2 ligi osvojila titulu i izborila elitni rang.

KK Podgorica je okupila mnogo talentovanih crnogorskih košarkaša i zahvaljujući logistici, prije svega korišćenju svoje „Bemax arene”, krenula u zanimljiv projekat.

U razvoju mladih igrača, što pokušava i Budućnost, svakako je šansa za crnogorsku košarku da opstane, ali i postane uspješnija nego do sada.

Porazno djeluje činjenica da je Mornar u jednom trenutku ove sezone imao čak 10 stranaca, a od trojice Crnogoraca nijedan nije Baranin.

Uz sve to, Milko Bjelica je rođen i odrastao u Beogradu.

Još tužniji je podatak da brojni klubovi iz Prve i Prve B lige imaju igrače iz inostranstva u svojim redovima, zbog jurenja nekih, samo njima jasnih ciljeva, a nerijetko i daju šansu veteranima, umjesto djeci.

Bez kvalitetnih domaćih igrača nema uspjeha, što dokazuje i finale ABA lige, jer glavnu riječ vode momci koji osjećaju šta znači grb Budućnosti, odnosno Crvene zvezde.

Uostalom, za sve ove godine malo stranaca je ostavilo neizbrisiv trag u Crnoj Gori, jer na svakog Kajla Lendrija dođe bar pet sličnih Rašadu Vonu...

ŠESTO MJESTO U POLJSKOJ I WNBA PRSTEN JELENE DUBLJEVIĆ ZA PONOS

Mnogo veće uspjehe od košarkaša Crne Gore ostvarile su košarkašice, koje nisu propustile nijedno prvenstvo Evrope otkada su prošle sito B divizije.

Najveći uspjeh ostvarile su na debiju, kada su osvojile 6. mjesto.

Tužno je, međutim, što su izgubile samo dva meča, ali najvažnija - četvrtfinale od Turske i meč od Hrvatske za 5. mjesto i kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre.

Hrvatice su lako završile posao u kvalifikacionoj grupi sa Južnom Korejom i Mozambikom i stigle do Londona.

„Crvene” su nakon toga osvajale 7, 10, 12. i 16. mjesto na kontinentalnim šampionatima.

Ogroman uspjeh je ostvarila najbolja crnogorska košarkašica svih vremena, Jelena Dubljević, koja je sa LA Sparksom bila šampion WNBA 2016. godine.

( Nikola Nikolić )