Kad sve ovo prođe: Gornjepoljski vir

I ja, koja sebe smatram dobrim poznavaocem geografije, sa pojmom estavela sam se prvi put susrela relativno skoro. Ne pamtim u kojoj emisiji je bio prilog u kom su seljani govorili da je šteta što se o estavelama ne vodi nimalo računa, a dolaze stranci koji su čuli za tu pojavu jer je veoma rijetka. Zainteresovala sam se i pretragom po internetu saznala da je estavela (geološki) pukotina u kršu u koju se voda sliva za vrijeme suše i iz koje voda izbija tokom kišnog perioda, odnosno u koju voda naizmjenično uvire i iz nje izvire. Tragajući dalje dođoh do toga da Nikšićko polje, zbog određenih specifičnosti, ima čak 5 estavela, dok su, inače, vrlo rijetke. Iz tog razloga su bile predmet naučnog interesovanja mnogih geografa, počev od Jovana Cvijića. Posramih se. Na sat i nešto od moje kuće se nalazi nešto što je rijetkost u evropskim, možda i svjetskim razmjerama, a ja to još nisam obišla. Prije nego što sam krenula u potragu za estavelama informacije o načinu stizanja do cilja sam potražila od Aleksandra Perovića iz NVO “Ozon”. Do najveće estavele Gornjepoljski vir se može doći na dva načina. Aco je smatrao da lakše može da mi objasni put koji vodi kroz polje. Sad kad znam lokaciju najveće estavele mogu do nje lagano da dođem i skretanjem sa zaobilaznice koja od Nikšića vodi ka Žabljaku i Plužinama.

Mi smo iz Nikšića krenuli ka Brezoviku starim putem. Prije starog kamenog mosta smo skrenuli lijevo.

Vozeći se ka cilju stajali smo u više navrata da se divimo rijeci Sušici koja je tekla sa naše desne strane. Da bi spriječili oticanje rijeke u vir za vrijeme sušnih perioda mještani su sami napravili kamenu branu.

I pored podrobnog objašnjenja, zbog brojnih puteva koji se ukrštaju i nedostatka putokaza, u nekoliko navrata smo za pravi pravac morali da pitamo mještane.

Bila je sredina maja i priroda se predstavljala u svom najboljem izdanju. Kad smo stigli do vira bila sam prijatno iznenađena. Naišli smo na info tablu, a vidjelo se da neko dobro vodi brigu o čistoći okoline. Najviše sam bila iznenađena izgledom Gornjepoljskog vira. Očekivala sam nešto puno manje i neuglednije, nešto čega interesantnim čini samo rijetkost u geografsk0-geološkom smislu, a zatekla sam omanje jezerce. Da bih ga bolje obuhvatila i pogledom i fotoapatratom morala sam da se uspentram uz strmo brdo koje se nalazilo sa njegove sjeverne strane.

Da sam se popela više sigurno bi i prizor bio ljepši, ali se nisam nadala da ću se igdje peti pa nisam imala prigodnu obuću, a i držanje ravnoteže tih dana mi nije bila jača strana. Sa info table smo saznali sve bitne informacije o ovom zanimljivom mjestu. Upravo ova estavela je najveća, najjače izražena i nalazi se na najvećoj nadmorskoj visini (628 m) među svim estavelama dinarskog područja, a predstavlja raritet i u svjetskim okvirima. Kao jako vrelo estavela funkcioniše od oktobra do maja (mada je to uveliko uzrokovano količinom padavina u tom periodu), a kasnije se nivo vode smanjuje jer se ponaša kao ponor. Prije nego što u jesen voda “pokulja” dolazi do jakog praska, odnosno do takozvanog “pucanja vira”. Zapaženo je da je “pucanje vira” od podizanja akumulacija Krupac i Slano neuporedivo slabije, što navodi na zaključak da podzemni tokovi povezuju estavelu i sa njima.

Estavela je kružnog oblika, prečnika 94 m i dubine 90 metara. Sa rijekom Sušicom je povezana kanalom dugim 30 metara. I ono najvažnije što stoji na tabli, a zahvaljujući čemu se tabla i našla tu gdje joj je i mjesto, jeste da je ova estavela 2014. godine zaštićena i proglašena spomenikom prirode.

Dok sam fotografisala, uz rizik da se strmeknem put estavele, pozdravio me je biciklista misleći da sam neka strankinja, jer koja bi se naša domaćica u šestoj deceniji lomatala po tim čukama sa fotoaparatom.

Htjela sam da snimim vir i sa druge strane, ali mi to nije dozvolila visoka trava. Procunjali smo naokolo i vidjeli kuću koja je izgledala kao poslije zemljotresa. Nismo se mogli sjetiti ni jednog toliko jakog potresa u ovim krajevima i tek tad smo shvatili da je to selo Vir koje je sredinom 2006. godine bilo u centru pažnje javnosti. Naime, tada je eksplodirao magacin skladišta eksploziva. Havarija je bila strašna, 30-ak ljudi je povrijeđeno, nekoliko teže. Kuće su stradale još više. Evo prođe od tad 14 godina , a javnost na to zaboravi, krivci se ne privedoše pravdi. Ništa čudno. Poznati smo po kratkom pamćenju i posebno po odsustvu odgovornosti za činjenje i nečinjenje. Razmišljanje o tim događajima nam je odvuklo pažnju od ovog prirodnog fenomena pored kojeg je nekome palo na pamet da napravi magacin eksploziva. No, vrijeme sve liječi pa su i stanovnici Vira prikrpili kuće i napravili nove. Život teče dalje, a niko od njih sigurno do kraja života neće zaboraviti tu eksploziju.

Vratili smo se drugim putem. Uz nekoliko zavijutaka smo se popeli do zaobilaznice koja od Nikšića vodi ka Žabljaku i Plužinama. Stali smo na prvo proširenje da osmotrimo da li se i kako estavela vidi sa puta. Može da se uoči, ali je puno ljepša izbliza.

Kad smo krenuli od kuće dan je bio vedar i sunčan. Još dok smo osmatrali okolinu vira, iz vedra neba, činilo se, počela je da pada kiša. Ona nas je i otjerala. Nadali smo se da je pljusak prolazan pa smo odlučili da odemo do Carevog mosta. Ja sam jednom bila do njega, ali moja viša polovina nije. Most se nalazi na starom putu Nikšić-Danilovgrad. Put je počeo da se gradi krajem 19. vijeka. Zbog problema koje je plavljenje ovog područja predstavljalo stanovnicima, angažovan je najbolji stručnjak toga doba Josip Slade. Izgradnja mosta je trajala nekoliko godina, ali od kad je most napravljen, nikad nije poplavljen. Kad smo stigli do mosta, kiša ne da nije stala nego je pojačala. Nismo se dali. Sa kišobranom smo istrčali iz auta i pokušali da napravimo nekoliko fotografija iznova se diveći ljepoti mosta.

Dok traje ovaj karantin, samoizolacija i izolacija probaću da vam opišem još nekoliko zanimljivih mjesta do kojih možete doći autom i malo prošetati na vazduhu diveći se prirodi. Jer, sumnjam da mnogo nas vježba u kućnim uslovima pa će trebati vremena da se dođe do kondicije za neke veće avanture. Ostanite doma i držite se!

( Jasna Gajević )