Muzikom tjeramo zle duhove i gorčinu

Mješovita klapa Camerton iz Podgorice objavila je svoj prvi studijski snimak i spot za pjesmu “Scarborough fair”.

Klapa je za izvođenje ove kompozicije dobila autorska prava od Paul Simon Music. Aranžman je uradio kompozitor Aleksandar Saša Gajić, u čijem studiju Music Land je pjesma i snimana, dok je za video produkciju zaslužan Bane Kljajić.

Klapa Camerton postoji od 2018. godine, a čine je sopranke Nadežda Sredanović i Olivera Ivanović, altice Alenka Jovović, Ana Jovanović i Eleonora Albijanić, tenori Petar Lipovina i Jovan Vuković, basovi Petar Belada i Dalibor Labudović. Klapu vodi Anton Lekocaj.

Za svoj prvi studijski snimak odabrali su englesku narodnu baladu koja je svijetu postala poznata zahvaljujući hitu Sajmona i Garfunkela.

Oni su joj dali, ne samo svoj prepoznatljivi muzički aranžman, nego su je „modernizovali“ tekstualnim dodatkom, stihovima iz Sajmonove antiratne kompozicije „The Side of a Hill“. Ova njihova obrada naziva se i „Scarborough Fair/Canticle” i upravo je klapa obradila tu verziju.

Spot je sniman u prostoru KIC-a Budo Tomović i na Crnogorskom primorju, a u spotu učestvuju i mladi glumci Stefan Vuković i Lara Dragović.

Više o klapi i samoj pjesmi, članovi Camertona pričaju za Vijesti....

Ovo je Vaša prva studijska pjesma, zašto ste izabrali baš “Scarborough Fair”, a ne neki aktuelni ili uopšte hit?

Olivera: Od samog početka smo imali želju da se u našem repertoaru nađu i obrade stranih pjesama. Imali smo obećanje našeg maestra, Aleksandra Saše Gajića, da će nam uraditi aranžman, samo da mi odaberemo pjesmu. Na putu do Pule, gdje smo gostovali na poziv prijatelja iz Duge Uvale, preslušavajući gomilu njegovih vremešnih CD-ova najbolje svjetske rock i pop muzike prošlog vijeka, na listi pjesma se našla i ‘Scarborough Fair’.

Vidjevši da je većina od nas pjeva i da je se sa nostalgijom sjećamo, dao je riječ da će biti brzo raspisana. S obzirom na to da je pjesma narodna balada i ima karakteristke folklorne pjesme, a i naš repertoar obiluje tradicionalnim pjesmama iz raznih krajeva zemlje, najviše primorskih, odlučili smo se jednoglasno za ‘Scarborough Fair’.

Kao što se u ovoj srednjovjekovnoj pjesmi, po nekom starom vjerovanju, ponavljanjem riječi „peršun, žalfija, ruzmarin i majčina dušica” tjeraju zli duhovi, tako i mi pjevanjem i muzikom oživljavamo našu prošlost i tradiciju i tjeramo zle duhove i gorčinu. Možda će klapa jednog dana posjetiti grad Scarborough i zapjevati na njegovom srednjovjekovnom trgu ili ipak potražiti sajam da pronađe čarobno iscjeljujuće bilje (parsley, sage, rosemary and thyme). Ostaje da radimo i ostvarimo naše klapske snove.

Riješili ste da ispoštujete autorska prava, pa ste ista i tražili. Koliko je bilo teško doći do kompozitora i jeste li mu morali slati vašu verziju?

Dalibor: Danas se uglavnom rade popularni coveri, a mi smo htjeli pravu obradu pjesme, pa smo morali dobiti autorska prava. Zahvaljujući PAM-u, došli smo do zastunika Universal Publishing Internationala - RiCom publishinga, i preko njih do Paul Simon Musica, koji je vlasnik autorskih prava. Pored osnovnih informacija o nama, nosilac prava je tražio i da čuje našu verziju pjesme, nakon čega su nam dozvolili korišćenje, obradu i objavljivanje pjesme. Procedura je ispoštovana i ‘Scarborough fair’ može slobodno u etar.

Postoji više verzija o čemu zapravo govori numera Scarborough Fair, koja je vama najbliža?

Ana: Radi se o lijepoj, srednjovjekovnoj, engleskoj narodnoj baladi, i 600 godina dugačkoj tradiciji njenog izvođenja i mijenjanja kroz vjekove. Najveći dio savremenog svijeta zna za nju zahvaljujući hitu Sajmona i Garfankela. Oni su joj dali, ne samo svoj prepoznatljivi muzički aranžman, nego su je ‘modernizoval’ tekstualnim dodatkom, stihovima iz Sajmonove antiratne kompozicije’The Side of a Hil’, koje pjeva prateći glas u duetu. Ova njihova ‘mješavina’ naziva se i ‘Scarborough Fair/Canticl’ (canticle je latinski, i znaci himna). Pjesma se prvi put javila kao muzika u filmu ‘Graduate’ iz 1967, sa Dastinom Hofmanom i An Brankroft, i tek nakon uspjeha u filmu objavljena je kao singl-ploča 1968. Ovo je i dan-danas najpoznatija verzija ove balade...

Alenka: Tako je jedna prastara ljubavna pjesma o nemogućoj ljubavi ušla u kontekst modernog doba, u kontekst mitske 1968. i godina studentskih pobuna protiv hijerarhija i autoriteta, protiv buržoaskih normi, institucija i tradicija, pobuna u isto vrijeme političkih i protiv određenog stila života. To su godine koje su inicirale moderni pokret za emancipaciju žena i ekološke pokrete, i dovele do jedne razuzdane protiv-kulture koja je sve stavila ‘u pokret’: i pol, i odjeću, i način života, i vrijednosti. Sve ovo, rekla bih, doprinosi atmosferi oko ove verzije, a najprije, naravno, ljepota i zvučnost same balade i posebni aranžman Sajmona i Garfankela....

S obzirom da originalna verzija takođe ima višeglasje, koliko vam je zbog toga bilo lakše da postavite glasove?

Aleksandar Saša Gajić: Verzija Simona and Garfunkela je u stvari dvoglas (dva tenora) i takođe obrada originalne pjesme koja je jednoglasna. Za potrebe klape, koja je mješovita (sopran, alt, bas, tenor), urađena je četvroglasna verzija koja je kompleksnija što, naravno, odgovaravećem pjevačkom sastavu. Takođe, ova verzija može čak da se izvodi i horski.

Klapa Camerton nastala je iz druženja i pjevanja u KIC pop horu. Da li radije posjećujete probe hora ili klape i s obzirom na to da svi radite, kako stižete sve?

Eleonora: Većina članova klape nije se poznavala prije početka pjevanja u KIC POP HORU, prije četri godine. A tamo, u suterenu KIC-a, ukrstile su se energije i ljubav prema, mogu slobodno reći, specifičnoj klapskoj pjesmi. Volimo reći da smo nastali ustvari uz Petrovu gitaru i ‘Slatku malu Marijanu’ na stepenicama ispred KIC-a. Podjednako su mi drage i važne, i probe hora i probe klape, nezamjenjiva ‘luda’ energija i ljubav prema višeglasnom pjevanju i muzici uopšte, daje krila. Klapa, u stvari, predstavlja i jedan poseban način življenja, manje je ljudi uključeno, pa se rađaju prijateljstva za čitav život. Započne se pjesma bilo gdje i bilo kad, a ipak, srcu nam je najdraža ona u Perastu.

Tokom korone sve je stalo, pa i muzika. Koliko ste vi za ovo vrijeme radili na repertoaru?

Anton: Kao i svuda na svijetu, zbog pandemije, posljednjih godinu dana nema značajnih nastupa, tako da se desila situacija u kojoj su probe uživo bile rijetke, klape su pauzirale zbog korone, ali mismo ipak bili vrijedni. Zahvaljujući modernim tehnologijama, u vrijeme karantina, probe smo organizovali na daljinu, online, putem Zooma. Jeste da se to ne može uporediti sa probama uživo, kada smo svi zajedno, ali ipak smo, po glasovima, vježbali u kontinuitetu. Učili smo nove kompozicije i tako obogatili postojeći repertoar. Na kraju, vidimo da je volja jača od bilo koje pojave koja može da nas poremeti.

Odlučili ste da za svoj prvi studijski snimak napravite i spot. Kako ste se snašli u ulozi glumaca u spotu, kome ste povjerili ovaj zadatak?

Jovan: Vjerujemo da će doživljaj kompozicije u našem izvođenju uz vizuelni prikaz biti potpuni ugođaj. Mi smo ipak samo pjevači amateri, tako da smo glumu ipak prepustili glumcima, Stefanu Vukoviću i Lari Dragojević, a mi se posvetili pjevačkom dijelu. Glumci su svoj dio snimali u eksterijeru, a mi naš u enterijeru KIC-a. Za snimanje i produkciju zaslužan je Bane Kljajić. A spota ne bi bilo da nam u susret nisu izašli brojni prijatelji.

Višeglasno pjevanje nije lako, ali ni aranžirati ga. Ko se bavi ovim dijelom i koliko je teško sastaviti reprtoar s obzirom na to da pjevate sve - od Silvane do Nirvane?

Petar L: Najviše aranžmana za klapu je uradio naš maestro Aleksandar Saša Gajić. Njegovo kompozitorsko umijeće i muzička širina nam daje mogućnost da pjevamo ono šta poželimo. To bi bio razlog našeg “lutanja“ po muzičkim stilovima. Imali smo sreću da upoznamo mladog studenta prve godine cetinjske Akademije Antona Lekocaja, koji sada radi sa nama i koji je izuzetno talentovan za pisanje aranžmana. Pored njegovog talenta i Sašinog iskustva klapa ne mora da brine o aranžmanima. Ono šta je najvažnije je da mi volimo da pjevamo i da se družimo i da nas korona nije udaljila, a činjenica je da je većinu muzičkih grupa poljuljala.

Sem obrada, planirate li da, poput klapa iz hrvatske, se publici predstavite i autorskim pjesmama?

Nadežda: Uvijek rado pjevamo kvalitetno raspisane obrade, prilagođene klapskom načinu izvođenja, kako izvorne, tako i obrade popularnih melodija. Ipak, od samog osnivanja Camertona njegujemo i autorsku muziku. Već prve godine rada klape, publici smo se predstavili autorskom kompozicijom „Stari mlini“ za koju je tekst napisala Gracijela Čulić, a muziku i aranžman Tonči Petrović. Pjesmu smo premijerno izveli na XVII međunarodnom festivalu klapa u Perastu i osvojili prestižnu nagradu publike u kategoriji: „Nova klapska pjesma.“ Posebno nam je draga još jedna festivalska kompozicija – „Dormi Dormi“, za koju je tekst i muziku napisao Momčilo Zeković Zeko, dok aranžman potpisuje Aleksandar Saša Gajić. Uskoro ćete imati priliku da čujete i studijski snimak ove predivne kompozicije koja dočarava uspavanu Boku. Svakako radimo na novim autorskim projektima, biće još iznenađenja...

Niko ne ostaje ravnodušan kad glasovi stvaraju doživljaj instrumentalne muzike

Klapsko pjevanje kod nas i nije bilo toliko popularno, no posljednjih godina upravo ovakvo višeglasno pjevanje privlači sve više muzičara. Imamo li mi i publiku za ovakvu muziku?

Petar B: Ne bih se složio da klapsko pjevanje nije bilo popularno kod nas. Tradicija klapskog pjevanja u Boki je veoma duga i ona nikad nije prekidana, a klapska publika je u novije vrijeme prevazišla region Boke putem radija, televizije i modernih medija.

Duga tradicija i bogat repertoar izvornih klapskih pjesama, novih autorskih klapskih pjesama, kao i obrade pop numera uz prilagođavanje klapskom stilu čine ovakav muzički izraz sve više privlačnim ljubiteljima tzv. a capella muzike kao nečemu drugačijem.

Niko ne ostaje ravnodušan kada čuje pjesmu u kojoj samo glasovi stvaraju doživljaj instrumentalne muzike. Nemam bojazan da kvalitetna klapska muzika neće uvijek naći put do publike. Upravo su mnogobrojni, a raznovrsni nastupi i reakcija publike dokaz da ova vrsta pjevanja i pjesme ima svoje mjesto na muzičkoj sceni Crne Gore.

Na naš klapski repertoar pozitivnom emocijom odgovorili su u Tivtu, Budvi, turističkom rizortu Porto Novi, Kotoru, na Karuču, u Podgorici, Nikšiću, Beranama, a ‘korona’ verzija popularne klapse pjesme ‘La musica di notte’, privukla je veliku pažnju na društvenim medijima.

( Marija Vasić )