Današnja Crna Gora i kuda je vodi politički put?

Crna Gora, biser na Balkanskom poluostrvu, država različitosti, a puno toga zajedničkog, država čiju podjelu je izazvala isključivo politika, država koja treba i može da smogne snage da se pomiri i nastavi u pravcu svog prosperiteta, moralnog i ekonomskog napretka.

Nezavisnost i 15 godina samostalnosti Dvadest prvog maja 2006. Crna Gora je postala nezavisna na referendumu. Od tada pa do 30. avgusta 2020. je vladala „pobjednička“ referendumska politika vođena DPS-om. Naizgled, budućnost, mir i prosperitet Crne Gore su imali svoju perspektivu, ali, nažalost, taj je prosperitet bivao sve dublje poljuljan time što se gotovo jedna trećina naroda nije integrisala u proevropsku Crnu Goru. Siguran sam - da je po osamostaljenju Crne Gore vođena politika koja je trebalo da prizna sve narode koji žive u Crnoj Gori, danas bi Crna Gora bila demokratska i primjer državama Evrope kako se može zajednički živjeti, bez obzira na vjerske i nacionalne razlike. A, po mom mišljenju, katastrofalna greška DPS-a u petnaestogodišnjem vođenju i vladavini Crne Gore po osamostaljenju je to što je DPS jačao i nadgrađivao partiju i vladajuću strukturu, a ne državu Crnu Goru. Da je jačana Crna Gora kao država, danas bi i ovi koji su je demokratskim putem preuzeli mogli da nadogradjuju budućnost i prosperitet Crne Gore. Nažalost, to se nije desilo i pod takvim načinom politike slabila je ukupna ekonomija Crne Gore, jačali su pojedinci u vladajućim partijama, a narod sve više ekonomski slabio. U tom takvom ekonomskom stanju se sve više razvijao jaz među „vladajućom strukturom“ države i opozicijom. Tadašnja opozicija je svoju nemoć pokazivala time što se sve više pozivala na nacionalnu mržnju i netrepeljivost u Crnoj Gori. Zapravo je i činjenica da je jedna trećina naroda, od kojeg je vrlo mali dio nacionalistički ogranak, postajala sve veći, jer nisu vidjeli izlaz iz tog začaranog kruga, iako sam siguran i ponavljam da je vrlo mali dio ekstremno nacionalistički, a da je veći mogao biti integrisan i lojalan državi Crnoj Gori.

Kako dalje u napredak? Mislim da je demokratskom promjenom vlasti u Crnoj Gori napravljen prvi korak na putu u napredak, ali je taj korak vrlo mali, no treba da se, kao u životu, ide dalje, pa će ti koraci biti sve veći i veći, ukoliko politika bude napravila, po mom mišljenju, sljedeće korake:

Moralno osvješćenje i otrežnjenje naroda Crne Gore: koji treba da se mire i da kao što su to prije ovih „modernih“ podjela radili postuju jedni druge - zapravo, to poštovanje nikada nije ni izgubljeno, ali se ekonomskom slabošću taj jaz sve više i više produbljivao.

Ekonomska stabilnosti i put u boljitak: Crna Gora treba da iskoristi svoje resuse, a to su: Jačanje poreske politike: kako putem većih kontrola, tako i osvješćenjem građana da plaćaju porez. Ukoliko država nema dobru i samostalnu poresku politiku, neće ni jačati. Primjera nesavjestnosti poreskih obaveznika može čovjek u Crnoj Gori i bez poznavanja poreske politike i golim okom vidjeti, zato vladajuća struktura treba da se pita kako da to spriječi i time jača Crnu Goru. Poljoprivreda i stočarstvo: ja to objašnjavam na primjeru iz vremena kada Crna Gora nije imala fabrika, uslužnih djelatnosti itd. - tada su gradovi i sela Crne Gore imali domaćine koji su imali 100-200-300 ovaca ili „živih grla“ stoke, tada je poljoprivreda i stočarstvo bili razvijeni i tako se tada živjelo. Na primjer, moj djed je školovao svoju djecu i mog oca tako što bi prodavao ovcu, kravu itd. da bi plaćao školarinu djeci. Ali da se vratimo u realnost, Crna Gora ima puno lijepih mogućnosti za bavljenjem biološki čistom poljoprivredom i stočarstvom, čiji produkti bi mogli da se nađu u svim evropskim centrima maloprodaje, jer je ta hrana na visokoj cijeni i potražnji. U ovom slučaju postoje veliki fondovi EU koje treba iskoristiti. Šumarstvo: šumarstvo je bilo uvijek u Crnoj Gori razvijeno, ja se sjećam vremna kada je u Rožajama radio „Gornji Ibar“ i kada je praktično cijelo Rožaje od toga živjelo; mislim da i danas ima stručnjaka i specijalista koji mogu da i dalje razvijaju šumarstvo i proizvodnju produkata koji su tada bili brend i vrlo traženi kako u bivšoj Jugoslaviji tako i u svijetu. Voda: mislim da po pitanju vode nije ništa urađeno, vodu treba proizvoditi i plasirati je na tržištu, npr. arapskih država, a toliko imamo vode koja je kvalitetna i neiskorišćena. Sunce i proizvodnja energije: Evropa teži, a pogotovo mogu da kažem da je u Njemačkoj biološka i nova nekonvencionalnu energija od 1991-2020 preuzela ukupnu proizvodnju od 46%; znajući da je u Crnoj Gori i po 300 sunčanih dana u godini, to je mogućnost za solarnu energiju vrlo visoka i rentabilna za njen razvoj. I u ovom slučaju postoje veliki fondovi EU koje treba iskoristiti. Mala zanatska djelatnost i preduzetništvo: u Crnoj Gori se u posljednje vrijeme razvijaju zanatska i familijarna preduzetništva koja treba ciljano da se potpomognu, a najveća pomoć je ako se njihovi produkti budu našli na rafovima i prodajnim centrima širom Crne Gore. Turizam: turizam je u Crnoj Gori na priličnom nivou, bar što se tiče ljetnjeg i „morskog“ turizma, ali Crna Gora ima mogućnost da se dokaže i kao zemlja „zimskog“ turizma; i za to su potrebna ulaganja, ali je to vrlo lukrativan i isplativ posao, a pogotovo kad se zna koliko snijega ima Crna Gora u toku godine - na primjer, Hajla je i po osam mjeseci pokrivena snjijegom, čak i u avgustu ga ima.

Naravno da su za sve gore nabrojano potrebni vizija i stručnjaci koji to mogu da „povuku“, ali nikako ukoliko se politika ne pomiri, ukoliko se ne prizna greška i ne pruži ruka pomirenja, kako ja kažem - samo onda kada uspiju da „zatvore knjigu prošlosti“ tada će Crna Gora moći da bude i demokratska i da ima svoj prosperitet. Na taj put mogu Crnu Goru da „povedu“ mladi ljudi koji su se odlučili da se bave politikom i koji su „neoštećeni“, a to su Bečić, Vuković, Abazović i drugi, ipak su oni ti na kojima budućnost ostaje, sigurno je to da se ideološki puno razlikuju, ali imaju isti cilj da povedu Crnu Goru i njene narode u bolju budućnost. Takozvani „stariji“ političari treba lagano da prepuštaju mjesto mladima, koji će, i u to sam siguran, naći „zajednički jezik“.

Vrlo bitan aspekt za dalji razvoj Crne Gore je i crnogorska takozvana dijaspora, koja ima kapaciteta, kako moralnih i obrazovnih, tako i materijalnih. Jednostavno, potreban je jedan zdrav pristup dijaspori sa konkretnim projektima i perspektivom nepodijeljene Crne Gore.

A prije svega treba da se voli i da se bude lojalan svojoj državi, pogledajte kako to rade sportisti, pa i oni su različitih i vjera i nacija, ali vole svoju državu i lojalni su joj, na svim takmičenjima su ambasadori svoje države i ponosno nose dres Crne Gore i slušaju himnu.

Da nas boje na zastavama spajaju, a ne da nas razdvajaju.

Poruka mladim ljudima - ne dajte da se dijelite i tražite zajedničko među vama a ne razlike, jer razlika gotovo i da nema!

Autor je osnivač i direktor fondacije C&E Bildung und Sport koja dodjeljuje stipendije djeci i od 2017. je aktivna u CG, u Rožajama

( Prof. dr Ernes Erko Kalač )