Bumerang se vraća kući

Sa posljedicama iznošenja privatnih razgovora u javnost prvi put sam se suočila prije skoro trideset godina, u aprilu 1994. Teško je danas povjerovati koliko je strašno to izgledalo, jer (po)ratno-huškačku atmosferu nije moguće prenijeti na papir. Malo mi je tada falilo da skončam u proljećnim bukovima ispod Vezirovog mosta.

Liberalni savez odlučio je nešto ranije da formira Vladu u sjenci. A ja, previše buntovna, odlučila da zbog jednog lika kojeg je za ministra pogurao Slavko Perović, napuštim partiju.

O toj opskurnoj osobi znala sam samo najgore, ali sam takođe iz iskustva znala da je zaludu to prenositi lideru LSCG-a. Svima koji su željeli da pomognu, naročito ako su mladi i ambiciozni, vjerovao je do te mjere da se to graničilo sa naivnošću.

- Batali, Rale Pale, vazda si prestroga, da ti potpisuješ pristupnice ne bismo imali ni stotinu članova - tako je u startu presijecao moje prigovore po kadrovskom pitanju, na druge teme uglavnom ih je uvažavao.

Samo mi je jednom, ali i to zahvaljujući njegovom starijem bratu a mom đeveru Ratku, uspjelo da spriječim kadrovsko jačanje kad je Služba pokušala da ubaci svog novinara u Liberal.

- Biraj Kume, on ili ja - postupila sam po Ratkovom savjetu. I naravno bila u pravu, odavno se taj kadar proslavio kao udarna pesnica bivšeg režima.

Da ne ispadne kako sebi naknadno dopisujem važnost, liše kolumne u Liberalu nijesam u LSCG-u bila nikakav faktor. Samo dugogodišnji prijatelj i član šire familije njegovog lidera.

Moram ipak da se malko pohvalim, dok još ima živih svjedoka. Od ukupno desetak partijskih kadrova čijem sam se usponu protivila - četiri i po petine završile su već 1998. kod Mila Đukanovića...

* * *

Tog dana kad sam napuštila LSCG, poslala sam na Cetinje dvije-tri rečenice faksom. Šture, da se Službenici koji prate prepiske sa liderom ne bi dosjetili zbog koga izlazim iz partije.

Nažalost, Slavko se nije sjetio da sam u to doba još na poslu u Pobjedi i okrenuo je broj sa faksa.

Da sad ne prepričavam kako je izgledala ta paljba sa obje strane, dovoljan je detalj da sam u bijesu izgovorila ime osobe zbog koje napuštam LSCG.

Sjutradan je, na duplerici najtiražnijih beogradskih novina, naš razgovor prepričan tako da su istiniti bili samo tehnički podaci - ime osobe, plus naša, plus ostavka.

Sve ostalo bile su gole laži, uglavnom poznate. Služba ih je godinama puštala u opticaj, a ja se i sa lažima i sa Službom sprdala i u Liberalu i gdje god mi se pruži prilika.

Nov je bio samo idiotluk da iz partije odlazim zato što je Slavko Perović branio Dubrovnik kako bi zaštito palatu na Stradunu koju mu je poklonio Tuđman...

* * *

Jureći onako bijesna da se obračunam sa dopisnicima koji su to poslali redakcijama, nijesam ni primijetila da se Politika ponijela profesionalno, čak precjenjujući moju važnost...

- Najbliža saradnica i prijateljica lidera LSCG-a, novinarka itd... napustila partiju zbog protivljenja nekim kadrovskim rješenjima - tako je otprilike pisalo na dnu stranice, uz još dvije-tri načelne rečenice.

To sam saznala tek nakon što sam sa vrata dopisništva zavrištala na kolegu Dragomira Bećirovića, s kojim sam se već deceniju družila i uglavnom polemisala o srpsko-crnogorskim odnosima, na obostrano zadovoljstvo.

Pokazao mi je originalnu Službinu informaciju sa faksa i objasnio da, uprkos atraktivnosti, nije htio da koristi nijedan jedini citat jer zna da ja takve gadosti nijesam mogla ni pomisliti a kamoli izgovoriti...

Tek nekoliko godina kasnije, od drugog kolege, saznala sam da Službina zabilješka nije sročena na osnovu prisluškivanja telefona, izvor je nažalost bio usmeni doušnik iz Pobjede.

* * *

Neka snimaju, bar će objaviti istinu, tako sam govorila godinama poslije prvog skandala koji mi je Služba priredila. Sve dok u javnost nije izašla komunikacija mog prijatelja Gorana Rodića sa saradnicima i klijentima...

Vratite nam priučene boljševičke špijune, došlo mi je da vrisnem iz svega mozga tog vrelog - ne samo meteo nego i politički - jula 2017. kad sam ušla u njegovu kancelariju. Prethodno oslobođenu od pokretne imovine - laptopova, telefona i dokumenata. Po nalogu dobro obučenog glavnog specijalnog tužioca.

Specijalni trud koji je uložio u kasapljenje sa telefona skinutih Rodićevih razgovora sa mladim saradnicima, Marijom Radulović i Sinišom Gazivodom, odjeknuo je tog dana među najmanje pola miliona čitalaca crnogorskih portala i gledalaca televizije...

Ne zalaze mase u detalje, niti se služe logikom kad im se umjesto hljeba ponude igre, ma koliko one bile monstruozne. Citiram:

Uloga Rodića: Proizilazi da je poznati podgorički advokat uključen u slučaj pokušaja terorizma od samog početka, još 20. oktobra 2016. godine.

Naravno da ne proizilazi, advokat je bio uključen u odbranu nekih osumnjičenih a ne u pokušaj terorizma.

Ali ovo je Crna Gora, koga briga za činjenice, važno je da pljuvačina počne. Znam ga ja, branio je ratne zločince, počela je paljba "komentatora" koje pamet ne sprečava da zamišljaju suđenja bez prava optuženih na odbranu.

Pregled komunikacije sa advokatom Milanom Petrovićem iz Niša pokazuje da je Rodić dijelio pravne savjete i prijedloge za odbranu.

Pa, neće valjda da pomaže tužiocu koji tvrdi da su Srbi iz Beograda došli da pobiju Srbe u Podgorici ako na izborima pobijedi srpska partija...

G.R: Nema te na ovu stranu, slikaj mi novu naredbu, treba mi jer u nedjelju idem na TV.

(M.P. dostavlja Naredbu za proširenje istrage u predmetu protiv osumnjičenih lica.)

G.R: Primljeno, hvala. Jesu li Ristić i Bogićević djelovali po opisu samo na teritoriji Srbije?

M.P: Pa zato su odbili da Ristiću odrede ekstradicioni pritvor.

G.R: OK.

M.P.: Kad ideš na TV i koja emisija?

G.R: RTCG, Okvir u 20.00 časova.

Odustajem, diže mi pritisak tužilačka pamet po kojoj je priprema za javni nastup postala teško krivično djelo.

Lična osveta glavnog specijalnog tužioca advokatu, zbog raznošenja u paramparčad tzv. državnog udara i prije nego što je stigao do sudnice, (još) nije ušla u optužnicu.

* * *

Pravda je djelimično dostižna čak i ovako zarobljenom pravosuđu, sud je rekao svoje i o lažnom državnom udaru i o lažavoj optužnici protiv troje advokata za organizovanje kriminalne grupe.

Nažalost, laži sa portala ne mogu se izbrisati. Koliko je teško nositi se sa njihovim posljedicama, znaju samo oni koji su bili izloženi javnom iživljavanju režima i njegovih slugu.

Da ne kvarim prepričavanjem, za kraj samo nekoliko citata iz obraćanja Marije Radulović iz sudnice u koju je niko normalan ne bi ni poslao osim kao advokata:

Pred vama danas ne stoji samo mladi advokat čija je karijera zaustavljena prije nego što je suštinski i počela, nego i djevojka Marija Radulović kojoj su ime, dostojanstvo i ugled već dvije i po godine izloženi javnoj osudi.

Zašto? Zato što je tako odlučio glavni specijalni tužilac!

To što riječ navodno jeste korišćena u zvaničnim saopštenjima SDT-a, ne znači ništa ni nama, ni našim porodicama, ni prijateljima, a bojim se ni klijentima.

Za mnoge čitaoce novina, gledaoce televizije, slušaoce radija, posjetioce portala, Fejsbuka i drugih društvenih mreža, mi ćemo ostati - kriminalci.

Uprkos tome, ja od profesije neću odustati. Inače, jedan jedini tačan detalj iz cijele optužnice jeste onaj u kojem tužilac kaže kako sam "u tim predmetima imala ulogu prevodioca".

Kakva je to pravda ako se zbog solidnog prevođenja neko proglasi članom kriminalne organizacije? Znači li to da bi - ukoliko italijanski usavršim do specijalističkog nivoa - neki naredni specijalni tužilac trebalo da me unaprijedi u šefa organizovane kriminalne grupe?!

* * *

Znači, zato što je glavni specijalni tužilac i dalje nesmjenjiv.

Isto kao i vrhovni.

I onaj još vrhovniji.

I da nam je malo...

P. S. TV Jusovača pretvorila se ovih dana u Zid plača. Umjesto da se, nakon tri decenije lažnih snimaka kojima je trovala javnost, svi u njoj poklope ušima - medijska tvrđava bivšeg režima traži zaštitu te iste javnosti zbog bumeranga koji se vratio. Nažalost, samo od Demokrata. Istinitim snimkom, ali sa velikim zakašnjenjem!

( Ratka Jovanović-Vukotić )