Godina rada Markovićeve Vlade: Zapleteni u sopstvenim petljama

Crna Gora je u protekloj godini postala članica NATO-a, njena ekonomija ostvarila je realni rast od 4,2 odsto, što je među najboljim u Evropi, prosječan broj zaposlenih u prvih sedam mjeseci je blizu 7.000 više više nego u istom periodu 2016. i prema Izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma ostvarila je poboljšanje na polju konkurentnosti za pet mjesta…

Na taj način premijer Duško Marković neskromno opisuje prvu godinu dana rada svoje Vlade.

Za bivšeg premijera i njegovog partijskog šefa Mila Đukanovića to je ništa više do - solidno.

Tu ocjenu o Markovićevoj vladi, Đukanović je izrekao početkom novembra u Budvi.

Tada je naveo da DPS neće Markovića kandidovati za predsjednika Crne Gore: “Vlada radi solidno i mislim da nema potrebe za takvim političkim potezom”.

Marković daje ružičastu sliku svog rada i Crne Gore, poigrvajući se sa statistikom.

Prećutkuje da Crna Gora, prema nedavnom velikom istraživanju nedjeljnika NIN, jedina u regioni ima negativni rast realnih zarada, minus 0,4 odsto i najveću stopu rasta potrošačkih cijena od 2,3 odsto.

Prećutkuje i da je jedina Vlada na svijetu, vjerovatno i u novijoj istoriji, koja je formirana na osnovu glasanja na dan kada je navodno trebalo da dođe do državnog udara ili terorističke akcije.

Markovićeva Vlada izabrana je 28. novembra prošle godine glasovima 42 poslanika DPS, SD, LP i manjinskih partija.

Opozicione klupe od tada su uglavnom prazne, pri čemu građanska opozicija još ostaje čvrsto pri zahtjevu da se izbori ponove.

Mandat je počela brutalnim rezovima - ukinula je majkama sa troje djece naknade i povećala PDV-a sa 19 na 21 odsto, što če početi da se primjenjuje od 2018.

Ta mjera će, kako za “Vijesti” ocjenjuje bivši ministar finansija u Vladi izbornog povjerenja Raško Konjević, dovesti do dodatnog pada standarda građana i slabljenja konkurentnosti privrede.

U nevladinom sektoru i opoziciji ocjenjuju da se politika stezanja kaiša vježba na slabijima, dok tajkuni bliski DPS imaju povlašćen status, da javni dug državnih preduzeća stalno raste, da nema ishoda brojnim aferama od Limenke pa redom, da nema ništa od pompezno najavljene gradnje drugog bloka TE Pljevlja iz semptembra 2016.

Šta to bijaše odgovornost?

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević podsjeća da nema ni utvrđivanja odgovornosti za probleme koje i Vlada identifikuje u redovima.

Poput, navodi ona, zaboravljanja da se ugovorom o izgradnji autoputa u dogovorenu cijenu uključi petlja na Smokovcu - što će građane koštati dodatnih 30 miliona eura ili plagiranja četiri nastavna plana i programa ili izostanka svijesti o tome da nije pristojno plagijatore slati za ambasadore.

Za prvo je odgovoran ministar saobraćaja Ivan Brajović (SD), pri čemu se ni njegov nasljednik Osman Nurković (BS) upetljao u petlju objašnjenjima oko Smokovca, pri čemu ga istovremeno pristižu grijesi iz Monteputa, poput navoda da su mimo zakona dijelili stambene kredite menadžmentu tog državnog preduzeća.

Damir Šehović (SD) prijetio je giljotinom krivcima za plagijat, da bi nakon dva mjeseca, odgovornog za to, v.d. direktora zavoda za školstvo Rešada Sijarića(BS) imenovao na tu funkciju.

Ukidanje prava iz zakona o majkama pada na dušu Kemalu Purušiću, čija je Bošnjačka stranka zajedno sa opozicijom glasala taj zakon i njime se hvalila u izbornoj kampanji.

Na osnovu ovoga bi se moglo zaključiti da najtanji dio Vlade čine ministri koji nisu iz redova DPS-a.

Nevidljivi ministri

Konjević, međutim, primjećuje da rad pojedinih ministara u javnosti gotovo da i ne postoji: “Vlada u dijelu rada pojedinih resora je blijeda, bez želje da upozna javnost o svojim aktivnostima”.

Tako je, primjera radi, Mevludin Nuhodžić doslovice shvatio da je funkcija ministra unutrašnjih poslova ravna ulozi britanske kraljice, dok se u akademskim krugovima za ministarku nauke Sanju Damjanović spekuliše da je više u CERN-u nego kod Markovića.

Vlada i Univerzitet mjesecima su zabavljali javnost sporom oko pitanja da li Viša medicinska škola treba da bude u Beranama ili u Podgorici.

Marković je na kraju smijenio rektoru Radmilu Vojvodić, koja premijera nije štedjela: “Ovdje nije riječ o staljinističkim metodama, već o trijumfu neprosvijećenog staljinizma”.

U znak solidarnosti sa bivšom rektorkom ostavku na mjesto ministra kulture podnio je Janko Ljumović.

Tako je Marković na saldo mogao da upiše da je prvi premijer koji je smijenio rektora UCG, ali i prvi iz čijeg je kabineta pojedinac podnio ostvaku.

Upućeni tvrde da je Marković, kao iskusni političar, smjenom Vojvodić poslao poruku potencijalanim “mangupima u svojim redovima” - da im ne padne na pamet da mu ljuljaju premijersku fotelju.

Zbog smjene Vojvodić, odluke da se ne ide u privatizaciju Luke Bar iako se Đukanović javno založio za to, te flertom sa građanskom opozicijom - sve glasnije su bile spekulacije o latentnom sukobu sa partijskim šefom.

Glasine su utihhnule u susret lokalnim izborima.

Rekonstrukcija, možda

Uljarević kaže da Đukanović i dalje ima neprimjerenu kontrolu rada Vlade kroz pouzdane ljude, kao i da se ne libi da na različite načine to i javno demonstrira:

“Kad mu to ne bude dovoljno, imaćemo rekonstrukciju Vlade, a to može biti i u bliskom nastupajućem periodu”, kaže ona.

Za Đukanovičeve ljude u Vladi, između ostalih, slove oni koji drže kasu - ministar finansija Darko Radunović i minister održivog razvoja i turizma Pavle Radulović.

Dok je prvi nečujno uzimao kredite radi održavanja likvidnosti, drugi je bio prilično bučan prilikom usvajanja Zakona o prostornom planiranju kojim su opštinama oduzete praktično sve nadležnosti u toj oblasti.

Uljarević kaže da su rezultati Vlade definisani dubokom političkom i ekonomskom krizom, kapacitetima ograničenim koalicionim i drugim kompromisima, isključivosti prema neistomišljenicima i još snažnije opterećenosti partijskim i neformalnim uticajima:

“Ukratko, mnogo ambicija, različitih i sukobljenih partikularnih interesa, a malo pokrića, koordinacije i brige za javno dobro oblikuje i lošu generalnu ocjenu o radu Vlade“.

Svetozar Marović u Beogradu najveći je blam Duškove Vlade

Najveća blamaža Vlade je činjenica da, iako „su odnosi Srbije i Crne Gore najbolji u posljednjih 20 godina“, izvršna vlast šalje poruku građanima da je pravda nedostižna ako su u pitanju visoki funkcioneri DPS.

To je rekao Raško Konjević, aludirajući na dugogodišnjeg funkcionera DPS-a Svetozara Marovića.

“Činjenica da je pravosnažna presuda protiv dugogodišnjeg potpredsjednika DPS za pljačku i kriminalno organizovanje ostala neizvršena i nakon godinu dana, čisto je 'izruguvanje pravdi', kako to jednom lijepo reče ministar pravde“, naveo je Konjević.

Udar na Savjet RTCG, dodao je, samo zato što nije pod kontrolom DPS iz vremena Radojke Rutović, pokazuje da je država ušla u NATO, ali da je političko ponašanje prema medijima i civilnom sektoru daleko od standarda zemalja članica.

Plus za NATO, Kosovo i bržu gradnju autoputa

Ono što u dijelu opozicije i nevladinih organizacija ističu kao istorijsku stvar je činjenica da je Crna Gora postala članica NATO-a, ali pri tom primjećuju da to nije zasluga samo Vlade, posebno ne Markovićeve koja je formalno okončala proces prijema u članstvo.

Tu je, dodaje Uljarević, i njegovanje dobrosusjedskih odnosa, sa akcentom na mudar i racionalan pristup kada je riječ o demarkaciji granice sa Kosovom.

Konjević pohvaljuje to što je došlo do dinamiziranja izgradnje autoputa.

Marković manje transparentan od prethodnika Đukanovića...

Uljarević i Konjević potenciraju i problem netransparentnosti Markovićeve Vlade.

“U političkoj ravni, transparentnost rada vlade se smanjila. Više odluka koje su se direktno ticale milionskog trošenja novca građana su skrivane od javnosti“, kazao je Konjević.

Iz Instituta alternativa (IA) nedavno su konstatovali da je Vlada izbjegavala rasprave o ključnim zakonima, kao što je Zakon o javnim nabavkama, da su sproveli djelimične javne rasprave (izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama), organizovali rasprave po skraćenom postupku ili javne konsultacije umjesto javnih rasprava (set osam zakona iz oblasti obrazovanja).

Premijer je, primjećuje Uljarević, u ekspozeu kazao da je administracija “glomazna, skupa i inertna za tržišne izazove”, ali da nema plan kako je smanjiti, učiniti jeftinijom ili prilagodljivijom.

Kritike za "selfi ministra" Pejovića i Hrapovića, pohvale za Zorana Pažina i Nikolu Janovića

Uljarević ocjenjuje da na “crnu listu ministra” treba staviti ministra zdravlja Kenana Hrapovića i evropskih poslova Andriju Pejovića.

“Crnogorsko zdravstvo već označeno kao jedno od najgorih u Evropi, ministar je nastavio urušavati kroz nedomišljene i promoterske reforme, neviđeno miješanje u autonomno pravo struke - ljekara i stomatologa - da imaju reprezentativne komore, čime je ugrozio sistem, ali i kroz neodgovorne izjave u slučaju osuđenih bjelopoljskih ljekara ili javnih akcija prikupljanja pomoći djeci za liječenje u inostranstvo, uz prateće skandale kojima je dobijao naslovnice”, kaže Uljarević.

U stopu ga, dodaje ona, prati i ministar evropskih poslova: “Koji je bavljenje državnim poslom sveo na estradne selfije, gomilanje funkcija, upadanje u nadležnosti drugih, a MEP pretvorio u ličnu PR službu, ističući se neutemeljenim širenjem entuzijazma i paralelnom netransparentnošću i netrpeljivošću prema svima koji imaju kritički pristup. Bilježimo pad podrške EU integracijama, opominjući nezvanični papir EK, a ako i sljedeći stigne sa istim ocjenama - to će značiti da nema napretka, što ne može skriti mahanje brojem otvorenih poglavlja jer ovaj proces više nije pitanje statistike nego kakvoće reformskih zahvata”.

Uljarević kao pozitivne primjere u Vladi izdvaja ministra pravde Zorana Pažina i ministra sporta Nikolu Janovića.

Ministar pravde, kaže, ispunjava obaveze propisane programskim i strateškim dokumentima, a što je uključilo brojne i važne izmjene propisa iz oblasti pravosuđa, krivičnog i građanskog zakonodavstva.

“U dijelu primjene, uvodi se red kroz reizbor sudskih vještaka i sudskih tumača, donošenje nove kontrolisane advokatske tarife i efikasniju kontrolu javnih izvršitelja, ali i novi sistem polaganja pravosudnog ispita. No, morao bi unaprijediti svoj odnos i komunikaciju sa medijima”, kaže Uljarević.

Ministar sporta, objašnjava, iznenadio ju je direktnošću, spremnošću da javno identifikuje probleme u sportu, sprovede nepopularne mjere poput ukidanja fondova dežurnim pretplatnicima ili uđe u sukobe kako bi se stvari počele rješavati na strateški održiv način.

“Ako na koncu budemo imali Zakon o sportu koji će depolitizirati sport, kako je najavljeno, ministar sporta će ostaviti ozbiljan trag”, navodi Uljarević.

( Vladan Žugić )