Ekonomski i strateški interesi iznad ljudskih prava: Zapadne države se optužuju za licemjerje i nedosljednost
U nekim slučajevima, prodemokratski aktivisti i opozicioni lideri se hapse i prijeti im se
Kada je Roman Protasevič shvatio da je njegov let iz Grčke u Litvaniju preusmjeren u Minsk prošle nedjelje, ovaj bjeloruski disident je, prema riječima svjedoka, bio prestrašen.
Bojao se da bi se mogao suočiti sa smrtnom kaznom.
On je optužen da je “organizovao masovne nerede i grupne akcije koje su grubo narušile javni red”, izvan zemlje, preko njegovog kanala na Telegramu.
Novinar je priznao optužbe na video snimku za koji njegove pristalice kažu da je napravljen pod prinudom.
Zapadne države su osudile incident u kojem su bjeloruske vlasti, navodeći kao razlog lažnu prijetnju bombom, poslale borbeni avion da presretne putnički u kojem se nalazio Protasevič.
Njegovo drsko hapšenje pokazalo je da autokratski lideri mogu da dođu do svojih domaćih protivnika čak i kada oni žive u inostranstvu.
“Niko se ne osjeća bezbjedno u Evropi”, smatra Franak Vjačorka, savjetnik bjeloruske opozicionarke Svetlane Tihanovskaje, govoreći o širim posljedicama prinudnog prizemljavanja aviona Rajanera za čitav kontinent.
Vjačorka je iz egzila u Litvaniji izjavio da je čak i u Viljnusu dobijao prijetnje smrću.
“Ovaj režim nema granica. Imam specijalnu aplikaciju koja šalje signal mojim prijateljima i porodici ako mi se nešto desi”, izjavio je za CNN.
Pokušaj trovanja bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja u engleskom gradu Solzberi 2018, mjere Kine protiv ujgurske manjine i obračuni u državama poput Etiopije, Sirije i Mjanmara, pokazali su sposobnost lidera i država da kontrolišu i vrše prisilu uz relativnu nekažnjivost, kaže kolumnista agencije Rojters Piter Eps.
“Ova decenija ide ka tome da postane ona u kojoj kršenje ljudskih prava ima malo, ili nimalo istinskih posljedica”, kaže Eps.
“Izgleda da je svijet suočen sa pokušajem da se obezvrijede decenije međunarodnog prava i pokaže da autoritarne vlade imaju sposobnost - a one bi rekle i pravo - da preduzimaju kavu god akciju žele unutar svojih granica, bez obzira na bilo kakvu međunarodnu osudu”.
U nekim slučajevima, prodemokratski aktivisti i opozicioni lideri se hapse i prijeti im se.
Trend ka društvima koja ne mare za druge postoji već neko vrijeme, a pandemija je to samo pogoršala
Zastrašuju se čak i oni koji žive u inostranstvu. U drugim slučajevima, mete su etničke grupe i određene oblasti.
Iako su im neke države uvele sankcije, represija se nastavila.
Zapad se suočio sa optužbama za licemjeran i nedosljedan odgovor jer je nekim državama uveo sankcije, a preduzeo relativno malu akciju protiv Saudijske Arabije zbog ubistva novinara Džamala Hašogija u saudijskom konzulatu u Istanbulu 2018, ili protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata zbog odnosa prema neistomišljenicima.
Transnacionalna represija
CNN navodi da je “transnacionalna represija” sve uobičajenija u svijetu gdje se autoritarni vlastodršci manje boje posljedica.
“Ono što je uobičajenije je da države koriste institucije drugih država da bi došle do ljudi”, kaže Nejt Šenkan, koautor izvještaja Fridom hausa o transnacionalnoj represiji.
“Autoritarne države mogu označiti kako teroristu nekoga kod kuće, a onda angažovati lokalnu policiju da ih uhapsi i deportuje”, objasnio je.
Šenken ukazuje na slučaj Ruholaha Zama, iranskog aktiviste koji je namamljen iz Francuske u Irak, gdje je otet, odveden u Iran i pogubljen.
“Ovaj slučaj je važno istaći zato što je i on koristio kanal Telegrama koji mu je omogućavao da bude uticajan glas dok je u inostranstvu. Režimu se to nije sviđalo”.
U izvještaju Fridom hausa se konstatuje da transnacionalna represija postaje normalan fenomen i da mnoge vlade koriste iste metode napada na svoje kritičare u inostranstvu. Te metode se kreću od direktnog pritvora do onlajn zastrašivanja. Zaključuje se da su “posljedice transnacionalne represije trenutno nedovoljne za sprečavanje dalje zloupotrebe”.
Ravnodušnost građana Zapada
Tatjana Margolin, direktorka Fondacije za otvoreno društvo za Evroaziju, smatra da je kombinacija uspona globalnog autoritarizma i porast ravnodušnosti građana demokratskih država prema tim liderima doprinijela tome da su posljedice nedovoljne za teške prekršioce.
“Možemo slobodno reći da je autoritarni talas zahvatio svijet, uključujući u SAD tokom Trampovog predsjedništva”, kaže Margolin, ukazujući na naklonost bivšeg predsjednika čvrstorukašima u Rusiji i Saudijskoj Arabiji.
“Građani Zapada sada se ne sjekiraju puno zbog patnje migranata tako da su manje primorani da saosjećaju sa ljudima koji traže utočište. To je dovelo do imigracione politike koja otežava sticanje izbjegličkog statusa i ljudi postaju lakše mete”, dodala je.
Države poput SAD i Britanije, koje se predstavljaju kao branitelji ljudskih prava, moraju da imaju pragmatičan odnos sa Saudijskom Arabijom. Ako dobiju nešto od uvođenja sankcija Muhamedu bin Salmanu, onda će to učiniti. Ako moraju da sačuvaju odnos, stvoriće veliku halabuku, ali će uvesti sankcije sitnim ribama
Za mnoge disidente u inostranstvu, slučaj u Bjelorusiji je pobudio nove strahove.
“Kako Kina i Rusija uporno promovišu autoritarnost, lideri smjelije krše ljudska prava”, rekao je Nejtan Lo, aktivista za ljudska prava iz Hong Konga, koji je u egzilu u Londonu.
“Sada možda moram ne samo da izbjegavam zemlje sa kojima Kina ima dobre odnose, nego i da ne letim avionima iznad njihove teritorije”, kazao je Lo.
Veliki broj zapadnih država uveo je sankcije ruskim kompanijama i pojedincima i protjerao ruske diplomate nakon napada u Solzberiju, ali nije jasno da li je to uplašilo Moskvu.
“Ne mislim da se riječ bezbjednost ili sigurnost može povezati sa bilo kim ko se protivi Rusiji”, rekao je prošle godine za CNN Vladimir Kara-Murza, ruski opozicioni političar koji je u Moskvi trovan dva puta za pet godina.
Noćna mora svakog disidenta
Vladimir Ašurkov, takođe opozicionar, kaže da je “situacija sa Romanom Protasevičem vjerovatno noćna mora svakog disidenta”.
Ašurkov, koji je trenutno u Londonu, ističe da “nema sumnje da su ruske bezbjednosne službe sposobne da vrše atentate” i izrazio zabrinutost da je bjeloruski lider Aleksandar Lukašenko “podigao to na viši nivo upotrebom lažne bombe”.
To brine mnoge koji strahuju da će drugi autoritarni lideri oponašati ono sa čim jedan od njih prođe nekažnjeno.
Incident koji je vjerovatno najviše pominjan posljednjih godina je ubistvo saudijskog disidenta Hašogija.
Brojni izvještaji su uprli prstom u uži krug princa prestolonasljednika Muhameda bin Salmana, ali nije preduzeta nikakva konkretna akcija protiv najmoćnijeg čovjeka u Rijadu.
Tramp je kritikovan zbog ignorisanja otkrića CIA da je Salman lično naredio ubistvo.
Ali al-Ahmed, disident koji živi u Vašingtonu, kaže da izbjegava putovanja jer se boji da će ga uhapsiti ili ubiti.
“To se desilo Džamalu, pa može i meni”, izjavio je za CNN i dodao da putovanje u druge arapske zemlje nije opcija jer strahuje da će da “uhvatiti i prodati” saudijskoj vladi.
Al-Ahmed kaže i da je, pored bezbjednosti koju bi trebalo da podrazumijeva boravak u SAD, i dalje meta zastrašivanja na internetu.
“Ljudi me optužuju da sam terorista, pretpostavljam kako bi upozorili Amerikance na mene i iskonstruisali slučaj koji bi doveo do mog hapšenja ili izručenja”.
”Pragmatičan” odnos
Iako vlasti u SAD znaju sa kakvom mukom je suočen, on kaže da “moramo biti realni” jer države poput Amerike i Britanije, koje se predstavljaju kao branitelji ljudskih prava, moraju da imaju “pragmatičan” odnos sa Saudijskom Arabijom.
“Ako dobiju nešto od uvođenja sankcija Bin Salmanu, onda će to učiniti. Ako moraju da sačuvaju odnos, stvoriće veliku halabuku, ali će uvesti sankcije sitnim ribama”, dodao je.
CNN navodi da trend ka društvima koja ne mare za druge postoji već neko vrijeme i da je pandemija to samo pogoršala.
“Idemo ka državocentričnom pogledu na svijet koji je rezultovao migrantskim politikama koje su više zainteresovane za nacionalnu bezbjednost nego za izbjeglice”. kaže Šenkan.
To uskogrudo, nacionalističko razmišljanje znači da je teško natjerati ljude da mare za ono što se dešava drugima, piše u analizi CNN-a.
Tatjana Margolin vjeruje da će hapšenje bjeloruskog novinara uskoro biti stara vijest.
“Postoji bijes širom svijeta, ali koliko će to trajati? Zamijeniće ga druga priča i situacija u Bjelorusiji će se vratiti u normalu. Međunarodna zajednica mora stati uz narod Bjelorusije i osigurati da se to ne dešava”, kazala je.
CNN ocjenjuje da se teška situacija sa kojom su suočeni disidenti u egzilu neće poboljšati u skorije vrijeme. Dodaje da će, sve dok zapadni lideri ne zauzmu ozbiljan stav prema državama poput Kine, Saudijske Arabije, Rusije i mnogih drugih, koristi od hvatanja političkih protivnika zbog domaćih razloga nadmašivati rizik.
“I, nažalost za ljude koje to najviše pogađa, to se neće desiti dok toliki broj najvećih svjetskih demokratija stavlja ekonomske i strateške interese saradnje sa najrepresivnijim režimima u svijetu iznad ljudskih prava”, zaključuje CNN.
Naglašane tenzije s Rusijom
U slučaju incidenta s avionom u Bjelorusiji, evropske države su odgovorile brzo. Strane aviokompanije su počele da izbjegavaju bjeloruski vazdušni prostor, a bjeloruski avioni su se suočili sa restrikcijama u nekim evropskim državama.
SAD i EU su najavile nove sankcije Bjelorusiji, ali malo ko očekuje da će se ona povinovati zahtjevima da oslobodi ljude koje Zapad smatra političkim zatvorenicima.
Rusija je porekla bilo kakvu umiješanost u incident u Bjelorusiji, ali je on naglasio tenzije Moskve sa Zapadom. Moskva je važan finansijski i politički podržavalac Bjelorusije i budno prati proteste u Bjelorusiji koji bi mogli ohrabriti oponente Kremlja u Rusiji.
Predsjednik Vladimir Putin je pružio podršku Lukašenku u sporu sa Zapadom prilikom susreta dvojice lidera u petak u Sočiju.
Moskva je prošle godine optužila Vašington da pokušava da podstakne revoluciju u Bjelorusiji, koju vidi kao tampon zonu između nje i članica EU i NATO.
Rusija takođe stalno pokazuje mišiće i nedavno je mobilisala desetine hiljada vojnika blizu granice sa Ukrajinom, sedam godina nakon što je pripojila poluostrvo Krim i podržala separatiste na istoku Ukrajine.
Ruski opozicionar Aleksej Navaljni je optužio Kremlj za pokušaj ubistva, što Moskva poriče.
Rusija negira i optužbe za umiješanost u sajber napade pokrenute sa njene teritorije.
Teško do dogovora
oko zajedničke akcijeZapadne sile su često podijeljene oko toga kako da odgovore Rusiji.
Pozivi da se kazni “ruska agresija” stopiranjem izgradnje gasovoda Sjeverni tok 2, koji će prenositi ruski prirodni gas u Njemačku zaobilazeći Ukrajinu, nisu naišli na odgovor.
SAD su sve više pokazivale da sumnjaju da mogu zaustaviti taj projekat imajući u vidu širu evropsku i posebno njemačku podršku.
Postoje razlike i u pristupu zapadnih država Kini.
Većina je izrazila bijes zbog obračuna policije sa demonstrantima u Honkgongu i odnosa prema Ujgurima, ali su neke države, uključujući Njemačku, jasno poručile da u Pekingu vide i partnera i rivala u usponu.
Piter Eps ocjenjuje da će se situacija sa ljudskim pravima vjerovatno pogoršavati u autokratskim i autoritarnim državama sve dok se ta dinamika ne promijeni. To će vjerovatno povećavati tenzije sa Zapadom, ali ostaje nejasna sposobnost zapadnih sila da se dogovore oko akcije koja bi zaustavila taj trend, zaključuje on.
Administracija Džoa Bajdena saopštila je u petak da sastavlja spisak ciljanih sankcija protiv članova bjeloruske vlade.
SAD takođe suspenduju sporazum iz 2019. između Vašingtona i Minska koji je omogućio avioprevoznicima iz dvije države da koriste vazdušni prostor one druge, te da preduzima druge akcije protiv Lukašenkove vlade.
Bijela kuća je saopštila da SAD, sa EU i drugim saveznicima, sastavlja spisak kazni protiv ključnih članova Lukašenkove vlade “povezanih sa stalnim zloupotrebama ljudskih prava i korupcijom, falsifikovanjem izbora 2020. i događajima od 23. maja”.
EU je saopštila da će Bjelorusiji obezbijediti tri milijarde eura grantova i kredita ako ta država “promijeni pravac”, u pokušaju da pojača unutrašnji pritisak na Lukašenka.
To je obećala predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen u zamjenu za “prelazak” na demokratiju.
Ponuda je upućena malo prije Lukašenkovog dolaska u Soči na samit sa Putinom.
( Angelina Šofranac )