Stanje ribljeg fonda tragično, rijeke niko ne čuva

Nekontrolisano izlovljavanje ribe stujom, dinamitom, mrežama i ostale vrste krivolova, svakodnevica su na kolašinskim vodama.

Na 150 kilometara vodotoka Tare, Morače i njihovih pritoka, skoro više od godinu nema nijednog ribočuvara. Takvu situaciju izazvao je dug i komplikovan sudski spor i nesuglasice između dva kolašinska ribolovna kluba.

Vrhovni sud lani je poništio rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede, 2018. godine, dodijelilo upravljanje ribljim fondom SRK “Tara i Morača”. Ta presuda je donesena nakon što je SFFK “Maniro”, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva, tvrdeći da je nezakonito. Na ponovljenom konkursu Ministarstva niko nije zadovoljio uslove, neophodne za gazdovanje.

Sada, kako za “Vijesti” kaže predsjednik SRK Momir Živković “brigu o ribljem fondu vodi Ministarstvo, a nadzor obavlja inspektor za ribarstvo”.

Trenutno stanje ribljeg fonda na Tari, Morači i pritokama je tragično, kaže Mile Lazarević koji je na čelu SFFK “Maniro”. On zato optužuje kolege iz drugog kluba.

“Tako je, zahvaljujući “trudu” i naporima družine iz SRK “Tara i Morača”. Naime, u veoma kratkom roku, uspjeli su da unište rezultate našeg dugogodišnjeg rada, ali i ribu u rijekama. Sada je stanje ribljeg fonda više nego tragično. Rijeke niko ne čuva već par godina, a koriste se sve vrste nedozvoljenih sredstava za ribolov. Ne treba zaboraviti i “ekološku katastrofu” izazavanu gradnjom autoputa”, kaže on.

Iz SRK “Tara i Morača” tvrde da su o zabrinjavajućem stanju na kolašinskim rijekama razgovarali sa ministrom Aleksandrom Stijovićem.

“Izražena je spremnost Ministarstva da će čim dobije odluke upravnog suda, vezano za spor drugog kluba i Ministarstva, odmah bude odlučeno na koji način će se obaviti dodjela voda na korišćenje”, objašnjava Živković.

Sadašnje stanje na kolašinskim vodama je nedopustivo, tvrdi i predsjednik SO Milan Đukić. Iako saglasni oko veličene problema na kolašinskim rijekama sagovornici Vijesti imaju različite stavove oko rješenja.

Đukić je nedavno saopštio da bi najbolje bilo osnovati opštinsko preduzeće „Sportsko-ribolovno društvo Kolašin“, čija bi djelatnost bila ribolov, njegova zaštita, unapređenje i promocija.

“Potrebna je hitna reakcija lokalnih institucija kako bi se posljedice ove „ekološke katastrofe“ sanirale dok još nije kasno. Opština Kolašin, shodno zakonu i Statutu, ima obavezu da čuva i unapređuje stanje na kolašinskim rijekama”, obrazložio je on.

Inicijativu je poslao resornom ministarstvu, ali i predsjedniku Opštine Milosavu Bulatoviću. Održivost opštinskog preduzeća, objasnio je Đukić, “ne bi bila vezana za finansije osnivača, već za bogatstvo i potencijal ribljeg fonda”.

“Poznato je da su takva društva finansijski veoma uspješna u BiH, Sloveniji i dr. Mnogi gradovi u regionu žive od ove vrste turizma – sportskog ribolova na zaštićenim rijekama”, tvrdi predsjednik SO.

Lazarević kaže da je takva ideja neracionalno rješenje, jer “izaziva velike troškove i mali učinak”. On upozorava da, prije nego što “Minstarstvo bilo kome ustupi riblji fond, treba da riješi pravne problem sa SFFK.

“Naš klub ima već tri presude u svoju korist, koje prethodna administracija nije htjela da sprovede. Pisali smo ministru Stijoviću, tražili sastanak kako bismo predložili načine za rješavanje poraznog stanja na kolašinskim rijekama, ali i našli način da se presude izvrše. Ukoliko tako ne bude, podnijećemo tužbu za naknadu štete, koja je nekoliko stotina hiljada eura”, najavljuje direktor SFFK “Maniro”.

On tvrdi da bi najbolje rješenje bilo formiranje konzorcijuma, koji bi činio “Maniro”, SRK “Kolašin” i turistička organizacija. To bi, objašnjava Lazarević

“bio i najbolji put da se rijeke opravi, i da počnu da donose prihode turističkoj privredi”.

Kako kaže Živković, čak i kad bi formirali preduzeće, lokalnoj upravi niko ne garantuje da bi i dobila gazdovanje vodama.

“Ne ulazeći u njihove motive za osnivanje preduzeća, mislim da od toga neće biti ništa. Mi nijesmo zainteresovani, niti ćemo uzeti učešće u eventualnim upravljačkim strukturama, jer ne vidimo interes privatnog kluba za učešće u državnom preduzeću”, kaže on.

Đukić, pak, kaže da samo zajedničkim snagama, Opština i brojni sportski ribolovci, mogu uspješno sanirati do sada nanijetu štetu ribljem fondu. Ukoliko tako ne bude, tvrdi on, “posljedice po vode i riblji fond biće nepovratne za duži vremenski period”.

Potrebno je bar tri do četiri godine napornog i savjesnog rada, kaže Lazarević, da se “stanje na rijekama dovede na nivo, koje je bilo prije katastrofalnog učinka izazvanog gazdovanjem SRK Tara i Morača”.

Iz SFFK “Maniro” nadaju se da bi uspjeli i ponovo da aktuelizuju kandidaturu Kolašina za održavanje Svjetskog prvenstva u mušičarenju.

( Dragana Šćepanović )