Kako dalje

Moramo biti iskreni i reći da je malo koja Vlada u svijetu imala turbulentnijih prvih 200 dana od naše nove, počevši od naslijeđene devastirane ekonomije, endemske korupcije, organizovanog kriminala, podijeljenog društva, pa sve do pandemije koja razara čovječanstvo. Da bih bio malo slikovitiji - nova Vlada je dobila zadatak da pređe pustinju, a ostavili su joj gutljaj vode koji treba raspodijeliti.

U toj i takvoj Vladi imamo neke sjajne pojedince, a u prvom redu bih istakao hrabrost potpredsjednika Dritana Abazovića, sposobnost i stručnost ministarke Jelene Borovinić i potencijal ekonomskog tima. Međutim, ono što se nameće jesu promjene, jer stvari ne funkcionišu onako kako bi trebalo i moralo.

U prvom redu premijer mora da obavi rekonstrukciju sebe samog i da odluči da li je premijer ili crkveni poglavar. Možemo tolerisati naglašenu premijerovu duhovnost i želju da živi i ovaj i onozemaljski život, ali sve do jedne mjere koja ne narušava sekularnu i građansku neupitnost Crne Gore. Odlazak premijera u Beograd da prenese navodnu želju Crnogoraca da mitropolit bude uvaženi Joanikije nije ništa drugo do neshvatanje karaktera zemlje koju predstavljate. Premijer mora da zna da je Crna Gora sastavljena od ljudi koji su vjerujući, a i od onih koji to nijesu, da je pored pravoslavaca sastavljena i od katolika i muslimana, od onih koji podržavaju SPC, ali i od onih koji je ne podržavaju. Ako ste svega toga elementarno svjesni morate se zapitati - odakle vam pravo da u ime svih pomenutih idete u Beograd i iznosite lični stav?!

Od samoga imenovanja Vlade sve izgleda kao da nemamo većih problema od crkvenih i kao da nam je u drugom planu, nikada u istoriji veći, pad ekonomije od 15% koji je naravno zasluga DPS vladavine. Običan građanin koji nije verziran u crkveni život i funkcionisanje njenih institucija, ne može da dokuči kakve ugovore treba da potpišemo i sa kojom vjerskom organizacijom. Ono što se nadam da shvataju lideri parlamentarne većine jeste da bilo koji ugovor sa bilo kojom vjerskom institucijom ne smije biti na štetu Crne Gore i na štetu njene državnosti. Svi takvi ugovori bi trebalo da budu obznanjeni narodu prije samoga potpisivanja, kako bi se preduprijedila eventualna šteta po Crnu Goru. Svi takvi ugovori moraju biti potpisani u Crnoj Gori. Da je ovakav pristup transparentnosti ugovora važio ranije, danas ne bismo imali na stotine miliona palih garancija i koruptivnih ugovora koje je napravila bivša vlast i ne bismo možda danas zavisili od volje predsjednika Kine Sija Đinpinga.

Vladajuća većina se ne smije igrati vođenja države i mora se prestati sa ucjenama kako bi se usvojio budžet koji je krovni dokument ekonomije jedne države od koga sve polazi i sa čim se sve završava. Posljedice nedonošenja budžeta osjećaju sve vjere i nacije, sva vlast i sva opozicija. Plašim se da ako dnevna politika, retrogradni i nacionalistički narativi nastave da budu iznad razuma i opšteg interesa Crna Gora može otići u izuzetno lošem smjeru.

Moramo otvoreno konstatovati da pojedina ministarstva ne funkcionišu kako bi trebalo i zahtijevaju rekonstrukciju kako bi cijeli sistem zaživio punim kapacitetom. Hrabar menadžerski pristup je potreban da prepoznate ljude kojima se treba zahvaliti i da prepoznate potencijale onih koje treba imenovati na njihova mjesta. Vladajuća većina bi, ako želi dobro Crnoj Gori, ako želi dobro svojim biračima trebala da podrži takvu novu vladu. U protivnom, časnije je ići na nove izbore neko trpjeti brojne mučne, neiskrene scene i nadgornjavanje.

Vlada bi trebala biti sedam dana u nedelji otvorena za investitore i za razgovore sa njima kako da investiraju u Crnu Goru i kako u skladu sa zakonima ukloniti brojne biznis barijere u cilju stvaranja povoljnijeg poslovnog ambijenta. U ovom segmentu situacija je gotovo alarmantna, jer brojni investitori kucaju na zatvorena vrata ili ne dobijaju odgovore - u tome i leži razlika u između dinamičnih i statičnih ekonomija.

Ponavljaju se greške iz prošlosti kada su na odgovorne funkcije postavljane osobe bez znanja i zvanja. Partijska pripadnost nije sporna ukoliko iza osobe stoje i stručne reference, ali je sporno ako ti je partija jedina referenca. Biti član borda ili voditi državnu kompaniju nije šala ili pokazna vježba, već ogromna obaveza i odgovornost. Stoga se imenovanjima, za razliku od dosadašnjeg, mora pristupiti sa mnogo više senzibiliteta, odgovornosti i hrabrosti. Slična politika prošlosti nas je koštala ovolikog javnog duga i unazađene ekonomije. To što je neko dobar za mitinge ili zna da skuplja glasove ne daje mu za pravo da vodi državnu kompaniju! Ne dozvolite da se takvim imenovanjima blamira kako Vlada tako i država.

Ova zemlja nema vremena za gubljenje. Imali smo 30 godina, kako bi Pekić rekao, „koje su pojeli skakavci“. Ako nam i narednih 30 pojedu neki slični skakavci, bićemo siromašna kolonija. Uz dužno poštovanje svih naših komšija, Crna Gora mora prestati da uvozi tuđe konflikte i razmirice koje je opterećuju. Mi bismo trebali da izvozimo dobre međunacionalne odnose i da budemo primjer suživota svih vjera i nacija. Malo dobre volje, dijaloga i razumijevanja nas dijeli da budemo uspješna priča i nova članica Evropske unije, ali nekada to malo može da bude tako blizu, a tako daleko.

Autor je preduzetnik

( Goran R. Đurović )