Oburdavanje

Đukanović i njegovi su već poslali glavnu poruku. Pomislio Duško Knežević, da će ga to što je prijatelj, ili što je uvrtio u glavu da je prijatelj, sa ljudima iz vrha vlasti, štititi od odgovornosti za kršenje zakona. Ne zna on da DPS nije sentimentalno udruženje, nego ljuti čuvar države. Mač prava i pravde. Obrtanje svijeta na glavu DPS je redovno i do sada koristio kad iskrsnu nevolje. Uspješno.

Još se u nešto Đukanović potiho uzdao. Kovertiranje je odavno javna tajna Crne Gore. Niko se nije iznenadio kad je ugledao Miga kurira, kako strpava u džep stotinak hiljada eura. Mnogi glasaju za DPS, baš zato što do njih dospijeva sitniš iz koverte. To je prešutni ugovor između baze i nadgradnje. Silnika i žrtvi.

Nije Duško Knežević prvi uživo demonstirao kako funkcioniše režim. U aferi Snimak smo vidjeli njegov autoportret. Izgledalo je bezizlazno. Na kraju se svelo, na ono obrtanje naglavačke, i optužbe neprijateljskih elemenata kako hoće da zavedu verbalni delikt. I vrate kotač istorije u mračna vremena.

Nešto je drugačije. Novo. Ne gledamo slučajno Đukanovićevu loše zamaskiranu uspaničenost. Materijal u aferi Snimak je ilegalno dostavljen. Knežević dolazi iznutra, iz epicentra, on je živi jezik i banka dokumenata. Mi pretpostavljamo u šta je sve upućen, a Đukanović zna. Nedostupan je. Đukanović bi mogao da primi nekoliko udaraca, ako bi dobio priliku da ga prepadne, ušutka ili se sa njim nagodi.

Knežević je najavio da neće stati. Vidjećemo. To svakodnevno osvitanje novih podataka, oburdava Đukanovića silnika čak i u svojim očima.

Preznojeni, sponzorirani Đukanović ne može biti neprikosnoveni vođa. Svjestan je da će Duško Knežević biti vrhunski svjedok saradnik. Kad tad. Treba pogledati svijet Đukanovićevim očima. Nije on prisiljavao Kneževića da mu udijeli VIP karticu ni da mu plaća hotelske zgode u Dubaiu.

Obojica su se vladali po pravilniku dvora. Onako, gabaritni, Duško je letio da ispuni Gospodareve želje, možda bi se uvrijedio da je nekoga drugoga pustio sebi bliže, pri ruci. Sad tuče nemilosrdno.

Đukanović zna i da, kad kucne čas, Knežević neće biti jedini. Ne treba neko da mu priča od kakvog su mu materijala saradnici, kolika im je halapljivost i volja da prežive lomove. Neće htjeti da dijele odgovornost, sve će svaliti na njega. Mirne penzionerske dane u Crnoj Gori Đukanović sve teže može da zamisli. Tako je otkad je vođa i dvorjana.

Đukanovićeva era svemoći prolazi. Samo je pitanje koliko će trajati agonija i na koji način će se okončati. Kad bi Đukanović imao snage da sagleda stvarnost, primijetio bi da je njegov hitni odlazak jednako u njegovom koliko u interesu društva - ako ćemo domoljubivo - i države.

Mnogi vlastodržci su grozničavo odbijali da prihvate neminovnost, odlagali je nasiljem. Račun je, na kraju, bio veći. Za sve. Ako ne vjeruje istorijskim primjerima, Đukanović, može da pogleda svoj. Gdje bi bio da se povukao nakon referenduma, a gdje je sad.

Predsjednička ovlaštenja nisu velika. Đukanović je uspostavio sistem u kojem je on gospodar svega. Tok stvari, zasad, ide prema preraspodjeli moći unutar režima. Duško Marković je kao premijer formacijski moćniji od predsjednika. Ako se sve okonča da Đukanović ode, a sistem ostane u rukama njegovog dugotrajnog šefa Udbe možda će se lakše disati, ali iz velike gungule izrodiće se presitna korist za društvo.

Da se ne bi to desilo, treba nam ono što nemamo - organizovana, odgovorna, istrajna opozicija. Ako se njeni lideri ne dozovu pameti, biće saučesnici u mrcvarenju Crne Gore. Tu rupu mora pokriti građanski aktivizam. Dobro je što su krenuli protesti. Moraju uslijediti snažni pritisci. Uspostavljanje normi za demokratsku vlast.

Odgovornost i posvećenost nisu isto što i brzopletost. Iz društvenog dijaloga moraju proisteći praktični potezi. Đukanovića, ako se ne povuče, što je malo vjerovatno, nije tako lako smijeniti. O njemu kao kršitelju Ustava, odluku bi morao donijetu Ustavni sud. Tek onda mu parlament može izglasati nepovjerenje. Nezamislivo strašan bi pritisak morao biti da tekući tužioci krenu u proces protiv Đukanovića.

Svaki potez treba pažljivo analizirati. Ne treba odbaciti ni ideju o formiranju prelazne vlade koja, loše osmišljena, ranije nije dala rezultat. Ogranizovana kako treba, s jasnim ciljem i primjerenim rokom, možda bi bila najmanje dramatičan način da se obezbijede uslovi za fer izbore. Da se Crna Gora oslobađa i Đukanovića i njegovog sistema.

(Monitor)

( Esad Kočan )