Gradovi su humaniji kad imaju prirodu i raznolik živi svijet

Iako se u Podgorici intenzivno gradi, na njenom gradskom području naučnici i istraživači zabilježili su čak 66 (sub)endemičnih biljaka. U urbanoj sredini glavnog grada, gdje danas živi trećina Crne Gore, te osjetljive vrste uspjele su da opstanu zahvaljujući djelovima prirodnih i poluprirodnih staništa.

Podaci o biološkoj raznolikosti Podgorice navedeni su u Akcionom planu biodiverziteta iz 2017. godine. U istom dokumentu, navedene su i procjene prema kojima je broj biljnih vrsta, odnosno podvrsta na teritoriji podgoričke opštine oko 2.500.

A to je skoro 70 odsto ukupne flore Crne Gore!

Autori, međutim, upozoravaju i na neadekvatnu urbanizaciju, zbog koje djelovi prirodnih staništa velikom brzinom nestaju, a sa njima, kako navode, i neki vrijedni elementi flore.

„Tako recimo, na brdu Gorica, dvije zakonom zaštićene i rijetke vrste: Romulea linaresii subsp. graeca i Sternbergia colchiciflora, izgubile su stanište i iščezle sa ovog lokaliteta“, piše u dokumentu.

Urbanizacija je neminovna aktivnost u gradovima, kažu u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP). Ipak, kako dodaju, tokom gradnje, neophodno je planirati.

„Dakle, svaki korak detaljno proučiti, sagledati njegove pozitivne i negativne posljedice, pa tek onda sagraditi neki objekat/površinu, na taj način da se negativne posljedice svedu na minimum“, kaže Jovana Drobnjak iz te NVO.

U Podgorici, međutim, kaže ona, to često nije slučaj.

„Neplanska ili loše isplanirana gradnja može biti pogubna po živi svijet, posebno kada se radi o uništavanju pogodnih i značajnih staništa, kako za biljne, tako i za životinjske vrste. Jedan od primjera loše isplanirane gradnje jeste građenje blokova naselja poput Siti kvarta, Siti keja, naselja u podnožjima brda Gorica i Ljubović, gdje se nekako zaboravi ostaviti prostor za zelene površine, ili se one krče i uništavaju kako bi se napravila veća površina za izgradnju zgrada, parkinga i propratnih objekata. Zelene površine ne samo što doprinose estetskom izgledu eksterijera, već su značajan faktor u borbi sa visokim temperaturama u ljetnim mjesecima“, poručuje Drobnjak.

Ono što se vezuje za zelene površine je živi svijet koji „dolazi“ sa njima, što, pojašnjava ona, doprinosi raznovrsnosti biodiverziteta u gradskim sredinama.

Šta čini biološku raznovrsnost urbanih sredina?

Biološku raznovrsnost urbanih sredina, prema riječima nezavisnog istraživača, biologa Bogića Gligorovića, čine vrste koje naseljavaju te urbane sredine, kao i različiti tipovi ekosistema koji se u njima srijeću.

Vrste koje su prisutne u urbanim sredinama dijele se u više grupa – one koje su i prije naseljavanja živjele na jednom području, na one koje su se prilagodile nekoj sredini, te domaće životinje.

Najugroženije među njima su upravo vrste koje su prije urbanizacije naseljavale neko područje. Te vrste su, kaže Gligorović, najčešće slabo prilagođene gradskim sredinama i njihov broj je mali.

Na području Podgorice, u takve vrste spadaju razne vrste leptira, poljska ševa, četvoroprugi smuk, gušteri, kornjače, ježevi, žabe.

„Ove vrste žive na očuvanim fragmentima primarnih staništa, odnosno malim 'zelenim ostrvima' u betonu i ugrožene su zbog smanjenja staništa, nedostatka hrane i nemogućnosti nalaženja partnera za razmnožavanje“, pojašnjava on.

Urbane sredine postale su staništa za vrste koje su se prilagodile takvim uslovima života i nalaze hranu i razmnožavaju se. Te vrste nazivaju se urbofili. Urbofili su različiti insekti - komarci, muve, ose, zatim kičmenjaci poput vrana, svraka, galebova, vrabaca, gradskih i seoskih lasta, miševa, pacova, zatim kune bjelice, a u zadnje vrijeme, kaže Gligorović, to su sve češće i lisice.

U lancu ishrane u urbanim ekosistemima, dodaje on, značajnu ulogu imaju i domaće životinje kao što su mačke, psi i golubovi, ali o njima, kaže Gligorović - niko ne brine.

I među biljnim vrstama u urbanim sredinama postoje one koje predstavljaju ostatke vegetacije koja je nekada naseljavala područje koje je urbanizovano (autohtone), te vrste koje je unio čovjek. Vrste koje je unio čovjek dijele se na strane koje se šire u manjoj mjeri i invazivne, koje se šire intenzivno i ugrožavaju autohtonu vegetaciju.

Kad sadite, posavjetujte se stručnjacima

Gligorović upozorava na problem stranih i invazivnih vrsta, koji je u gradovima, kako kaže, izuzetno izražen.

To je i jedan od razlog zbog kojih dobra namjera da ozelenimo neki prostor ne mora uvijek i da završi dobro. Uvijek je važno konsultovati stručnjake, koji će posavjetovati koje vrste mogu da budu zasađene. U suprotnom, rizikujemo da biljka koja nama danas izgleda lijepo u nekom prostoru, sjutra ugrozi neku domaću vrstu.

„Prilikom izbora sadnica, mora se voditi računa o tome koje se vrste sade. Velika greška koja se često ponavlja jeste izbor invazivnih, nenativnih vrsta koje zbog svojih osobina mogu ugroziti diverzitet autohtonih biljnih vrsta. Nekoliko nama dobro poznatih primjera koje možemo vidjeti u gradu su pajasen (Alianthus altissima) ili bagrenac (Amorpha fruticosa) koji su introdukovani kao ukrasne vrste, a veoma su invazivne i istiskuju nativne vrste. S obzirom na to da su životinjski i biljni svijet neraskidivno vezani, ovakvo narušavanje staništa vremenom dovodi do promjena u sastavu i brojnosti populacija životinjskih vrsta“, upozorava biolog Jovana Drobnjak.

Gligorović dodaje da su izvorne vrste jako ugrožene i usljed sukcesivnih promjena koje se periodično dešavaju sa intenziviranjem urbanizacije, povećanjem broja stanovnika u gradskim sredinama i širenjem gradova.

„Ovaj problem je naročito izražen na području centralne i južne Crne Gore“, kaže on.

Izbor domaćih vrsta važan je i kod podmlađivanja parkova, kaže Jovana. Ona dodaje i da je, kod upravljanja parkovskim površinama važno i na koji način se vrši sječa starih stabala, jer su njihove duplje pogodne za gniježđenje velikog broja ptica, među kojima su sove i sirijski djetlić (Dendrocopos syriacus).

„Njihovim uklanjanjem se ugrožavaju staništa tih vrsta“, poručuje ona.

Gradnja, buka, otpad

Drobnjak navodi primjere brda Gorica i Ljubović, koji spadaju u najveće zelene površine u gradskom jezgru Podgorice, i kaže da se građenjem u samom podnožju smanjuje njihova površina, a time ugrožavaju staništa za jako veliki broj biljaka i životinja.

„Tu je i buka koja nastaje prilikom procesa izgradnje koja predstavlja dodatni faktor koji doprinosi uznemiravanju živog svijeta“, dodaje ona.

Iz CZIP-a su više puta ukazali da velike staklene površine u gradnji predstavljaju potencijalnu opasnost za ptice u gradovima.

„Ptice u letu ne mogu primijetiti prozirne površine (poput stakla) dok mu se u potpunosti ne primaknu, te iz tog razloga dolazi do jako velikog broja udara ptica o staklo, što vrlo često može dovesti do smrtnog ishoda. Ta pojava se označava kao kolizija“, kaže ona i dodaje da je redukcija problema jednostavna - dovoljno je zalijepiti siluete ptice u letu na staklo, koju će ptice primijetiti na većoj udaljenosti, i na taj način izbjeći koliziju.

Za očuvanje biljnog i životinjskog svijeta, kaže Gligorović, važno je imati svijest o značaju biodiverziteta. Biti svjestan značaja biološke raznovrsnosti važno je jer će se, pojašnjava on, poremećaj prirodne ravnoteže neminovno odraziti i na ljudsku populaciju u skorijem periodu.

„A kada do toga dođe biće potreban izuzetno veliki napor da bismo uspjeli da saniramo štete“, pojašnjava istraživač.

Kako izgledaju poremećaju ravnoteže u prirodi?

Primjeri poremećaja ravnoteže i negativnog antropogenog uticaja su brojni, a Gligorović navodi samo neke od njih.

Tako zbog brojnosti ljudske populacije i odsustva predatora, urbane sredine za parazitske insekte, kakve su razne vrste komaraca i drugi dvokrilci, predstavljaju izuzetno pogodno stanište. Zaprašivanjem tih komaraca rizikuje se uništavanje druge vrste insekata, kao što su oprašivači, a to narušava prirodnu ravnotežu.

Poremećaje uzrokuje i gradska rasvjeta koja dezorjentiše insekte, pa veliki broj jedinki dospijeva iz okolnih prirodnih područja i ugine oko sijalica i bilborda.

Osim životinja, u gradovima, dodaje Gligorović, sve rjeđe možemo da primijetimo i domaće, autohtone vrste drveća.

„Stara stabla koja su sađena u ranijem periodu sijeku se zbog gradnje stambenih i infrastrukturnih objekata. A novi zasadi u parkovima i drvoredima su obično ukrasne biljke koje nisu tipične za naše područje, koje sporo rastu ili vrste koje imaju invazivni potencijal. Usljed klimatskih promjena čiji uticaj već osjećamo, nove biljne vrste nam neće pružiti adekvatnu zaštitu. Ovom problemu je neophodno pristupiti strateški, jer je od životne važnosti za stanovništvo gradova, koje će biti ugroženo usljed porasta temperature“, upozorava ovaj biolog.

Kao još jedan primjer uticaja čovjeka navodi i pokrivanje zelenih površina sijanjem trave. Ta „vještačka“ trava, kaže on, ne može da zamijeni prirodnu.

„U parkovima i travnjacima se sije i održava nekoliko vrsta trave, dok je na urbanoj teritoriji Podgorice evidentirano nekoliko stotina vrsta autohtonih zeljastih biljaka, čiji broj se dramatično smanjuje. Intenzivna urbanizacija izaziva 'sterilizaciju' gradskih prirodnih i poluprirodnih ekosistema, što se može primijetiti tokom proljeća kada najveći broj cvjetnica cvjeta. Na našim travnjacima i parkovima veoma je rijetko prirodno divlje cvijeće, a većinom su prisutne sađene, uzgajane vrste, što ima za posljedicu i smanjenje broja insekata, posebno korisnih oprašivača“, upozorava Gligorović.

Koliko smo svjesni prirode oko nas

Ljudi u gradovima često nisu svjesni vrsta i značaja pojedinog područja u njihovom okruženju.

Nina Lončarević iz NVO Program za životnu sredinu (EnvPro) kaže da je to slučaj i sa Ćemovskim poljem, čiji se djelovi graniče, čak i nalaze u urbanom dijelu Podgorice, u naseljima Stari aerodrom, Konik...

Bogatstvo Ćemovskog polja, kaže Nina, građanima jednostavno nije očigledno. U njemu ljeti vide samo suvu travu, nepregledne livade, pokoje drvo... Prirodni svijet Ćemovskog polja, međutim, inspiracija je za istraživače.

Ćemovsko polje jedno je od potencijalnih područja koja su prepoznata za zaštitu, zbog prisustva nekoliko ugroženih i zaštićenih vrsta gnjezdarica među kojima su noćni potrk (Burhinus oedicnemus), kratkoprsta ševa (Valandrela brachydactyla) i velika ševa (Melanocorypha calandra).

„Ćemovsko polje je takođe značajno odmorište za vrste poput sive vjetruške (Falco vespertinus), bjelonokte vjetruške (Falco naumanni), vivka (Vanellus vanellus) i mnoge druge“, kažu iz CZIP-a.

Iako značajno, Ćemovsko polje jedno je od onih područja prirode koje je pogođeno problemom nepravilnog odlaganja otpada.

Iz CZIP-a upozoravaju da mini deponije osim što u potpunosti mijenjaju pejzaž, utiču i na živi svijet.

Kako bi mladima i djeci približili značaj tog područja, u organizaciji Program za životnu sredinu (EnvPro) nedavno su štampali i album za sličice „Tajni život Ćemovskog polja“.

Album nije komercijalan, već je podijeljen učenicima osnovnih škola. Kroz album, autori upoznaju djecu i mlade sa vrstama ptica, zmija, biljaka koje se mogu naći na Ćemovskom polju. Stečeno znanje, oni mogu da provjere kroz nekoliko kviz pitanja – da li je stepski smuk otrovna zmija, koja orhideja ima oblik pčele, koja ptica ima nadimak ptica mesarka...

Ujedno, autori kroz album upozoravaju i na vrste ptica koje su nekada posjećivale ili naseljavale Ćemovsko polje, ali ih više nema. Među njima su velika droplja, bjeloglavi sup, sivi soko, krški soko, bijela kanja...

„Nestale su sa ovog područja zbog nedostatka hrane, trovanja ili lova. Današnje Ćemovsko polje je, za većinu njih, suviše mala površina blizu grada i uznemiravanje ljudi bi im smetalo da se opet tu nastane“, navode autori.

Na prostoru Ćemovskog polja prisutna je intenzivna urbanizacija. Svjestan je toga i Bogić Gligorović i upozorava da to dovodi do nestajanja prirodnih zeljastih ekosistema.

„Na ovom području evidentirano je nekoliko stotina biljnih vrsta koje nestaju zbog gradnje. Takođe, ovo područje je veoma značajno za beskičmenjake, posebno insekte, kao i za gmizavce. Usljed urbanizacije, na osnovu ograničenih naučnih istraživanja, utvrđen je drastičan pad brojnosti vrsta, kao i promjena sastava vrsta u zajdnicama na ovom području. Primarna zeljasta staništa poput ovog na Ćemovskom polju su na teritoriji Podgorice nestala, a uočava se sve veći pritisak na zeljaste i riparijske (žbunaste i šumske) ekosisteme oko rijeka“, kaže on.

Urbanizacija ugrožava i vodene ekosisteme, posebno tamo gdje je prisutno betoniranje korita i plavnih korita, gdje se deponuje otpad i izlivaju hemijski i biološki otpad.

Sve to, kaže Gligorović, prijeti da dovede do potpunog uništenja živog svijeta u njima.

„Ovaj problem je jako izražen i intenzitet pritisaka na živi svijet je sve veći“, upozorava on.

Kako očuvati biodiverzitet u urbanim sredinama?

Gligorović kaže da je za zaštitu i očuvanje biodiverziteta u gradskim sredinama neophodno voditi računa da se prilikom izrade prostorno-planske dokumentacije uzme u obzir zaštita biodiverziteta.

„Ali ne samo na papiru, već i u realnosti. Potrebno je što hitnije sprovesti detaljna istraživanja biološke raznolikosti, nivoa ugroženosti i prijetnji, a zatim isplanirati i sprovesti konzervacione aktivnosti, da bi se sanirala šteta, sprovela revitalizacija i omogućio opstanak živog svijeta i poboljšao kvalitet života ljudi u gradovima“, kaže Gligorović.

Dodatno, kako je rekao, potrebno je raditi na podizanju nivoa svijesti stanovništva – u formalnom sistemu kroz povećanje broja časova biologije, a u neformalnom obrazovanju, kroz različite edukativne kampanje.

Iz CZIP-a su kazali da bi potencijalno rješenje podrazumijevalo veću uključenost gradske uprave, kada su neplanska ili loša planska gradnja u pitanju, povećan inspekcijski nadzor.

„I uvođenje jako velikih novčanih kazni za nepravilno odlaganje otpada, konsultacije sa stručnim licima prilikom upravljanja zelenim poršinama, potencijalnim ili već zaštićenim oblastima na teritoriji grada i podizanje samosvijesti pojedinaca“, poručuju iz te NVO.

Nina Lončarević poručuje da su gradovi humaniji kad imaju prirodu i biodiverzitet.

„Priroda je ljudima bliska, mi smo tek nedavno izašli iz prirode i počeli ovaj antropocen (anthropocen, epoha koju oblikuju ljudi)“, kaže ona i dodaje da je i ljudima veza sa prirodom urođena, da treba da tu vezu, uz sve zakonske obaveze, njegujemo, jer bez prirode ne bismo imali život kakav imamo na Zemlji.

„Mi smo samo još jedna vrsta, uz mnoge druge, i nemamo nikakvo veće pravo u odnosu na drugi živi svijet“, poručuje ona.

Kako bi širu javnost upoznala sa ugroženim vrstama i koliko je njihovo očuvanje važno za prirodu i ljude, Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori i EU Info centar u okviru kampanje „I ja sam sa vama“ prije nekoliko mjeseci predstavili su vebsajt biodiverzitet.me.

Na tom vebsajtu predstavljene su neke od zaštićenih životinja i biljki u Crnoj Gori.

„Raznolikost u prirodi možemo sačuvati samo ako zaštitimo već ugrožene životinje i biljke“, navodi se na sajtu.

Danas se širom svijeta obilježava Svjetski dan životne sredine. Taj dan, ustanovila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1972. godine.

Obilježavanjem 5. juna, Svjetskog dana zaštite životne sredine, UN stimulišu podizanje svijesti o značaju životne sredine i podstiču političku angažovanost i aktivnosti na tom polju.

( Damira Kalač )