Ubica koji je postao inspiracija

Ima neke mračne ironije u činjenici da je njegovo suđenje i presuda po optužbi za ubistvo prvog stepena donijelo Čarlsu Mensonu ono što je htio. Završio je na naslovnici magazina "Rolling Stone", koja je dizajnirana tako da ga učini da izgleda baš kao rok zvijezda koja je sanjao da će jednom postati. Njegova muzika dobila je širu publiku. Prije nego što je suđenje završeno, Mensonov debi album je objavljen, doduše pod etiketom jedne male izdavačke kuće koju je osnovao njegov prijatelj, producent Fil Kaufman, a ne za jedno od velikih kuća kojima je slao materijal krajem 60-ih.To je bila era kada je Nil Jang pokušavao da zainteresuje Warner Bros Records za Mensonovu "nevjerovatnu muziku", Denis Vilson je podsticao ideju da bi trebalo da objavljuje za etiketu Beach Boysa Brother i uspješno je nagovorio taj bend da snimi Mensonovu pjesmu “Cease to Exist”, pod naslovom “Never Learn to Love”. A Beatlesi, kojima je Menson bio opsjednut, su konačno čuli za njega.

“Ne znam što sam pomislio kada se to desilo. Samo mislim da je mnogo toga što on govori istina. Da je on dijete države, koje smo mi napravili. Da je on uzeo djecu koju niko nije htio. Ali naravno da je lud", izjavio je Džon Lenon kada je pomenuto Mensonovo ime u jednom intervjuu. Tako je otpočela izgleda nezaustavljiva opsesija popularne kulture Čarlsom Mensonom. On je niti koja veže Džoan Didion i Kasabian, Throbbing Gristle i policajca Dejvida Duhovnog u seriji "Aquarius", Guns N' Roses i System of a Down sa romanom "The Girls" Eme Klajn objavljenom prošle godine. Menson nije samo inspirisao filmske autore da naprave dokumentarce ili TV filmove o ubistivima Tejt i Labjanke, inspirisao je čitav podžanr eksploatacijskih filmova, kao i operu iz 1990. štićenika Filipa Glasa - Džona Morana u kojoj je Igi Pop igrao tužioca Vinsenta Buljozija, te njemački mjuzikl "Charles Manson: Summer of Hate".

Njegov uticaj zašao je još dublje u pop kulturu na suptilne načine: u šestoj sezoni serije "Mad Man" žena Dona Drejpera Megan namjerno je stilizovana tako da liči na Mensonovu žrtvu Šeron Tejt. Pjesme koje je Menson snimio prije ubistava inspirisale su niz pjesama koje su mu posvećene ili ga pominju, od Sonic Youthove "Death Valley '69" preko "Sweet Thing" Dejvida Bouvija do "Bloodbath in Paradise" Ozija Ozborna. Ako vam to nije bilo dovoljno da zadovoljite vaše apetite za proizvodima vezanim za Mensona, godine koje je proveo u zatvoru iznjedrile su nove njegove albume snimljene iza rešetaka. Jedan od reportera "Rolling Stone" magazina koji je poslat da intervjuiše Mensona za pomenuti članak sa naslovnice, Dejvid Dalton, započeo je sa premisom da je Mensonu smješteno."Izgledao je kao jedan od nas. Ta duga kosa i brada i, mada je bio mršaviji, podsjećao je na Džima Morisona ili Džerija Garsiju. Znali smo da svako ko tako izgleda ne bi mogao da učini tako užasne stvar. Samo su se panduri iživljavali nad nekim hipi guruom", napisaće on kasnije. Urednik magazina Jan Vener prvobitno je planirao da objavi ovu priču uz naslov "Menson je nevin!". Međutim, Dalton je dalje istraživao i postao uvjeren da je Menson kriv, pa je na naslovnici opisan kao "najopasniji živi čovjek na svijetu".Nakon presude Menson je neko vrijeme visio u popularnoj imaginaciji kao izvor straha i užasa. Prvi filmovi koje je inspirisao hranili su se novopronađenom strahu Amerike od hipi kult lidera. Filmovi kao što su "I Drink Your Blood" i "Terror on the Beach" vrtjeli su se oko komuna punih likova esidom ispranih mozgova koji kreću u seriju zločina: nekad su to bili satanisti, nekad religijski fanatici, ali je uvijek figura nalik Mensonu predvodila akcije.U međuvremenu, ako ste bili bogat i uspješan rok muzičar, vjerovatno bi vam bilo teško da skrenete misli sa događaja koji su se desili u vili Romana Polanskog. Nešto takvo desilo se ljudima koji nisu mnogo drugačiji od vas, a iza svega stajao je čovjek koji je mnogo vremena uložio u pretvaranje tekstova rok pjesama u nepostojeće razloge za ubistva, a dijelom sve zbog toga što je bio ljubomoran na one koji su uspjeli u industriji zabave. Los Anđeles nakon Mensona Didion je opisala 1979. u njenom eseju "The White Album" kao paranoičan. Jedna priča govori o Stivenu Stilsu i Dejvidu Krozbiju koji su se naoružali nakon Mensonovih ubistava, dok zlehudi eho ubistava provijava kroz pjesmu "Revolution Blues".Nešto se u vrijeme panka i njegove mržnje prema ekscesima hipi ere promijenilo. Menson je prestao da bude samo bauk i postao je figura sa kojom su umjetnici saosjećali, pravi primjer što se desilo sa snovima 60-ih. Ramonsi su se upoređivali sa Mensonom na "Glad to See You Go", dok je pjevač Black Flaga Henri Rolins producirao jedan njegov neobjavljeni album dok se dopisivao sa Mensonom.

"Tada sam bio prilično mlad i bilo mi je značajno to što mi piše pisma", kasnije je pričao Rolins. To je možda i najbolji pokazatelj privlačnosti Mensona kod modernih muzičara. Neki primjeri kulturne fascinacije njim su prilično kompleksni: opsjednutost Psychic TV-a Mensonom dio je šireg interesa za strukture moći kultova i sličnosti u odnosu između umjetnika i fanova, The Girls su koristili Mensonovu porodicu kao sredstvo za istraživanje “sna bez mozga” Kalifornije 60-ih, odvratnosti ženske adolescencije i udara muške agresije na nju. Ali većina nije tako kompleksna, već su u pitanju vježbe iz pritiskanja pravog dugmeta, kliše prečice koja će sugerisati da je umjetnik uvučen u nešto opasno, da je odmetnik kojeg briga za konvencionalno ponašanje.

Mensonova pjesma kao “naivni i nevini crni humor”

Od Guns N’ Rosesa i njihove obrade “Look at Your Game, Girl”, do frontmena Pantere Fila Anselma koji nosi majicu sa njegovim likom. Bendovi su često takve stvari radili uopšte ne razmišljajući o tome gdje se tim činom svrstavaju i često završavajući se izvinjenjem javnosti kada shvate realnost onoga što Menson predstavlja. Gitarista Guns N’ Rosesa Sleš kasnije je tvrdio da su Mensonovu pjesmu obradili u vidu “naivnog i nevinog crnog humora”, a novac koji su zaradili od te pjesme donirali su žrtvama. U ovom smislu, zanimljiva je priča Trenta Reznora iz Nine Inch Nails. On je 1990. iznajmio prostor u Sijelo drajvu i otvorio studio koji će nazvati “Pig” što je bila referenca na poruku ispisanu krvlju na zidu kuće gdje je ubijena Tejt. U tom studiju snimio je album “The Downward Spiral” iz 1994, na kojem je sarađivao sa Merilinom Menosonom i snimio pjesmu “My Monkey” za koju je upotrebio tekst pjesme “Mechanical Man” Čarlsa Mensona, objavljene 1970. A onda se sreo sa sestrom Tejtove. “Pitala me je: ‘Da li istražuješ smrt moje sestre tako što živiš u njenoj kući? Po prvi put u životu me cijela ta stvar ošamarila i osvijestila. Rekao sam: ‘Ne, samo sam zainteresovan za američki folklore. Boravim u mjestu gdje se desila čudna istorija.’ Prije toga mi nije padalo na pamet da je ona izgubila sestru kroz jednu bezosjećajnu situaciju koju ne želim da podržavam. Kad je pričala sa mnom po prvi put sam pomislio: ‘Što da je to bila moja sestra? Je*eš Čarlija Mensona. Ne želim da na mene gledaju kao na čovjeka koji podržava sra*a serijskih ubica”, ispričao je u jednom intervjuu Reznor.

( Stefan Strugar )