Biće dobro, ako bude kiše

Vatrogasci i drugi iz službi spašavanja će i ove godine u protivpožarnoj sezoni više biti zagledani u nebo, nego u oskudnu opremu kojom raspolažu i koja se rijetko i nedovoljno obnavlja.

Iako se Crna Gora ponosi činjenicom da aktuelni sistem zaštite i spašavanja nema ni jednu ljudsku žrtvu, ukupni gubici prirodnih resursa od požara su ogromni i mjere se stotinama miliona eura.

Prema podacima Evropskog informacionog sistema za šumske požare, u Crnoj Gori svake godine u prosjeku strada više od 180 kilometara kvadratnih šume, a izuzetak nijesu ni zaštićena područja. To je znatno više od, na primjer, mnogostruko veće Francuske u kojoj plamen godišnje prosječno proguta oko 110 kilometara kvadratnih šume.

Uprava za šume, tvrdi da je u protekloj deceniji vatrom zahvaćena površina ,,šume u državnom i privatnom vlasništvu” u Crnoj Gori upola manja, odnosno ukupno 901,39 kilometara kvadratnih. Uprkos ovoj razlici u brojkama i metodologiji sabiranja, u Crnoj Gori, koja važi za zemlju sa visokim procentom šuma, izvjesno je da požari, uz nelegalnu sječu, prijete da promijene ekosistem i mikroklimu u zemlji.

Odbrana od stihija koje mogu, kao i ranije, da progutaju ogromna šumska prostranstva nije značajno bolje pripremljena nego prethodnih godina. Neće biti formirana ni posebna jedinica za intervencije na prostoru cijele države, kakve imaju neke zemlje u okruženju.

Većinu požara podmeću ljudi, ali duge i nedjelotvorne istrage i mali broj uglavnom simboličnih kazni ne destimuliše piromane, pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

U ovom trenutku, Crna Gora raspolaže jednim funkcionalnim avionom „air-tractor“ za gašenje požara. Od preostala dva koja posjeduje, Direktorat za zaštitu i spašavanje (DZS) može do početka protivpožarne sezone da računa na još jedan koji je na servisu u Njemačkoj. Treći je, prema riječima Zorana Miljanića, državnog sekretara MUP-a, neupotrebljiv, pa „će MUP sa Vladom Crne Gore pokrenuti pitanje nabavke višenamjenskog helikoptera u vrijednosti od 10 miliona eura”.

„Dva helikoptera datiraju iz sedamdesetih, a „najmlađi“ je iz 1998. godine. Stoga će prvi cilj DZS pod novim rukovodstvom biti osposobljavanje zastarjele avio-helikopterske jedinice, rekaoo je Miljanić u razgovoru za CIN-CG.

Ipak, pojačanje se ne može očekivati ove sezone.

„MUP će tek nakon usvajanja budžeta predložiti Vladi nabavku helikoptera. Apliciraćemo i za inostrane donacije, što bi bila najbolja opcija za finansiranje.“, objasnio je Miljanić.

On kaže da će se, kao i do sada, lokalne samouprave starati same o finansiranju ljudskih i materijalnih resursa službi za spašavanje. MUP i vojska će pomagati tokom sezone, kada se iscrpe resursi lokalnih službi, dok se na međunarodnu pomoć može računati, tek u slučaju kada kapaciteti države ne budu dovoljni.

Miljanić ipak najavljuje spremnost da, za početak, ,,saslušaju sve primjedbe i odgovore na probleme u nadležnosti DZS”.

Troškovi rasli, šteta još veća

Prema izvještaju o šumskim požarima Državne revizorske komisije šteta od požara u periodu 2012- 2018. godine iznosi više od šest miliona eura. Nevladina organizacija KOD, međutim, objavila je u svojoj brošuri o požarima rezultate samostalnog ispitivanja i prema procjeni koja se primjenjuje i u Evropi, tvrdi da je ukupna šteta u ovom periodu bila 700 miliona eura.

Biolog Vuk Iković, član KOD-a, ovu razliku objašnjava metodologijom po kojoj se u Crnoj Gori zvanično računa samo direktna šteta, odnosno gubitak drvne mase, dok su indirektne neuporedivo veće.

Štete od šumskih požara se klasifikuju kao direktne i indirektne, dok je ukupna šteta zbir obje, objasnio je Iković za CIN-CG.

On kaže da šuma požarom dugoročno gubi osnovnu vrijednost za čovjeka – proizvodnju kiseonika, a mnoge vrste ostaju bez hrane i staništa.

„Šuma se od požara obnavlja najmanje 40 godina. Požarom u trenu nestaje ono što se formiralo decenijama i vjekovima, a zemljište gubi biomasu i postaje trajno jalovo “, objasnio je Iković.

Nusret Kalač, nedavno smijenjeni direktor Uprave za šume (UZŠ), kaže da oni nijesu bili dužni da vode računa o ekološkim gubicima od požara, već isključivo o ekonomskim.

Prema podacima KOD-a, budžet DZS-a se tokom posljednjih 10 godina uvećavao, a gubici od požara su rasli.

„Budžet DZS-a 2012. godine je iznosio 1.962.389,27 eura, a 2019. godine 3.497.529,33 eura, a opožarena teritorija od 2011-2013 je manja u odnosu na period 2017- 2019 (564 prema 673 kilometra kvadratna)“ , navedeno je u dokumentu KOD-a.

Iz DZS-a su za CIN-CG, ne navodeći precizne stavke, kazali da je budžet trošen za zarade i druga lična primanja, doprinose, rashode za materijal i održavanje, razne transfere novca za koje nijesu naveli primaoce, te za takse za avio-helikoptersku jedinicu, kampanje o učešću u civilnoj zaštiti, nabavke opreme, nadogradnju sistema…

Ekološki kriminal nije prepoznat

Kao najčešći razlog šumskog požara, Iković navodi ljudski faktor: paljenje zemljišta radi pečuraka, čišćenja, prenamjene zemljišta u urbanističko, kao i prikrivanja nelegalne sječe.

Nedostatak pravnog okvira za procesuiranje šumskih požara, i za ekološki kriminal uopšte, prema njegovim riječima, značajno doprinosi velikom broju požara.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Podgorici kazali su za CIN-CG da se statistika o broju šumskih požara kao zasebnih predmeta ne vodi, već da su svrstani u slučajeve izazivanja opšte opasnosti. Iz ovog tužilaštva, za razliku od drugih, nijesu poslali podatke o broju predmeta o požarima na otvorenom.

Dok informacije iz osnovnih državnih tužilaštava za period 2010- 2020 govore o veoma malom broju procesuiranja, Uprava za šume, tokom desetogodišnjeg perioda evidentirala je 1.001 slučaj požara na otvorenom.

Tako su u Pljevljima bila čak 222 slučaja, a lokalno tužilaštvo je za deceniju imalo samo tri predmeta, od kojih nijedan nije okončan kaznom.

Najveći broj predmeta o požarima na otvorenom u protekloj deceniji imalo je ODT u Bijelom Polju – osam. Dva su okončana službenom zabilješkom u kojoj se navodi da nema osnova za dalje postupanje, tri krivične prijave su odbačene, dva postupka su u toku, a jedan je fazi izviđaja.

Ne računajući Podgoricu, ukupno je bilo samo pet zatvorskih kazni, dvije preporuke za psihijatrijsko liječenje i dvije uslovne osude. Najkraća zatvorska kazna iznosila je 40 dana, izrečene su i dvije od šest mjeseci, jedna od 10 mjeseci i najduža godinu dana.

Ni koncesionari šumskog zemljišta ne vode računa o zaštiti od požara.

„Nijedan koncesionar na teritoriji Crne Gore nije donio preduzetni plan zaštite šuma od požara.“, navodi se u Izvještaju o reviziji uspjeha o zaštiti od šumskih požara DRI iz 2019. godine. Propisane kazne za ovo kreću se od 500 do 10.000 eura. Iz Uprave za inspekcijske poslove nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a, o tome da li su inspektori šumarstva kontrolisali koncesionare tokom 2020, da li je i koliko kažnjeno.

I nacionalni parkovi u opasnosti

Razmjere nebrige za prirodne resurse pokazuje i neadekvatna zaštita u nacionalnim parkovima (NP), gdje, uprkos detaljnim planovima, često izbijaju višednevni požari.

Izvor CIN-CG-a, stručnjak upućen u zbivanja u nacionalnim parkovima kaže da je kanjon Tare u NP Durmitor gorio uzastopno 12 godina do 2019. što za posljedicu ima izmijenjen sastav šuma.

„Tamo gdje je bio četinar, sada je lišćar, i obrnuto“, kazao je ovaj izvor.

Sagovornik CIN-CG-a objasnio je da u kanjonu rijeke Drage, takođe NP Durmitor, nije bilo moguće obaviti sječu izgorele šume, jer bi to izazvalo eroziju, pa je ostala četinarska šuma koju je nemoguće obnoviti.

Iz JU Nacionalni parkovi kazali su za CIN-CG, da nakon 2017. nije bilo štete od šumskih požara, dok je obnovljiva površina oštećena požarom u periodu 2010.-2017. oko 3.390 hektara, a neobnovljiva 550 hektara.

Iz Nacionalnih parkova nijesu dostavili podatke o površini gdje nije došlo do potpunog uništavanja šume, kao ni o ostalim opožarenim ekosistemima, poput močvara i makije.

U septembru 2020. godine, tokom četiri dana u NP Skadarsko jezero izgorjela je močvarna površina 12,13 kilometara kvadratnih. Iz Nacionalnih parkova, objasnili su da je riječ o nepristupačnom terenu, te da je trska lako obnovljiva vrsta i da zato nije bilo procjene štete.

Bojan Zeković iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), kazao je CIN-CG da su močvare, poput šuma, veoma ugrožena staništa, od neprocjenjive važnosti za biodiverzitet.

„ Močvare su čak u gorem položaju od šuma, upravo zbog generalnog stava da je to bezvrijedna teritorija – komarci i trska. One su nemjerljive u borbi protiv klimatskih promjena, posebno na Mediteranu, koji će biti teško pogođen”, objasnio je Zeković.

Vatrogasci bez osnovnih uslova

Više vatrogasaca-spasilaca sa CIN-CG podijelilo je svoje nezadovoljsto uslovima rada u operativnim jedinicama.

„ Nespremni smo za sezonu. Imamo 10 naprtnjača u funkciji, a potrebno je najmanje 50.“, kazao je za CIN-CG Goran Tripković, operativac Službe zaštite spašavanja (SZS) Nikšić.

Ove godine su operativci SZS Nikšić, kako je rekao, prvi put nakon više od 10 godina dobili zaštitne maske i čizme za požare na otvorenom, a počela je nabavka novih uniformi, koje će biti spremne do juna.

„Krpili smo se godinama sa uniformama starijim od 10 godina, koje se nijesu pravilno održavale, pa posjeduju visok nivo toksičnosti. Uniforme imaju ograničen rok, čak i pravilnim održavanjem, za koje u Crnoj Gori nema sredstava“, kazao je Tripković.

Iako SZS Nikšić ima dva visoko kvalitetna kamiona za gašenje, Tripković kaže da su neupotrebljivi za crnogorski teren.

„Dobili smo od DZS-a 2007. godine dva kamiona „mercedes unimog“, koji su prilagođeni njemačkim dobrim protivpožarnim putevima, a nama samo otežavaju posao.“, tvrdi on.

Iz DZS su negirali nepraktičnost ovih kamiona, i istakli njihove velike kapacitete za gašenje. Kamioni su, tvrde, nabavljeni u dogovoru sa tadašnjim regionalnim komandirima za zaštitu i spašavanje.

Iz Opštine Nikšić kazali su CIN-CG, da je zbog prirode terena, početkom tekuće godine nabavljeno znatno manje vozilo „nissan navara“.

„Ovo vozilo tek treba da se osposobi za šumske požare, ali ono nije dovoljno“, rekao je Tripković.

Tokom požarne sezone cilj je zaštiti civile i imovinu, tvrdi Slavko Tadić, takođe operativac u SZS Nikšić.

„U našim uslovima jedva i to uspijevamo. Čekamo da nam se dogode Kornati, pa da nas se neko sjeti“, kazao je on, podsjećajući na nesreću na hrvatskim otocima 2007. godine, kada je prilikom gašenja požara na otvorenom, u plamenu stradalo 12 vatrogasaca, a samo jedan preživio teške opekotine.

Tadić tvrdi da Crnoj Gori nedostaje operativna jedinica za gašenje šumskih požara. On je prije desetak godina učestvovao u jednom neuspješnom pokušaju DSZ da, u saradnju sa EU, formira takvu jedinicu. Cilj je bio, kaže, stvoriti tim koji će po svjetskim standardima gasiti teško dostupne planinske požare. Dodijeljena je i profesionalna oprema, kaže, koju niko nikad nije uzeo u ruke.

„Operativni tim na kraju nije formiran. Prenosne pumpe, crijeva, razdjelnice, kruška za vodu koja se helikopterima doprema kao i raznovrsna specijalistička oprema za gašenje umskih pozara koja je dobijena nikada nije upotrijebljena niti se zna gdje je“, kazao je Tadić.

Iz DZS-a su za CIN-CG izjavili da se ta oprema čuva kao dio obavezne rezerve u magacinima. Na pitanje, zašto operativni tim nikad nije formiran, kazali su da zbog nedostatka štaba za obuke Crna Gora nema operativne jedinice za različite vrste hazarda.

Lokalne službe za spasavanje muči i nedostatak ljudstva, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

Ratko Pejović, predsjednik Strukovnog sindikata vatrogasaca Crne Gore, i pripadnik SZS u Pljevljima tvrdi da je 30 operativaca u toj službi premalo za velike šumske komplekse, koje ljeti često zahvata plamen.

„Ostaju samo trojica da dežuraju u slučaju neke hitne intervencije.“, kazao je Pejović

Umjesto civilne zaštite – lomače

„Građani koji čiste imanja paljenjem samo treba da nas pozovu da bismo stražarili, u to vrijeme.“, kazao je za CIN-CG Predrag Milikić, operativac Službe zaštite spašavanja Podgorica, i predsjednik sindikata vatrogasaca pri Uniji sindikata.

Iako iz SZS Podgorica apeluju svake godine, vlasnici imanja se često ne odazivaju pozivu i pale „na svoju ruku“, objašnjava Milikić.

Građani nisu svjesni kolika je važnost blagovremene intervencije, što se vidi i u nedostatku prijava požara, naročito, ako su daleko od kuća i imanja, kazao je on.

Svega šest doborovoljnih vatrogasnih društava (DVD) u Crnoj Gori, i civilna zaštita samo na papiru, smatra on, govore o nedovoljnoj uključenosti građana u proces zaštite od požara.

Iz DZS su na pitanje CIN-CG-a objasnili da su tokom posljednjih 10 godina propala dva pokušaja uspostavljanja funkcionalne civilne zaštite, najvećim dijelom zbog nedostatka finansiranja i nemogućnosti da se nađu odgovarajući članovi jedinice.

Miljanić kaže da se na uspostavljanje civilne zaštite sigurno neće čekati i narednih 10 godina.

„Veoma brzo ćemo odlučiti hoćemo li ukidati taj sektor ili ga konačno osposobiti “, kazao je on.

Vazdušna pomoć - neadekvatna

Zlatko Ćirović, inženjer za zaštitu od požara i komandir Službe za zaštitu i spašavanje Herceg Novi kazao je za CIN-CG da se dobit pri gašenju iz vazduha tri crnogorska „air-tractora“, ne može porediti sa „kanaderima“, koje Crna Gora nema, ali su korišteni u bivšoj Jugoslaviji.

„Kanaderi“ nose šest hiljada litara, a „air traktor“ tri. Osim toga, objasnio je on, „kanaderi“ su neuporedivo brži jer zahvataju vodu u letu.

Iz DSZ su rekli da za sada ne razmišljaju o nabavci „kanadera“ jer su veoma skupi, uvijek se kupuju u paru, a održavanje mnogo košta.

Milan Gazdić, inženjer šumarstva, i jedan od autora brošure KOD, kaže da „ako smo procjenili da je šteta od požara 700 miliona eura, onda „kanaderi“ nisu skupa opcija“.

Tokom 2017. godine, kada je na teritoriji Herceg Novog od početka juna do septembra lokalna SZS zabilježila rekordni broj od 350 požara, prema tvrdnji Ćirovića, najveći doprinos dali su hrvatski „kanaderi“.

Ovo nije bilo dio internacionalne pomoći u organizaciji MUP-a, već su se Ćirovićevi prijatelji, kako kaže, iz dubrovačke službe odazvali njegovom pozivu.

Ćirović je kazao da je vazdušna pomoć 2017. bila krajnje neorganizovana, i da se dešavalo da čeka avione cijeli dan.

Iz DZS tvrde da je ljeta 2017. godine evidentirano 3.125 požara na otvorenom, i bilo je nemoguće tadašnjim sredstvima (jedan polu-funkcionalni i dva funkcionalna aviona) pokriti sve.

„Prioriteti su se određivali u zavisnosti od složenosti situacije,“, naveli su.

Bez dobre vazdušne opremljenosti, Crna Gora mora u krizama da računa na inostranu pomoć, koja ponekad nije adekvatna, poput pomoći ukrajinskog aviona, 2017. koji se nije pokazao vještim na crnogorskom terenu, tvrdi Ćirović.

Inostrana vazdušna pomoć 2017. godine, prema objašnjenju DSZ, sastojala se od dva aviona iz Izraela, helikoptera iz Bugarske, aviona iz Ukrajine, helikoptera iz Švajcarske sa oko tridesetak članova posade. Troškovi su iznosili oko 70.000 eura, pri čemu je tim iz Švajcarske sve realizovao o svom trošku.

Učiti od drugih iz EU

Gazdić tvrdi da je odgovornim i zajedničkim djelovanjem moguće značajno smanjiti posljedice od požara. On je na Sardiniji radio na zaštiti šuma od požara i kaže da je tamo „odgovoran rad institucija doveo do mnogostrukog smanjenja opožarene povrišine, dok je broj početnih požara ostao isti.

Prvi korak je procjena rizika i pravljenje detaljnjih planova. Potrebno je napraviti i bazu podataka o požarima, po uzoru na evropsku.

„Ona obuhvata sve informacije o rizicima od požara i odgovara na glavna pitanja nastanka – ko, kako, gdje, kada. Mi nemamo ništa od takvih podataka“, tvrdi Gazdić.

Neophodna je, objašnjava, i modernizacija i uvođenje novih metodologija i tehnologija praćenja i prevencije šumskih požara. Potrebna je i saradnja više institucija: UZŠ, Uprave policije, sudstva, koncesionara, službi zaštite.

Gazdić je upozorio i na opasnost od klimatskih promjena i neophodnost prilagođavanja unapređivanjem sistema.

„Na sjeveru Crne Gore već imamo vidne posljedice klimatskih promjena- zbog suše imamo stotine hiljada kubika suvih stabala. “, tvrdi Gazdić.

Pozovi 112

Iz Uprave za šume kažu da u zaštiti od požara računaju na 190 lugara, 80 osmatrača, a u eventualnom gašenju dužni su da priteknu i svih 130 inženjera i tehničara. Pored dvije cisterne od po deset kubika vode, raspolažu i sa 250 naprtnjača, 150 protivpožarnih metli, automobilima za transport ljudi i alatom. Na sastanku u Vladi 12. maja su, kažu, dogovorili da dostave spisak opreme koja im nedostaje. Upozorili su korisnike šuma na odgovorno ponašanje, organizovali dežurstva u područnim jedinicama i aktivirali sistem dojave koji se sliva u jedinstveni broj Operativno komunikacionog centra – 112.

U Sloveniji kad treba svi su “Gamsi”

Predsjednik profesionalnog udruženja vatrogasaca Slovenije Miran Korošak kaže za CIN-CG da je decentralizovani sistem neefikasan na teritoriji Crne Gore, zbog nedostatka ljudstva i neopremljenosti službi zaštite i spašavanja.

U Sloveniji, prema njegovim riječima, cijeli sistem funkcioniše pod upravom MUP-a, uključujući i dobrovoljna društva čije je djelovanje sinhronizovano.

Broj dobrovoljnih vatrogasaca u Sloveniji je nevjerovatnih 165 hiljada, od čega 35 hiljada ispunjavaju kvalifikacije za profesionalne vatrogasce, kazali su za CIN-CG iz Udruženja dobrovoljnih vatrogasaca Slovenije.

„Na šumski požar se izlazi u roku od pet minuta od početka – a cijelo stanovništvo je uključeno u njegovo sprečavanje.“, tvrdi Korošak.

Profesionalne službe nabavljaju kamione svakih pet do sedam godina, nakon čega ih daju na korištenje dobrovoljnim jedinicama. Uniforme se nabavljaju svakih pet godina, a i ranije ako je potrebno.

„Uniformama se bavi posebna firma, koja ispituje nivo kancerogenosti nakon svakog nošenja“, naveo je Korošak.

Za požare na nepristupačnim šumskim terenim, u Sloveniji djeluje specijalna jedinica Gamsi, što je slovenački naziv za divokozu. To govori o njihovoj spretnosti. Oni operišu pod punom opremom i ostaju danima na terenu, ako je potrebno, kazao je Korošak.

Privatnici pritekli u pomoć

„Takvu strahotu nisam do tada vidio. Na rtu Veslo 150- 200 turista opkoljeno vatrom, a ne može nikako da im se priđe“, prisjetio se za CIN-CG noći 17. jula. 2017. godine Zlatko Ćirović, komandir SZS Herceg Novi.

Kako je jedini put spašavanja bila evakuacija ljudi morem, Ćirović se obratio Pomorskoj sigurnosti i Vojsci Crne Gore za pomoć, tvrdi on. Međutim, adekvatna reakcija je izostala, zbog nespremnosti ovih organa da brzo odgovore.

„Srećom, do tada se javio dovoljan broj ljudi sa privatnim plovilima koji su započelo evakuaciju na rtu Veslo“, tvrdi Ćirović.

„Jedino što smo mi, služba za spašavanje, mogli da uradimo jeste da prenesemo poruku tim ljudima da stave marame preko lica, kao zaštitu od ugljen-monoksida.“

Iz Pomorske sigurnosti su rekli za CIN-CG, da je tada njihovom plovilu trebalo duže da stigne, i da su svakako naložili svim privatnicima sa plovilima da učestvuju u akciji. Oni su objasnili da trenutno imaju samo jedno plovilo za gašenje, ali da rade na tome da se bolje opreme.

Iz Vojne mornarice nijesu odgovorili na konkretno pitanje, već su naveli da su u jutarnjim časovima primili obavještenje, te da je vojska pomagala kasnije toga dana.

Ćirović tvrdi sa se DZS neodgovorno ponašao u vrijeme velikih požara na Luštici 2017. godine

„Slali su spasioce iz drugih opština, bez finansiranja smještaja i hrane, tako da je sva organizacija pala na nas u trenutku najveće krize. Spavalo se i jela i suva hrana ispred kamiona, bez ikakvog organizovanog štaba za predah.“, tvrdi Ćirović.

Iz DZS-a su za CIN-CG kazali su da je troškove ispomoći vatrogasaca snosio MUP, ali ukoliko se ostajalo više od jednog dana, za troškove je bila dužna opština.

Ne postaje se stručnjak za šest sati

Zlatko Ćirović kaže da je odbio da svoju jedinicu iz Herceg Novog šalje na obuku DZS za opasne materije „od 9 do 15 časova“.

„Jednodnevna obuka za opasne materije sa dvije pauze za kafu, sigurno neće nikog preobraziti u stručnjaka za opasne materije. Sjutra ako se neki hazard desi, treba da pošaljem svoje operativce, i da kažem da su obučeni. Opasnih materija je bezbroj, od hemijskih, nuklearnih, itd, a mi u Crnoj Gori nemamo ni zaštitnu opremu za tako nešto.“

Na pitanje o trajanju i sprovođenju ove obuke, iz DSZ su rekli su da u većini opština pripadnici SZS nemaju adekvatnu ličnu i kolektivnu opremu, i da nedostaje adekvatna obuka koja bi se održavala u kontinuitetu.

CIN-CG

( Đurđa Radulović )