Mućni pa prospi, što bi rekli blokaši

This is the world you have made yourself, now you have to live in it, Nina Simone

Ako je vjerovati adresi en.wikipedia.org - a nije joj vjerovati stoprocentno - u prošli utorak, 21. novembra - navršilo se tačno 80 godina od rođenja arhitektice Svetlane Kane Radević. Nisam primijetio da se neka organizacija - Udruženje arhitektica KANA/Ko ako ne arhitektice, na primjer - osjetila pozvanom da obilježi taj datum, na bilo koji način. Prije 17 dana, 8. novembra, navršilo se 17 godina od smrti Kane Radević. Ni taj datum nije obilježen. Čak ni Kalendar RTCG, ako je to neki pokazatelj, ne bilježi ta dva datuma, unatoč činjenici da je upravo Kana Radević potpisala, ako ne najznačajniji, a ono jedan među tri najznačajnija projekta realizovana na teritoriji CG u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Riječ je, naravno, o Hotelu Podgorica - koji je otvoren 13. jula 1967. godine - prije 50 godina - što je još jedna važna obljetnica koja nije obilježena.

Podsjetići vas da se originalna postava KANA raspala. Razlog su nesuglasice vezano za pristup realizaciji projekta "I ti se pitaš: Planiranje po mjeri građana", koji je finansiran sa 2.500 eura od strane Fonda za aktivno građanstvo (fAKT) u okviru programa Građanska akcija (Grant runda septembar 2016.). Konkretan razlog je odluka Milice Vujošević, rukovoditeljke projekta, da krene u realizaciju na način koji obesmišljava sve projektom zacrtane ciljeve. U to ime, tražio sam od gospođe Vujošević, prije nekih pola godine, potvrdu da ni na koji način nisam uključen u tu farsu - u tu nazovi-realizaciju nekakvog nazovi-projekta koji nema nikakve veze sa projektom koji se temeljio na mojoj ideji, koji nikada ne bi bio napisan da nisam učestvovao u pisanju i koji je finansijski podržan od strane fAKT. Kako do dana današnjeg nisam dobio traženu potvrdu, smatraću da se originalna KANA, radi učinkovitijeg djelovanja - podijelila na dvije frakcije - jedna frakcija bi bila KANA/ Ko ako ne arhitektice - frakcija koju vodi Milica Vujošević - a druga bi bila KANA/ Ko ako ne arhitekt - moja frakcija.

KANA/ Ko ako ne arhitektice su 17. novembra - u pretprošli petak - u prostorijama Omladinskog centra u Bloku V - održale javnu tribinu naslovljenu "Zamislimo bolji Blok". Tribina je bila posvećena "aktivnostima i postignutim rezultatima na aktiviranju građana u planiranju javne površine u Bloku V u Podgorici, na uglu Bulevara Džordža Vašingtona i Bulevara Mihaila Lalića, gdje je planiran soliter od 25 spratova". Arhitektice su usput predstavile i "višemjesečne rezultate" projekta "I ti se pitaš: planiranje po mjeri građana" - odnosno toga nečega što ne bi trebalo, da je obzira i sreće, da nazivaju projektom "I ti se pitaš: planiranje po mjeri građana". A bile su, izgleda, i više nego voljne da čuju predloge građana Bloka V po pitanju planiranja budućnosti njihovog bloka i grada. Da bi na kraju iznijele i čitav niz mudrih konstatacija na kojima bi im pozvidjeli i opozicioni prvaci. Na primjer: "...samo zajedničkim trudom i voljom svih građana može se postići uspjeh". Na građane Bloka V je apelovano i da "vode računa o prostoru koji ih okružuje i da koriste svoja ustavna i zakonska prava da žive u pristojnoj i uređenoj sredini kakva odlikuje moderne evropske gradove". O tome koja bi bila uloga KANA/ Ko ako ne arhitektice u svemu tome - ni riječi, naravno...

Obaveze mi nisu dozvolile da svojim prisustvom uveličam pomenutu tribinu - a da sam se pojavio na tribini, pokušao bih da građanima Bloka V - mojim dragim komšijama - otvorim oči čitanjem biranih stavova Člana 27 - Predhodno učešće javnosti - nedavno usvojenog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata. Pa kaže, citiram:

"Stav 1: Ministarstvo je dužno da nakon donošenja odluke o izradi i izrade koncepta planskog dokumenta organizuje upoznavanje zainteresovane javnosti sa ciljevima i svrhom izrade planskog dokumenta, mogućim planskim rješenjima i efektima planiranja (u daljem tekstu: prethodno učešće javnosti).

Stav 3: Način organizacije prethodnog učešća javnosti određuje Ministarstvo, s tim što učešće javnosti ne može trajati kraće od 30 dana.

Stav 6: Bliži način organizacije prethodnog učešća javnosti propisuje Ministarstvo."

Zatim bih se okrenuo mladim arhitekticama iz KANA i tražio bih od njih da se zakunu nama Blokopetičanima (ili Blokašima, ako vam je tako draže), da će nam spremno i na svaki mogući način priteći u pomoć po pitanju tzv. prethodnog učešća javnosti, ako ovi iz Ministarstva riješe - i kada riješe, a za pretpostaviti je da taj dan nije daleko - da koncipiraju budući planski dokument kojim bi - ne daj bože, je li - bila predviđena gradnja u okvirima urbanističko-arhitektonske cjeline Blok V. Uz uslov, naravno, da se svi slažemo oko toga da ne želimo nove građevine u našem Bloku V. Pogotovo ne želimo nebodere od 100 metara. Sve što želimo je zelenilo, uz sadržaje koji bi ambijent Bloka V, a samim tim i život u Bloku V, učinili prijatnijim.

Bitan momenat u cijeloj toj priči - kako je ja vidim - morao bi da bude u insistiranju na prepoznavanju - na nivou zakona, naravno - pojedinih urbanističko arhitektonskih cjelina na teritoriji svima nama najdraže CG - poput Bloka V - kao definitivno završenih - što bi isključivalo daljnje građevinske intervencije, osim u slučajevima kada bi te intervencije bile prepoznate kao djelovanje u cilju unapređenja ambijenta Bloka V - što svakako isključuje gradnju novih objekata predviđenih planskim dokumentom DUP "Blok V", odnosno planskim dokumentom Izmjene i dopune DUP Blok V, dio - a pogotovo bi isključivalo gradnju nebodera visokog 100 m.

Da sam se pojavio na tribini ne bih zaboravio ni da podsjetim drage arhitektice na ciljeve projekta "I ti se pitaš: planiranje po mjeri građana". U projektu lijepo piše, na strani 7 - ispod podnaslova "Koji su ciljevi projekta" - da je opšti cilj projekta "mobilizacija svih aktera u planiranju urbanog prostora (državne i lokalnih uprava i institucija, planera, građana, investitora, NVO sektora i dr.) sa ciljem da se promijeni dosadašnji način izrade planova koji ne podrazumijeva opšti konsenzus kao osnovni preduslov za usvajanje planskih rješenja". Nisam primijetio da je u okviru nazovi-realizacije nazovi-projekta iza kojega stoji Milica Vujošević bilo kontakata između KANA, državne i lokalnih uprava i institucija, planera i potencijalnih investitora.

Dakle, sve što je KANA do sada uradila na realizaciji projekta "I ti se pitaš: planiranje po mjeri građana" je mućni pa prospi, što bi rekli Blokopetičani.

Da ne pominjem krajnje neprimjerene, psihodelične momente u dizajnu plakata kojima se najavljuju akcije Udruženja arhitektica KANA/ Ko ako ne arhitektica...

Za razliku od mladih arhitektica koje djeluju pod firmom KANA/ Ko ako ne mlada arhitektica, arhitekt koji djeluje pod firmom KANA/ Ko ako ne arhitekt posjetio je u prošli utorak, 21. novembra, grob arhitektice Svetlane Kane Radević i njene sestre Ljiljane Radević i položio tri ruže...

Ali to je priča za sebe...

To je tek priča...

( Borislav Vukićević )