Kroz tragediju do nebeskih visina
Nikola Vučević je preživio željezničku nesreću na Bioču 23. januara 2006. godine, kada je poginulo 47 ljudi. Imao je samo 15 godina i to mu je promijenilo pogled na život
Četiri decenije nakon što je njegov otac Borislav Boro Vučević osvojio titulu prvaka Evrope sa sarajevskom Bosnom, prvom ekipom iz SFRJ koja se popela na krov Starog kontinenta, i Nikola Vučević je ispisao istoriju i postao jedan od jako rijetkih igrača iz ex-YU sa pozivom za Ol-star NBA lige.
Životni put crnogorskog centra je bio više nego zanimljiv. Rođen je 24. oktobra 1990. u Moržu, gradiću na obali Ženevskog jezera u blizini Lozane, gdje je njegov otac igrao od 1987. do 1992. godine. Poslije epizoda u Belgiji, gdje je Boro igrao do svoje 44. godine, a Nikoline dvanaeste, porodica se 2002. vratila u Bar.
Sudbina je nacrtala da dječak za kojeg se već tada pričalo da je ogroman talenat bude u „vozu smrti” 23. januara 2006. godine, kada je u željezničkoj nesreći na Bioču poginulo 47 ljudi. Među nastradalima je bio i mladi igrač Mornara, Mićo Žugić, u čiju čast se održava memorijalni turnir.
"Svaki put kada vidim voz, pomislim na tu nesreću. Imao sam mnogo sreće. U tim momentima ne znaš da li ćeš ostati živ. Bilo je zastrašujuće. Ne znam koliko dugo sam ostao da ležim. Bio sam pogubljen, boljela su me ramena i imao sam nekoliko posjekotina. Kada sam došao sebi, prvo sam pomislio na oca. Kada sam vidio da je dobro i da pomaže drugim ljudima, pao mi je kamen sa srca. Zaustavili smo se na samo nekoliko metara od Morače. Tu je bila provalija od preko 30 metara i nema šanse da bismo preživjeli taj pad", rekao je Vučević 2014. godine.
Imao je samo 15 godina i željeznička nesreća mu je promijenila pogled na život:
"Sada na sve gledam iz potpuno drugog ugla, mnogo više cijenim život i ne uzimam ga zdravo za gotovo".
Godinu i po nakon tragedije na Bioču, Vučević je otišao u SAD, u školu Stounridž prep, u Simi Veliju u Kaliforniji, gdje mu je trener bio Borov prijatelj, Babakar Si. Odličnim izdanjima je zaradio poziv Univerziteta Južna Kalifornija, a nakon treće sezone i prosjeka od 17,1 poena i 10,3 skoka, prijavio se na NBA draft 2011. godine, kada ga je Filadelfija izabrala kao 16. pika, tik iza Kavaja Lenarda.
U noći između četvrtka i petka, Vuč, kako ga zovu Amerikanci, postao je sedmi igrač iz „klase 2011” koji je pozvan na Ol-star, nakon Kajrija Irvinga (1. pik), Kembe Vokera (9), Kleja Tompsona (11), Lenarda, Džimija Batlera (30) i Ajzee Tomasa (60).
Nakon drafta nije odmah počeo NBA avanturu, zbog lokauta. To vrijeme je iskoristio da zaigra u Budućnosti kod svog trenera iz mlade i senoriske reprezentacije, Dejana Radonjića, i na nekoliko utakmica pokazao kakva je klasa.
Ova sezona mu je definitivno najbolja u karijeri. Igrač za kojim će na kraju sezone vladati prava jagma na tržištu, jer postaje neograničeno slobodni agent, prosječno bilježi 20,6 poena, 12 skokova i 3,8 asistencija. Zbog odličnih igara, sve češće mu nakon utakmica prilaze protivnički igrači da mu čestitaju i pokušaju da ga nagovore da im se pridruži naredne sezone. Taj zadatak je obavio i najbolji igrač današnjice, Lebron Džejms, koji je nakon poraza LA Lejkersa od Orlanda oduševljeno pričao o njemu...
( Nikola Nikolić )