Dan kada Piva plače

I ove godine, u pivskim Dolima, pokraj sela Miljkovac, pričali su spomenici za sve one koji su htjeli i umjeli da čuju. Pričali su da je od 6. do 12.juna 1943.godine folksdojčerska jedinica „Princ Eugen“, uz podršku „Handžar“ divizije, ubila 1.290 Pivljana, među kojima je bilo 549 djece i omladine do 20 godina, da je tih dana u svakom selu pivske župe bilo po jedno stratište, a da su Dola bila najveće mjesto stradanja – tamo je 7.juna ubijeno njih 522, među kojima i 109 djece.

Jedno dijete (Mitre i Mališe Đikanović) nije dočekalo ni ime da dobije – strijeljano je u trenutku dolaska na svijet. Najviše stradalih je bilo iz porodice Blagojević, preko 200, dok je porodica Verun prestala da postoji.

Okupili su se Pivljani da obilježe stradanje svojih plemenika, slavu spomen-hrama koji je u Dolima sagrađen, a liturgiju je služio novoizabrani mitropolit crnogorko-primorski Joanikije.

Prisustvovali su i predsjednici opština Plužine i Nikšić, Mijuško Bajagić i Marko Kovačević, i predsjednik Ujedinjene Crne Gore, Goran Danilović.

I dok su nebo i Piva oplakivali stradalnike, mitropolit je održao besjedu ističući da su Dola nova Hristova golgota, “mali Jasenovac”.

“Narod koji rađa mučenike i svjedoke Hristove vjere to je Hristov narod koji se sjedinjuje sa Hristom prolivanjem svoje nevine krvi. A u Pivi je prolivena nevina krv djece. Zločinačke SS divizije njemačke ovuda su prošle, a one su unajmile sve stare neprijatelje Pive i ovdje su izvršile užasni zločin, genocid nad djecom, ženama trudnicama, majkama, starcima i nad ostalim nevinim narodom u Pivi, među kojima je bilo i sveštenika”, kazao je mitropolit Joanikije.

U besjedi je pomenuo i pivske djevojke, Jagliku Adžić i Sofiju Kandić, koje su, kako je rekao, “sačuvale svoju čast i obraz i obraz Pive, nijesu se predale mučiteljima, nego su žive uskočile u oganj”.

“Od kad smo se počeli sabirati na ovo žrtveno mjesto i vršiti pomen, od tada Piva živi novim životom. Nije slučajno što se u isto vrijeme obnovi drevna svetinja u Pivi, manastir Sv Jovana Krstitelja na Zagrađu...", kazao je Joanikije.

U Crnoj Gori je, prema njegovim riječima, podignuto dvadesetak lovćenskih, kapela, a jedna od njih je u Dolima.

“Nijesmo došli nikome da se svetimo, nego da se spomenemo svetih mučenika i svetih žrtava koje nas preporode i sjedinjuju sa Hristom, da se oplemenimo i da svoja srca otvorimo," poručio je mitropolit.

Nevine žrtve u Dolima su bile podijeljene u tri grupe – jednu su činili muškarci stariji od 15 godina, drugu žene i djevojke, a treću djeca. Redoslijed ubijanja bio je obrnut. „Pivsku krvavu bajku“ preživio je samo Miloš Glomazić koji je preminuo 1986. godine.

Sveti arhijerejski sabor SPC je 2017.godine kanonizovao sve žrtve zločina u Pivi, a dan njihovog spomena je 7.jun.

U tim dolinama je 1977. godine napravljen memorijalni kompleks, rad vajara Luke Tomanovića.

Nakon pričešća okupljenih osveštan je i prerezan slavski kolač koji je donio ovogodišnji domaćin Želimir Glomazić.

Predstavnici opštine Plužine na čelu sa predsjednikom Mijuškom Bajagićem, kao i borci i komunisti, položili su vijence na jedno od tri spomen obilježja u Dolima.

Na kraju je održan prigodan kulturno umjetnički program u kome su učestvovali Luka Cicmil, sestre Ivana i Marina Knežević, Tatjana Vuković ,dok je moderator bio Mile Cicmil.

Organizatori pomena su Centar za kulturu Plužina, Eparhija budimljansko-nikšićka i manastir Piva.

Zbližilo ih isto stradanje

Sa Pivljanima su bili i pobratimi iz Velike i Gornje Ržanice, koje je zbližila ista nevolja i isto stradanje. Tamo je ista SS jedinica, potpomognuta brdskom „Skenderbeg“ divizijom, 28. jula 1944. godine na najsvirepiji način ubila oko 800 ljudi, žena i djece.

„Priču o tom genocidu ponavljamo iz pijeteta prema nevinim žrtvama, ali i zbog učestalih bezočnih pokušaja minimiziranja zločina i negiranja nepobitne istine o zločincima iz Plava, Bihora i sa Kosmeta...Te krvave tragove zločinaca poslijeratne vlasti nijesu upisale u stranice istorije, već su ih do skorijeg vremena prećutkivale i time činile novi zločin prema nevinim žrtvama i njihovim potomcima. To nas, međutim, nije obeshrabrilo. Naprotiv, na tragediju dostojanstveno podsjećamo bez iole mržnje prema potomcima zločinaca“, kazao je Milinko Mićo Novović.

( Svetlana Mandić )