Korupcija - fenomen Zapadnog Balkana

Korupcija je jedan od glavnih izazova vladavini zakona, životnim šansama i dobrobiti ljudi na Zapadnom Balkanu. To je i uzrok i posljedica mnogih kaznenih djela i načina ponašanja koja prožimaju regiju, a način na koji je korupcija povezana s politikom sugerira stupanj organizirane korupcije, pa čak i elemente zarobljenih država u regiji.

Organizirana korupcija predstavlja simbiozu organiziranog kriminala, kaznenih metoda i korupcije na visokoj razini, što stvara iskrivljeni ekosustav koji obogaćuje i štiti one koji imaju pristup moći.

Valja istaći kako je Zapadni Balkan postao uobičajen naziv koji koristi EU za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Kosovo (Kosovo se navodi u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244/1999) i u ovom osvrtu pod pojmom Zapadnog Balkana referiram se na opisano područje (WB6).

Obzirom na raširenost fenomena, na Zapadnom Balkanu uvijek je premalo sveobuhvatnih istraživanja o korupciji i organiziranom kriminalu. Na regionalnom je nivou Zapadnog Balkana također ograničen angažman civilnog društva na temu korupcije.

Mnoge inicijative, oslanjaju se isključivo na vanjsku potporu u provedbi projekata što nužno vodi i do nemogućnosti provedbe svih potrebnih istraživanja. Nužne zakonske reforme često ne slijedi implementacija tih istih reformi.

Države, kao mi nekad, žele ispuniti zahtjeve iz poglavlja 23. u pregovorima oko pristupanja Europskoj uniji, ali nema dvojbe da bez implementacije onaj duh koji valja zavladati državama Zapadnog Balkana, a to je kultura integriteta, neće biti ostvaren.

Problem je, čini se, što se ispunjavanje uvjeta iz poglavlja 23 ne doživljava kao želja temeljena na prosperitetnom razvoju nego kao nešto što je nametnuto izvana i mora se ”ugraditi” kako bi EU dala zeleno svjetlo. To nije dovoljno i ne omogućava često vrlo dobrim zakonskim rješenjima da rastu i razvijaju se.

Godine 2018. i 2019. vlade država Zapadnog Balkana dale su obećanje, zavjet, pledge o suzbijanju korupcije u vlastitim državama i to konkretna obećanja za konkretna područja: javno-privatno partnerstvo, javnu nabavu, porez, podatke o stvarnim vlasnicima i ekstraktivnoj industriji; zaštita zviždača, mogućnosti provedbe antikorupcijskih mjera, uključujući ulogu represivnog aparata i pravosuđa, ulogu medija, razvijanje institucionalnog integriteta, antikorupcijsko obrazovanje i inicijative za transparentnost; regulacija i provedba međunarodne suradnje relevantnih tijela i pitanja vezanih uz oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima.

Dana 4. svibnja 2021. objavljena su izvješća Infrastructure of Integrity od Global Initiative Against Transnational Organized Crime temeljena na analizi zakonodavnih izmjena odnosno implementaciji pledges koju su učinili stručnjaci koji su istraživali fenomenologiju korupcije i njezin utjecaj na upravljanje u državama Zapadnog Balkana, kao i mjere vlada tih država u borbi protiv korupcije.

Posebno se govori o tome kako bi vlade trebale ispuniti vlastita obećanja o suzbijanju korupcije dane u kontekstu Berlinskog procesa, inicijative čiji je cilj poticanje integracije u Europsku uniju.

No postoji nepovezanost između dobrog zakonodavstva na papiru i slabe provedbe u praksi. Postoji i potreba za otvorenom i pouzdanom suradnjom između vlade, parlamenta i civilnog društva kako bi se promicala antikorupcijska kultura i učinkovita prevencija korupcije.

U izvješću se navodi kako pledges nisu široko poznate i ne shvaćaju se dovoljno ozbiljno u državama WB6. Dakle, postoji ograničeno znanje o antikorupcijskim obećanjima, i u široj javnosti, i unutar vladinih agencija odgovornih za njihovu provedbu. Pa ipak, njihova provedba ključna je za proces pristupanja Europskoj uniji.

Nadalje, često nije jasno tko je odgovoran za provedbu različitih antikorupcijskih obećanja koje su preuzele vlade WB6 u Londonu, jer korupcijske obveze često preuzimaju razna vladina tijela u različitim prilikama i u različite svrhe.

Također, postoji institucionalni jaz i nije uvijek vidljivo koja su državna tijela odgovorna za praćenje provedbe obećanja. Slučajevi organizirane korupcije na visokoj razini rijetko se kazneno progone i izriče se odgovarajuća kazna koja uključuje oduzimanje stečene imovinske koristi. U mnogim slučajevima uočena je selektivna primjena zakona.

Dakle postoji hitna potreba za dosljednim neovisnim praćenjem antikorupcijskih obećanja i drugih antikorupcijskih obveza pod vodstvom civilnog društva, akademske i intelektualne zajednice i to na redovitoj bazi.

Zapadni Balkan ujedno treba poboljšati svoje analitičke i preventivne kapacitete, kao i tužiteljske/sudske pristupe i sredstva protiv bilo kojeg oblika korupcije, ali posebno protiv organizirane korupcije. To uključuje i transparentno i pravovremeno izvješćivanje nadzornih mehanizama, parlamenta i javnosti u cjelini.

Izvješće je i detektiralo i napredak i to, primjerice, u državama Zapadnog Balkana, postoji ”zakonodavni optimizam”.

Antikorupcijsko zakonodavstvo u WB6 uglavnom je u skladu s propisima UN-a i EU-a. Sve zemlje WB-a imaju antikorupcijsku institucionalnu strukturu koja radi i na represiji i na sprječavanju korupcije.

Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora i Sjeverna Makedonija sklopile su sporazume o praćenju suđenja za slučajeve korupcije na visokoj razini i organiziranog kriminala.

Posebni, pak, izazovi koji su detektirani u Izvješću su financiranje političkih stranaka i financiranje izbora. Iako sve zemlje Zapadnog Balkana imaju zakone koji reguliraju ta pitanja, većina se smatra neadekvatnima.

Stoga je to pitanje i dalje visoko u antikorupcijskom programu, uključujući ga u antikorupcijska obećanja Berlinskog procesa i u proces pristupanja EU-u.

U okviru prijevara u postupcima javne nabave i privatizacije česti su veliki organizirani slučajevi korupcije koji su povezani s velikim građevinskim projektima prilično su česti na Zapadnom Balkanu i gotovo su uvijek povezani sa zlouporabom i nedostatkom transparentnosti javne nabave. Slučajevi potvrđuju da je građevinski sektor među najosjetljivijima na organizirani kriminal i korupciju.

Što se tiče nezakonitog bogaćenja, zemlje Zapadnog Balkana uvele su mehanizme za prijavu imovine i imovinske kartice, ali često ne postoji odgovarajuća kontrola. Postoji nepovezanost između dobrog zakonodavstva na papiru i provedbe u praksi.

Za Hrvatsku, ovo Izvješće može služiti da potakne na daljnja istraživanja koliko su zakonodavne promjene dane na putu ulaska u EU ostvarene u praksi i implementirane u sva gore navedena područja.

Naš civilni sektor, brojni pojedinci i stručnjaci, uključujući i stručnjake iz pravosuđa i sudbene vlasti, iz sveučilišne zajednice, a i brojni javni djelatnici i političari, godinama svojim djelovanjem i radovima nastoje ojačati kulturu integriteta u Hrvatskoj.

Usporedni prikaz ili barem promišljanja o razlici između Hrvatske i uočenih nedostataka u Zapadnom Balkanu mogu poslužiti kao svojevrsna analiza u čemu smo uspješniji, što smo ostvarili od ulaska u EU, a na čemu još moramo raditi.

(autograf.hr)

( Sunčana Roksandić )