Gete i Gezeman znali za njegove pjesme, mi ga rijetko spominjali
Kilibarda kaže da Starac Milija ima veliki značaj i za multietičnost i viševjernost Crne Gore, zbog načina na koji je slika određene likove. Milija je, podsjetio je Kilibarda, “zavirio ispod oklopa najvećeg epskog junaka Marka Kraljevića”
Na teritoriji našeg jezika nikada se nije rodio veličanstveniji pjesnik od Starca Milije. Uprkos tome, kod nas , do skoro, o njemu se malo znalo i malo govorilo. Za djela autora pjesma “Ženidba Maksima Crnojevića”, “Banović Strahinja”, “Sestra Leke kapetana”, “Gavran harambaša i Limo” i “Ženidba Milića barjaktara”, Johan Volfgang fon Gete i Gerhard Gezeman znali su prije skoro 200 godina. Domaću slavu taj usmeni pjesnik-pjevač tek treba da stekne.
To su neke od poruka, koje su se čule tokom književne večeri “Sjećanja na Starca Miliju”, koju su u Kolašinu organizovali Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Centar za kulturu.
“Nema zemlje za bogatijom kulturnom prošlošću, a da o tome njen narod manje zna, nego što je to slučaj kod nas. Zabog toga olako prepuštamo drugima, ono za čim bi se pojagmile i nešto razvijenije države i kulture. Svaki prosječni Crnogorac je makar čuo za Milovana Glišića i Radoja Domanovića, ali će malo koji, i među obrazovanima, znati nešto da kaže o Luki Jovoviću, Savu Vuletiću, Filipu Kovačeviću ili kojem drugom pripovijedaču, s kraja XIX vijeka. O Filipu Višnjiću učilo se odavno, na svim nivoima obrazovanja, ali se o značaju Starca Milije, koji je decenima unazad okarakterisan kao najbolji narodni pjesnik-pjevač južnoslovenski, gotovo do najnovijeg doba nije se ni gvorilo", kazao je prof. dr Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost.
On je govorio o umijeću psihološkog portretisanja likova u psjemama Starca Milije, što, kako je naglasio, “nije osobina kojom se može pozoriti većina Vukovih (Karadžić) pjesnika pjevača”. Takođe, prema Čirgićevim riječima, fascinantna je Milijina upućenost u geografiju, dok se taj pjesnik prema istoriji “ponašao kao vajar prema neobrađenom mermeru”.
“Njegova pjesma o Maksimu Crnojeviću na njemački jezik prevedena već 1825, ona o sestri Leke kapetana 1826, godinu kasnije i “Banović Strahinja” , koja je izazvala veliku pažnju Getea. Proslavljen je na njemačkom jeziku prije skoro dva vijeka, a domaću slavu steći će na maternjem govornom području, nadamo se, makar u naše doba. “
Prof. dr Novak Kilibarda govorio je o susretu Vuka Karadžića i Starca Milije, nadničara iz Požeške nahije, na dvoru dvoru kneza Miloša Obrenovića. On je rekao da Starac Milija pripada “homerskoj porodici” pjesnika.
Kilibarda kaže da Starac Milija ima veliki značaj i za multietičnost i viševjernost Crne Gore, zbog načina na koji je slikao određene likove. Milija je, podsjetio je Kilibarda, “zavirio ispod oklopa najvećeg epskog junaka Marka Kraljevića”.
“Tamo je našao jednog nesrećnika, koji je u stanju da djevojci odsiječe ruku i izvadi oči. O odnosu Starca Milije prema čovjeku mnogo govori lik starog Turčina, derviša u pjesmi “Banović Strahinja”, za kojeg su veliki evropski umovi tvrdili da je to jedan od najmoralnijih likova u poeziji.”
Kilibarda je rekao da bi trebalo ustanoviti državnu književnu nagradu sa imenom tog usmenog pjesnika-pjevača. Kolašincima je poručio da bi trebalo da se Miliji oduže u ime Crne Gore, podižući mu spomenik u gradu.
Rediteljka Kolašinkog pozorišta Snežana Šćepanović Đurasović gvorila je o radu na predstavi “Banović Strahinja”, po tekstu Borisava Mihalovića Mihiza i svojoj fascinaciji istoimenom pjesmom Starca Milije. Urednik Zavoda za udžbenike Aleksandar Čogurić osvrnuo se na to kako je, kroz vjekove. u Evropi prihvatana južnoslovenska usmena književnost.
Stihove pjesama Starca Milije gvorio je glumac Kolašinskog pozorišta Nikola Šćepanović.
Galerija
( Dragana Šćepanović )