Gdje većina ljudi vidi problem, uspješan čovjek vidi priliku

Ana Lončarević dizajnira pidžame i spavaćice i nada se da će uspjeti da ih opet vrati u modu

13272 pregleda7 komentar(a)
Foto: Srećko Tadić

Aktuelna pandemija modne sladokusce natjerala je da manje razmišljaju o izgledu, više o udobnosti komada koji nose, pa se većina kreatora okrenulo izradi linija za svaki dan.

Ipak, tokom protekle godine, većina je dobila priliku da radi od kuće, pa je pidžama jedan od glavnih odjevnih predmeta. to je i podstaklo crnogorsku dizajnerku anu lončarević da se okrene izradi pižama i spavaćica. kako kaže, udobnost joj je na prvom mjestu, ali se njeni komadi mogu nositi i oko kuće, po gradu na plaži. o svojoj kolekciji i brendu “La pyjama” priča za “Magazin”...

Kako si došla na ideju da se baš okušaš kao dizajner pidžama?

Oduvijek sam imala želju da nešto stvaram, bilo to crtanje, pisanje ili dizajniranje. kako sam po struci istoričar, teoretičar i kritičar umjetnosti, to je negdje logičan slijed, jer se ne bavim poslom u svojoj struci na žalost, pa sam riješila da pokrenem nešto svoje što će negdje biti povezano sa umjetnošću, kreativnošću i stvaranjem. Nekoliko godina unazad razmišljam šta bi to bilo, a da bude drugačije i da nije već zastupljeno kod nas. Kad je došla korona i prvi talas, kada smo dugo bili zatvoreni u kućama i imali slobodnog vremena na pretek, više sam se bavila razmišljanjem šta da stvaram. Mjeseci bez dotjerivanja, u trenerkama, pamučnim pidžamama dali su mi upravo ovu ideju. Zamislila sam neke drugačije i elegantnije pidžame i odjevne predmete koji će biti “za kuću”, a u kojima ćemo se osjećati ljepše, dotjerano, a udobno, spremni i za nepozvane goste i za izlazak do prodavnice ili drugarice. Kad sam krenula da razrađujem plan i da ispitujem svoje okruženje šta nose po kući i u čemu spavaju, ideje su samo počele da naviru. Ispitivanjem sam došla do rezultata da većina nas spava u starim majicama, pidžamama od pamuka sa likovima iz crtanog filma i slično. To me negdje razočaralo, jer sjetila sam se moje bake koja je cijelog života spavala u predivnim dugim romantičnim spavaćicama, uvijek bijelim, i pitam se zašto i danas žena ne spava u nečemu lijepom već u staroj majici. Sjećam se, da su se te spavaćice upakovane u neke kutije nosile kao dar i to je bio jedan od ljepših poklona za sve prilike. Tako sam odlučila da ću ja vratiti tu kulturu nošenja lijepe spavaćice i pidžame našim ženama, a i muškarcima.

Kao što si rekla, posljednjih godinu dana toalete, ali i svakodnevnu garderobu zamijenili smo pidžamama, pa su one postale glavni odjevni predmet. Međutim i kupovna moć je pala. Koliko su te činjenica bila ohrabrujuće da kreneš u ovaj poduhvat?

Vidjela sam da je tržište u regionu, a i u svijetu za vrijeme korone preplavilo bezbroj brendova koji su se bavili proizvodnjom trenerki. To me je negdje ohrabrilo, jer znam da trenerke nose mnogi, ali da postoji i ona grupa žena koje ih ne vole. Ženama koje imaju elegantni stil treba ta elegancija i udobnost i za kuću. Vrijeme korone je kao što znamo mnoge ostavilo bez posla, smanjene su plate, ne znamo do kada će ovo trajati i šta će biti sjutra. Međutim, vodila sam se i još se vodim jednom rečenicom koju sam negdje pročitala - “gdje većina ljudi vidi problem, uspješan čovjek vidi priliku”. Tako i ja koronu vidim kao priliku da razradim svoj posao, jer dizajniram nešto što je za kuću, a vrijeme je takvo da smo u kući duže nego ikad.

Kad su u pitanju modeli koji se nose preko dana, tu se svakako može vidjeti kreativnost dizajnera. Da li je tako i sa pidžamama i koliko ti iste dozvoljavaju da budeš kreativna s obzirom da moraš voditi računa o glavnoj stavki - udobnost?

Pidžamu nisam ja izmislila, ona postoji, pa postoji, ali se trudim da od nje napravim nešto moderno, nešto drugačije, da to ne bude klasična pidžama kao i svaka. Svaki probni komad dobro testiram, nosim po kući, šetam, ležim da budem sigurna da je to stvarno udobno i prijatno, pa ga tek onda plasiram na tržište. Igram se, našla sam te udobne krojeve kojima dodajem materijale sa drugačijim dezenima i trudim se da tu bude za svakoga po nešto, od klasike do bunta.

Da li i sama nosiš pidžame, ili su ti draže spavaćice?

Više sam tip za spavaćicu. Po mom mišljenju, žena u bijeloj dugoj spavaćici je nešto čarobno, kao iz bajke, kojih god da je godina. Mlada djevojka u toj spavaćici je meni mnogo više seksi nego ona u halterima. Majka sa bebom i ta spavaćica je nešto toliko čedno i čista ljubav za uramljenu sliku. Starica u toj spavaćici je meni odmah miris uspomena.

Od kojih materijala su izrađene i koliko je izbor materijala bitan da bi se postigla bolja udobnost?

Moja ideja je da svi odjevni predmeti budu rađeni isključivo od prirodnih materijala - pamuk, viskoza, lan i svila. Međutim, kako je svila dosta skupa, za početak sam je zamijenila satenom koji je prijatan i tanak i dosta pristupačniji, jer cijena pidžame od svile ne bi mogla biti niža od nekih 180 eura. Međutim, u budućnosti planiram i jednu tu lux kolekciju. Odabrala sam ova četiri materijala kao najprijatnija za kožu i najudobnija, a i modeli su udobni i većina je oversize, što je danas i kod nas i u svijetu veliki hit, i to je valjda donijela korona - široko i udobno.

Kakvo je za sada interesovanje i jesu li Crnogorke spremne da i za pidžame/spavaćica odriješe kesu kao što je to slučaj sa garderobom?

Interesovanje postoji, po reakcijama vidim da se njima dopada ovo, ali kao što sam već rekla, navika je da se spava u majici, pidžami koja ne košta više od 20 eura. Mislim da će im se vratiti kultura nošenja prave pidžame i spavaćice, treba malo vremena, a ja srećom strpljenja imam (smijeh).

Pored pidžama postoje sa tvojim potpisom postoje i kompleti - bademantil i donji dio koji bukvalno izgleda kao da se može nositi u nekoj casual varijanti preko dana. Namjerno ili slučajno?

Namjerno. slogan ispod mog loga glasi Bed. Home. Street. Beach. To najavljuje sve ono što želim da radim, odnosno praviću komade garderobe koji će biti sve ovo zajedno. kupite jedan komad, a možete u njemu spavati, biti u kući, na ulici, na plaži... kako dolazi ljeto fokus mi je na kardiganima i pantalonama za plažu, od tankog pamuka i viskoze, a opet ne morate samo na plažu, u tome možete i do grada, ali i po kući.

Koliko se, kad su pidžame u pitanju mogu pratiti svjetski trendovi?

Propratim sve što rade veći brendovi i neki manji u svijetu koji se bave pidžamama. Ne pratim ih slijepo, ne želim da kopiram, ali to je pidžama nije nešto što sam ja izmislila i prosto sličnost mora postojati. Trudim se da im dam neki moj lični pečat, da sebe utkam u njih i to me odvaja.

Hoćeš li, osim pidžama, izrađivati i možda veš ili garderobu za dnevne varijante? Kakvi su ti planovi kad je modni dizajn u pitanju?

U svijetu je unazad nekoliko godina veoma popularan taj pidžama style, pa velike zvijezde možete vidjeti u svilenoj pidžami ili spavaćici sa štiklama i sakoom preko. To i kod nas polako dolazi, pa svoje kreacije prilagođavam tome. Pravim pidžame koje su i za spavanje i za šepurenje po kući, ali isto tako kad joj dodaš štikle i staviš malo karmina, možeš i da izletiš napolje, ako imaš iznenadni poziv i budeš super skockana. Tako da neću dodavati ništa novo, samo od ovoga što imama mogu se praviti varijacije.

Veš je nešto što volim i što bih voljela da radim, ali ne bih da se “raspem” na sto strana u početku, tako da ću ga ostaviti kao ideju za godinu ili dvije kad se posao razradi.

Prodaja je trenutno samo online, odnosno odvija se preko Instagram profila. što se tiče planova za budućnost, prvo je otvaranje radnje u Podgorici sa potpuno novim doživljajem kupovine, sa uslugom personalizovanja odjevnih komada, vezenjem inicijala, imena ili kratke poruke i izrade po mjerama kupca. Pored Podgorice, planiram saradnju sa koncept radnjama na primorju.

Žena u bijeloj dugoj spavaćici je nešto čarobno, kao iz bajke, kojih god da je godina. Mlada djevojka u toj spavaćici je meni mnogo više seksi nego ona u halterima. Majka sa bebom i ta spavaćica je nešto toliko čedno i čista ljubav za uramljenu sliku. Starica u toj spavaćici je meni odmah miris uspomena

Veš je nešto što volim i što bih voljela da radim, ali ne bih da se "raspem" na sto strana u početku, tako da ću ga ostaviti kao ideju za godinu ili dvije kad se posao razradi