Nepresušna magija veličanstvene igre

Novo izdanje “Šahovskog vijenca” Maksima Lutovca je izašlo iz štampe.

Poslije izdanja 1999. godine, kao i 2001.godine, nedavno se, u saradnji izdavača - Šahovski savez Crne Gore i autora, pojavilo treće, dopunjeno i izmijenjeno, izdanje "Šahovskog vijenca".

Novo izdanje, na 620 stranica, sastoji se iz deset autonomnih glava koje su na svojevrstan način povezane.

U novi “Vijenac” čitaoce uvodi metaforična i simbolična, lirska crtica "Školjka", preko mini zbirke eseja o prirodi i porijeklu šaha do njegovog dolaska u zemlju ratnika i slobodara. Potom slijede glave o crnogorskoj vertikali šaha, čiji su sastavni dio motivski i emocionalno originalne glave "Vremeplov" i "Ekskluzivno", u kojoj je crnogorski šah integrisan u svjetske tokove kao dio univerzalne opsesije.

Autor, Maksim Lutovac, za "Vijesti" je kazao da je imao tri razloga za pisanje novog izdanja svoje knjige. Prvi je reakcija i prkos prema epidemiji. Drugi je to što odavno osjeća da "Šahovski vijenac" ostavlja nedorečen bez događaja, kreatora igre i njihovih ostvarenja iz perioda 2000 - 2020. godine.

"Treći, kada smo mladi i bezbrižni letjeli na šahovske megdane, nijesmo ni pomišljali da će se oni održavati i bez nas. Smrt je zakucala na vrata složne porodice i otela nam ponajbolje, često vrlo mlade, među njima i moje prijatelje akademika Nova Vukovića, prof. dr Vukotu Babovića i Blagoja Cerovića, šahovskog majstora Nikolu Božovića i druge nezaboravne ličnosti, pa shvatih da ih moram odbraniti od zaborava, težeg od same smrti. U "Vijencu" ponovo žive i igraju igru svog života", kazao je Lutovac.

Budući da Maksim Lutovac gazi svoju 85. godinu istakao je da je ovo njegov pozdrav sa šahom i da "vjeruje da će se jednog lijepog dana pojaviti IV izdanje "Vijenca" iz pera nekog od njegovih mladih prijatelja" i da se nada se da će biti građeno koliko na činjenicama i istini, toliko i na refleksivnosti i inventivnosti.

Tekstovi u "Vijencu" su osvježeni i umreženi sa stihovima Lesa Ivanovića i Vita Nikolića, anegdotama znalaca šaha i života i sentencama o šahu najvećih umova čovječanstva.

"U "Vijencu" žive i druže se sa šahom Odisej, Harun al Rašid, Kolumbo; Šekspir, Volter, Njegoš, Aljehin, Talj, Fišer; B. Ivkov, B. Ivanović, N. Đukić, M. Karlsen i mnogi drugi gospodari i sluge šaha", objasnio je Lutovac.

Šahovski šampion Svetozar Gligorić je 2001. godine o "Šahovskom vijencu" kazao da je "Biblija ovog prostora, čiji naslov asocira na monumentalni „Gorski vijenac“ i time ističe autorovu ambiciju sveobuhvatnog prilaza šahu kao kulturnom blagu"

Recezenti ovog izdanja su velemajstor Nikola Đukić i novinar Milan Vujović.

Đukić je zapisao da ga je prvo izdanje “Vijenca” dočekalo nespremnog ali da sada, nešto stariji i mudriji shvata njegovu veličinu i trud koji je uložen da bi se napisao.

U svojoj recenziji poručuje da će se u novoj knjizi naći priče o šahu sve od drevnog vremena pa do online partija u doba korone.

“Autor će vas povesti na to veličanstveno putešestvije kroz vrtove drevne igre, od prastare istorije o mudracu i zrnima pšenice do nekih novih, tek započetih priča, koje još čekaju da im stari šaljivdžija život napiše završetak, preko lirskih pasaža i filozofskih promišljanja o prirodi šaha, uz neizbježne šale, anegdote i poneki stih”, poručio je Đukić.

Maksim Lutovac se školovao i radio u četiri grada: Berane, Kotor, Beograd i Bar. Najduže je radio kao direktor Gimnazije u Baru. Sada je u penziji, posvećen knjizi, šahu i unučadi.

Lutovac je od djetinjstva pa sve do sada dio šahovskog svijeta a u njemu se oprobao i dokazao kao takmičar, pisac, organizator i učitelj mladih šahista.

Autor je više od 15 knjiga i dobitnih tri nagrade za stvaralaštvo.

( Marija Pešić )