Kuvanje je umjetnost u kojoj nema granica

Imam svoju šansu, imam super mogućnost, jer birao sam zanat koji ima budućnost”, pjevali su za kampanju “Stručno je ključno” 2011. godine MC Niggor i Bane Lalić MVP, koju je organizovao Centar za stručno obrazovanje uz podršku Ministarstva prosvjete i sporta, Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i Ministarstva održivog razvoja i turizma.

Od tada mnogo je više onih koji se pri upisu u srednju školu odlučuju za neki od zanata, jer nakon završene trogodišnje škole mogu se pohvaliti da imaju vještinu zahvaljujući kojoj odmah mogu dobiti posao. To je navelo i upravu JU Srednje mješovite škole „Mladost“ iz Tivta da 2018. godine pokrene novi smjer - kuvar.

Prva generacija broji 18 učenika, a iako su završni ispit polagali tek prošle sedmice u luksuznom hotelu sa pet zvjezdica The Chedi, koji se nalazi u kompleksu Luštica Bay, svi su već dobili posao što je još jedan dokaz da se za kuvare uvijek mjesto nađe.

“Na vrijeme smo prepoznali da je velika potreba na tržišti za radnom snagom. Mi vidimo da se rade hoteli, rizorti, velika naselja, pa je samim tim potražnja za stručnim kadrom veća. Vidjeli smo da su kuvari svugdje traženi i dobro plaćeni, zato smo i riješili da otvorimo ovaj smjer. To više nije ona priča koja je važila ranije da je kuvanje zanat, danas je kuvanje umjetnost u kojoj nema granica”, smatra organizator za praktičnu nastavu JU Srednje mješovite škole „Mladost“ Zdravko Čurović i napominje da su učenici ovog smjera tokom školovanja dobijali kroz praksu sjajnu mogućnost da ispeku zanat.

“Imali su priliku da uče od vrhunskih šefova kuhinja koji su izgradili ime. To što su učili od najboljih kuvara na našem primorju je ogromna pomoć našoj školi. Polaznici prve generacija takođe su imali priliku da tokom školovanja idu na takmičenja. Tako su svoje kulinarske vještine odmjeravali sa učesnicima takmičenja koja su se održavala u Makedoniji, Albaniji, dok su na veliko međunarodno takmičenje na Braču u Hrvatskoj postigli prve zapažene uspjehe. Sve to je veoma značajno za obrazovanje djece. Jer kad dođu iz osnovne škole, još su na granici, pa je motiv koji će da podigne cijelu generaciju veoma bitan. Ogromna je razlika od početka školovanja do sad, a ono što nam je posebno značajno što su svi dobili prve i to veoma značajne ugovore sa elitnim hotelima i restoranima”, pohvalio se Čurović.

Praksu su obavljali u velikim hotelima gdje se tačno znaju pravila, gdje dolaze strani gosti, pa su se od starta učili ne smo kulinarskoj vještini, već i disciplini i pravilima.

“Izuzetno sam zadovoljan ovom generacijom i kako su obavljali svoje zadatke tokom prakse. Recimo, svima su poznati standardi hotela Regent u Porto Montenegru, a šest učenika iz prve generacije dobilo je ponudu da ostane i radi u tom hotelu. Zbog toga je veliko zadovoljstvo nastavnika i mentora, kao i kompletne škole, time smo ispunili cilj. Uspjeli su da za tri godine dođu na takav nivo da dobiju posao u takvom hotelu. To znači da se dobro uklapaju u te sisteme koji su organizovani. Dobro je što smo od starta uveli dualno obrazovanje, jer su dosta vremena provodili kod poslodavca. Na prvoj godini to je jedan dan, na drugoj dva, a već na trećoj su dva dana bili u školi, a tri na praksi. To je ogromna šansa i mislim da su je učenici prepoznali, jer ako ne iskoristite te šanse pitanje je hoće li vam se druge ukazati”, sa ponosom ističe Čurović.

On ne krije da su i kuvari kod kojih su učenici obavljali praksu na njih prenijeli znanje ne samo iz tehnike struke, već su bili i sjajni pedagozi.

“To su djeca koja se razvijaju, potrebno im je podizanje u smislu da tokom školovanja nauče šta ih kasnije očekuje. Svakako da je trnovit put da neko dođe do šefa kuhinje, ali suština je da imaju mogućnosti da se nakon škole odmah zaposle i to na pragu svoje kuće. Nema potrebe da idu u inostranstvo, a opet mogu i da zarade te neke evropske plate i ovdje”, smatra Čurović.

Mnogi kuvari sa ovih prostora kako bi stekli iskustvo išli su u inostranstvo kako bi radili za velike hotele, restorane. No, sada je situacija drugačija, pa inostrani kuvari dolaze kod nas.

“Na dobrom smo putu za stvaranje takvih kvadrova. Nadamo se da ćemo sjutra imati velika imena i kad je kuvanje u pitanju. Nekada su kuvari iz inostranstva dolazili da rade kod nas, a sada imamo svoj osposobljen kadar koji može rame uz rame da parira velikim kuvarima koji dolaze sa strane. Imamo domaće snage koje mogu da pomognu učenicima, da se nađu kao mentori za takmičenja. Zadovoljstvo mi je da radim ovaj posao i naša je obaveza, s obzirom na to da su to naša djeca, da koliko god možemo pomognemo. Kome ćemo ako nećemo njima”, pita se Čurović.

Ono na šta je posebno ponosan je činjenica da, iako se školska godina tek završila, svi učenici završne godine već imaju prvi posao.

“Napravili dogovore sa dobrim hotelima i restoranima, a sve zahvaljujući tome što su šefovi kuhinja vidjeli dok su ta djeca bila na praksi”, siguran je Čurović.

Kampanja “Stručno je ključno” traje već desetak godina, a za ovo vrijeme povećan je broj dječaka i djevojčica koji već tokom srednje škole žele da se osposobe za određene poslove.

“Dobra je to priča. Dualni vid obrazovanja je kod nas. U odnosu na onaj u učionici i školskoj kuhinji, kod dualnog cijelo vrijeme oni praksu obavljaju kod poslodavca. To je dobro jer oni od strata osjete tu radnu atmosferu, ambijent. Imali su oni vremena da nauče i da se naviknu jedni na druge. Upravo je praksa njihova šansa da lakše dobiju posao, jer su naučili kako sve funkcioniše, a to je bolje nego da obučavaju nekog novog sa strane”, smatra Čurović.

Zadovoljan je kako napreduju ostale generacije, kao i interesovanjem koje ovaj smjer izaziva kod djece.

“Prošle godine prvi razred je upisalo 28 učenika, što znači da interesovanje za ovaj smjer raste. Sad će opet upis i siguran sam da će interesovanje i ove godine biti veliko”, siguran je Čurović koji smatra da posao kuvara ima budućnost.

“Ugostiteljstvo, prije svega kuvari imaju budućnost. Koliko imamo informacija, gradiće se još hotela, pa i na Luštici, a tu su šanse da i mi budemo dio te neke priče. Posljednjih 30 godina smo mi zanemarivali zanat, svi su htjeli da budu na rukovodećim pozicijama, menadžeri. No svijest mladih ljudi se mijenja, ali sve ide u pozitivnom smjeru i mislim da je ovo posao budućnosti”, tvrdi Čurović.

Predrasude prema srednjim stručnim školama smanjene su posljednjih godina, a da li da upišu kuvarski smjer nakon završene osnovne nijesu imali dilemu maturanti Predrag Lazarević i Mihajlo Nedeljko.

“Moji nijesu očekivali da ću da upišem kuvarski smjer, jer sam bio odličan i vrlo dobar đak. Nijesu znali, sam sam pošao i upisao kuvarski smjer. Kad sam došao kući bili su iznenađeni jer su očekivali da ću dalje nastaviti školovanje kao gimnazijalac ili ekonomista, ali su me na kraju podržali i dan- danas me podržavaju. Za sve što mi treba obratim se njima”, kaže Lazarević, dok je Nedeljko bio siguran u svoju odluku.

“Od početka sam znao da ću da upišem ovaj smjer, a samo je trebalo da se skoncetrišem, učim i idem ka svom cilju”, ističe Nedeljko.

Iako tinejdžeri, dosta vremena su provodili kod poslodavca, pa im je, ne kriju u početku bilo teško da se skoncentrišu na školske obaveze.

“U prvih nekoliko mjeseci bilo je naporno jer se prvi put susrijećemo sa velikom kuhinjom. Imao sam čast da radim u Regentu. Imali smo sjajne mentore i kuvare koji su nas podučavali i usmjeravali. Dok se nijesmo uhodali bilo je teško, ali što smo duže bili na tim mjestima, sve su nam lakše i lakše padali ti zadaci koje dobijamo”, kaže Lazarević. Na praktičnoj nastavi kuvari su bili strpljivi i raspoloženi da im pokažu kako se radi.

“Bilo je i toga da nas puste da sami radimo, uz naravno kontrolu”, priznaje Lazarević.

Zahvalni su na prilici da praksu obavljaju u hotelima sa visokim standardima.

“To je veoma zahvalno, nema savako čast da radi u elitnom hotelu i kuhinji. Što se tiče naše struke, mi smo bez prakse praktično niko i ništa. Ako mi ne znamo teoriju da primijenimo, džabe smo učili”, smatra Lazarević.

Iako je škola završena, a oni su zanat izučili, obojica se drže recepta kad prave jelo.

“Još smo mladi pa nemamo još osjećaj da dodamo nešto svoje, ali nadamo se da ćemo i to usavršiti”, ne krije svoja očekivanja Lazarević. I on, ali i Nedeljko iako su dobili prvi posao, nastaviće da se školuju.

“Nije nemoguće uskladiti školu i poslovne obaveze”, siguran je Nedeljko, a iste planove ima i Lazarević.

“Ima smjer na Miločeru, primaju sa trogodišnjom školom, pa će većina nas tamo nastaviti da usavršava znanje”, ističe Lazarević.

Više slobode imaju u kuhinjama gdje obavljaju praksu, nego u sopstvenim

“Spremamo doma kad nam majke ustupe kuhinju ili kad smo sami. Nekad spremamo i za društvo. Jedino tada kući vježbam, najčešći degustatori jela koje spremam su tekte, stričevi, ujaci, braća i svi su živi, hvala bogu”, kroz smijeh zaključuje Lazarević.

( Marija Vasić )