Država u stegama kumovskih zakona: Nekažnjavanje korupcije, "zakoni rađeni po mjeri"

Nekažnjavanje za korupciju i upotreba takozvanih zakona rađenih po mjeri kao sredstava za postizanje i održavanje zarobljavanja države su uobičajeni u Crnoj Gori, stoji u izvještaju Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) “Zarobljena država: nacionalni izvještaj za Crnu Goru“.

Izvještaj je nedavno publikovan, tretira period od 2013. do 2018, a jedan je od rezultata projekta “Sprečavanje nekažnjivosti u slučajevima korupcije velikih razmjera u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“, koji finansira Evropska unija (EU).

U dokumentu je konstatovano da su “zakoni rađeni po mjeri“ godinama korišćeni da održavaju političku dominaciju vladajuće elite u Crnoj Gori.

“Gotovo tri decenije, Skupštinom Crne Gore je dominirala Demokratska partija socijalista (DPS) i njeni politički saveznici. To je omogućilo političkoj eliti da zarobi proces donošenja odluka i, u velikoj mjeri, neutralizuje kontrolnu funkciju parlamenta...“, stoji u izvještaju.

Iz MANS-a preciziraju da su takvi zakoni korišteni za “legalizaciju ranije ilegalne prakse ili već postojećih monopola, ili često za izgradnju temelja za stvaranje budućih monopola i koristi za uski krug subjekata bliskih vladajućoj eliti“.

“Neki su zakoni favorizovali sektore sa već postojećim monopolima, poput Zakona o igrama na sreću, dok su drugi stvorili pravne preduslove koji omogućavaju finansijsku dobit specifičnoj grupi subjekata... Do danas ne postoji odgovarajući monitoring predloženih zakona na nivou parlamentarnih odbora, koji bi mogli pružiti jasnu sliku o mogućim rizicima da zakon bude izrađen po mjeri. Većinu inicijativa za prepoznavanje da je određeni zakon rađen po mjeri, pokreću civilni sektor i mediji“, ocijenjeno je u izvještaju.

Zakon o energetici: mHE - milioni za rođake i prijatelje

Vlada je, navodi se u analizi, 2016. predložila izmjene Zakona o energetici, kako bi omogućila kompanijama koje se bave proizvodnjom iz održivih izvora energije primanje subvencija direktno od krajnjih korisnika električne energije - građana, a tokom rasprave u parlamentu, DPS je odbio amandmane koje su predložile opozicione partije, a koji su mogli spriječiti takvu praksu.

“Obrazloženje Vlade je bilo da Crna Gora mora uskladiti svoj pravni okvir s Direktivom EU o korišćenju energije iz obnovljivih izvora... Iako Direktiva EU precizira da bi zemlje trebalo da podstiču proizvodnju čistije energije, Vlada je to transformisala u obavezu, sa pogodnostima za one koji proizvode energiju iz obnovljivih izvora. Garantovali su da će država otkupiti sve što proizvedu, bez obzira na trenutne potrebe zemlje za energijom, status povlašćenog proizvođača i porez na obnovljive izvore, koji potrošači plaćaju direktno preko svojih računa za struju. Većina tih kompanija proizvodi energiju iz malih hidroelektrana (mHE), koje ne doprinose značajnije postizanju ciljeva u oblasti čiste energije. Tokom 2019. jedan dio ovih subvencija je ukinut, ali su kompanije zadržale svoj privilegovani status po drugim osnovama“, navodi se u izvještaju.

Precizirano je i da je istraga, koju je sproveo MANS 2017. godine, pokazala da je većina vlasnika mHE, koje već proizvode električnu energiju ili namjeravaju da počnu, direktno povezana s predsjednikom Milom Đukanovićem ili njegovom strankom.

Do tog trenutka, Vlada je odobrila izgradnju više od 50 mHE.

“Porodica Đukanović je ušla u posao s električnom energijom kada su dodijeljene dvije koncesije kompaniji u vlasništvu predsjednikovog sina Blaža Đukanovića. Još dvije mHE će graditi i Milovan Maksimović, Đukanovićev rođak, dok je Vuk Rajković, Đukanovićev kum, povezan s kompanijom koja je dobila koncesije za četiri mHE. U posao s električnom energijom su uključeni i poslovni partneri predsjednika Đukanovića. Koncesije za nekoliko hidroelektrana su dodijeljene kompanijama povezanim s Tomislavom Čelebićem, ali i Olegom Obradovićem, koji je bio jedan od aktera u aferi prilikom privatizacije Telekoma i bivši predsjednik odbora Prve banke Crne Gore, koja je u vlasništvu brata Mila Đukanovića“, ističe se u analizi.

Preciziraju i da će konzorcijum, u kojem učestvuje Obradović zajedno s Rankom Ubovićem i Aleksandrom Mijajlovićem, graditi najveći broj mHE. Uz šest trenutno aktivnih, Obradović je, tvrde iz MANS-a, dobio koncesije za još 13 postrojenja.

“Do 2017. postojeće Obradovićeve mHE dobile su 3,5 miliona eura. Vlada je dala dozvolu za izgradnju dvije mHE kompaniji ‘MN Power’, u vlasništvu supruge Nenada Mićunovića, rođaka kontroverznog biznismena Branislava Mićunovića, koji je u Italiji sumnjičen za međunarodni šverc cigareta. Iste godine, sa radom je započela i mHE u vlasništvu kompanije ‘Kronor’, u vlasništvu biznismena iz građevinskog sektora - Žarka Burića i Željka Miškovića, kao i Predraga Bajovića, koji je oženjen sestrom bivšeg premijera Igora Lukšića. I Lukšićev tast je uključen u posao s električnom energijom...“, stoji u analizi MANS-a.

Navodi se da su izgradnjom mHE devastirane rijeke, pretežno u manje razvijenom sjevernom dijelu.

“To je pokrenulo brojne proteste lokalnih organizacija civilnog društva, koje se zalažu za moratorijum na izgradnju mHE. U nekoliko slučajeva su uspjeli da zaustave izgradnju novih postrojenja, ali moratorijum nije uveden. Vlada je izjavila da će ponovo razmotriti postojeće ugovore, ali kompanije i dalje uživaju pogodnosti ovog zakona rađenog po mjeri. Od tada je Zakon o energetici nekoliko puta mijenjan i dopunjavan, ali ključne pogodnosti za te kompanije nisu ukinute“, ističe se u analizi.

Zakoni koji brinu o Vladinim investitorima

Parlament je, podsjećaju iz MANS-a, na predlog Vlade 2017. usvojio izmijenjeni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, koju je parlament usvojio iste godine.

“Predlažući takav zakon, Vlada je u potpunosti preuzela nadležnost za planiranje i razvoj. To je u suprotnosti s Ustavom, jer ukida nadležnost opštine u smislu prostornog planiranja. Zakon je i u suprotnosti s Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, jer ograničava prava lokalnih vlasti. Izmjena je uslijedila nakon što Vlada nije mogla da odobri biznis planove određenih kompanija zbog otpora lokalnih samouprava, koje su tvrdile da su takvi planovi bili u suprotnosti s javnim interesom. Nakon usvajanja zakona, Vlada je mogla zaobići svaki otpor na lokalnom nivou...“, stoji u analizi.

Podsjeća se i da je Skupština 2018. usvojila Zakon o eksproprijaciji imovine, sa definisanim uslovima kojima Vlada može tražiti od vlasnika privatne imovine da proda zemljište državi.

“Takvi zakoni se obično koriste za razvoj državnih i projekata od nespornog javnog interesa... Zakon predviđa da Vlada može izvršiti eksproprijaciju imovine čak i ako država ne uspije ispregovarati cijenu predmetne imovine s privatnim vlasnikom... Zakon je stupio na snagu nakon nekoliko neuspjelih pokušaja Vlade da valorizuje preostale netaknute djelove primorja. Najočigledniji primjer je slučaj Vladinih planova za masovnu urbanizaciju zaliva Buljarica“, precizira se u analizi i ističe da je ovaj propis “moćan alat za privlačenje investitora i ogromna prilika za zloupotrebu službenog položaja“.

Parlament sve da kontroliše

Iz MANS-a navode da je uloga parlamenta u stvaranju okruženja s nultom tolerancijom na zakone rađene po mjeri nesporna.

Iz te NVO predlažu usvajanje posebnog zakona, kojim bi se od Vlade zahtijevalo da navodi sve pogodnosti koje bi pravna lica uživala na osnovu svakog predloženog zakona.

“Parlament bi takođe trebalo da sprovodi detaljniji nadzor zakonskih predloga predatih na raspravu iusvajanje...

Uz to, parlamentarna tijela bi trebalo da sprovedu ozbiljniju procjenu svih relevantnih subjekata nakoje utiče predloženi zakon, kao i svih stvarnih i potencijalnih korisnika određenih pravnih normi koje bi se mogle smatrati kao pristrasne ili povoljnije za te subjekte“, zaključuju iz MANS-a.

( Tina Popović )