Potencijal ženskog pisma da potakne kulturno-kritički dijalog

Kako bi se novi ženski glas pridružio, ne samo politici roda, nego i drugim oblicima društveno-političke borbe za ravnopravnost, kako na lokalnom, tako i na globalnom planu, tematskim zbornikom “Size Zero/Mala mjera”, petom po redu, želi se, kako su to u predgovoru istakle urednice Sanja Runtić i Aleksandra Nikčević Batrićević, ukazati na potencijal ženskog pisma da potakne kulturno-kritički dijalog i dekonstrukciju diskurzivnih praksi koje generišu nejednakosti i ugnjetavanja.

Zbornik „Size Zero /Mala mjera V: Politika i poetika ženskog pisma - komparativne perspektive“, koji sadrži jedanaest radova autora iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, promovisan je u Nikšiću, a organizator događaja bila je JU Narodna biblioteka “Njegoš”.

Autori radova bave se analizom savremenog ženskog pisma nastalog unutar različitih nacionalnih književnosti - crnogorske, hrvatske, srpske, američke, britanske i irske - propitujući odnos ženske poetike i savremene stvarnosti i upućujući na nove komparativne mogućnosti pristupa ženskoj estetici iz transistorijske i transnacionalne perspektive.

“Ovaj zbornik predstavlja još jedan pokušaj da se prošire male mjere ženskog kanona i ženske književne istorije. On predstavlja svojevrsni kontinent u malom, s mjerom uređenu vlastitu sobu i nepregledni geografski prostor koji nam predstavlja mnoštvo glasova, nudi mnoštvo tajnih iznenađenja, prostor na kojem se mogu utoliti čitalačke i istraživačke strasti, prostor na kojem se susrećemo sa 11 autora koji analizom savremenog ženskog pisma nastalog unutar svojih književnosti, ispituju odnos ženske poetike i savremene stvarnosti i upućuje na ono što smatramo jako važnim, a to je komparativna mogućnost pristupa ženskoj estetici”, kazala je jedna od urednica zbornika, prof. dr Aleksandra Nikčević Batrićević.

Podsjetila je da je prvi zbornik objavljen 2009. godine i da su svi, osim posljednjeg, priređivani nakon naučnih skupova. Kako je kazala, predrasude su ponekad najbolja dijagnoza onoga što nas tišti, kao i neukorijenjene zablude koje se odnose na sam termin ženskog pisma.

“Vladislava Gordić Petković, koja je napisala predgovor za prvi zbornik, kazala je da se termin ‘size zero’ odnosi i na žensko pismo kao sinonim za književnost koja se piše da bi udovoljila potrebama nedovoljno obrazovane i osnažene žene za utjehom, smirenjem i zaboravom, na činjenicu da se taj termin izjednačava sa trivijalnom književnošću, na predrasudu da ga je moguće izjednačiti sa književnim stvaranjem ženskog pola, na činjenicu da je u pitanju poetička, a ne polna odrednica, na predsrasudu da je u pitanju sam način pisanja, a ne i čitanja. Na činjenicu da je ženski kanon, u poređenju sa dominantnom književnom tradicijom još uvijek sveden na size zero, da su mjere svjetskog kanona uske, a prisustvo žena autora je i dalje u njima minimalno, svedeno na nametnute restrikcije, na lišavanje prostora, na skučenost predstavljanja”, kazala je Nikčević Batrićević uz napomenu da nije riječ samo o crnogorskoj ili književnosti koja nastaje na postjugoslovenskim prostorima, već i da se ta činjenica odnosi i na druge, geografski veće, prostore.

Zbornik je podijeljen na tri segmenta: konstrukcija ženskog subjektiviteta u prozi i poeziji i feministička poetika tijela; razmatranje djela anglofonih autorki kroz koji se ispituje odnos identiteta i diskurzivne prakse i ukazuje na nužnost istorijskog i žanrovskog revizionizma iz etničke ženske perspektive i problematike književnog kanona, intertekstualnosti i lične i društvene ideologije u ženskom književnom tekstu.

Književnica Dragana Kršenković Brković kazala je da projekat “Size zero” predstavlja antonim onoga što je cilj edicija - borba za emancipaciju, ravnopravnost, i veću vidljivost i zastupljenost autorki u književnosti i književnoj kritici.

“Smatram da je ovaj projekat veoma važan. Mislim da je jedinstven u Crnoj Gori i jedan od najboljih u regionu zato što upravo na pravi način negira ono što je naziv projekta. Veoma namjerno, veoma transparentno je nazivom sugerisano kako se generalno, u regionu i globalno, prihvata književna riječ koju stvaraju književnice, kako i na koji se način prihvata i doživljava, na koji način se o njoj govori. Ove knjige iz teksta u tekst razbijaju taj kanon, veoma raskošno, veoma studiozno analiziraju se književna djela raznih autorki iz mnogih zemalja”, kazala je Kršenković Brković.

Prema njenim riječima, s jedne strane imamo osvjetljavanje književnih djela, a s druge strane posmatranje kritičke misli o svemu tome. Knjige ovakvog tipa, kako je kazala, pokazuju koliko se lako uspostavljaju veze i podižu mostovi.

Glasovi iz knjige, kako je rečeno na promociji, moraju se čuti što više i što češće kako bi upozorili da ugnjetavanje, degradiranje i diskreditacija ženskog pisma i dalje postoji i da je sudbina izgnanika iz književnog patrijarhata zajednička autorkama svih epoha sa svih kontinenata.

( Svetlana Mandić )