Partije vlasti neće s Milovim DPS-om

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO), Daliborka Uljarević, ocijenila je da konstituenti aktuelne vlasti neće sarađivati s Demokratskom partijom socijalista (DPS), dok god je na njenom čelu predsjednik države Milo Đukanović.

On je, kaže Uljarević, zadržavajući funkciju šefa partije i osnažujući “tvrdolinijaše“ u stranci, ograničio domete DPS-a koji, prema njenim riječima, više nema koalicioni kapacitet.

Uljarevićeva je “Vijestima“ kazala da sumnja da će Vlada premijera Zdravka Krivokapića odraditi puni četvorogodišnji mandat.

Ona smatra da vanredni izbori, kojima prijeti Demokratski front (DF), nijesu rješenje za trenutku krizu vlasti.

DF je u četvrtak, nakon sastanka partija parlamentarne većine, odbio mogućnost rekonstrukcije Vlade na čijem bi čelu ostao premijer Krivokapić, poručivši da, ako ne bude saglasnosti o novom kabinetu, najkasnije do kraja godine treba organizovati nove izbore. Prijeti li DF “praznom puškom“, ili su izbori izvjesni ako partije vlasti ne pronađu zajednički jezik?

Moj utisak je da DF ne donosi odluke samostalno i u Crnoj Gori, već da se one najčešće oblikuju po nalozima predsjednika Srbije (Aleksandra) Vučića, za šta im on daje prateću medijsku i drugu podršku kako bi ih promovisali i vršili pritisak. Logika nalaže da bi Vučiću izbori u Crnoj Gori odgovarali što prije, kako bi se na proljeće posvetio izborima u Srbiji i problemu normalizacije odnosa s Prištinom.

Izgleda izvjesno i da će SAD i EU krenuti s jačim pritiskom na Prištinu i Beograd da postignu neki dogovor, a ne bi bilo dobro da u tome Crna Gora bude neki kolateral ili da ne dobije dužnu pažnju, pa i u dijelu zaštite od neprimjerenih stranih uticaja.

Šta je najrealnije rješenje krize vlasti - rekonstrukcija Vlade, izbor nove s novim premijerom, ili novi izbori?

Izbori ne bi donijeli tražene odgovore, jer bi nakon njih situacija bila ista - tijesnu većinu od jednog poslanika imala bi jedna ili druga strana.

Konstituenti sadašnje vlasti ne mogu s DPS-om dok god je Đukanović predsjednik te partije, jer je on, zadržavajući tu funkciju i osnažujući “tvrdolinijaše“ u stranci, ograničio i domete partije koja više nema koalicioni kapacitet, ali i demokratizacije društva.

Pitanje je - ko bi i kako ušao u prelaznu predizbornu vladu? Mnogo je nepoznanica za odgovor, a izbori sami po sebi ne vode željenom rješenju ove složene situacije.

Može li Krivokapićeva Vlada odraditi četvorogodišnji mandat?

Sumnjam u to, a vjerujem da bi takav scenario bio mučan ne samo akterima u sferama donošenja političkih odluka - kod kojih gotovo svaki dan vidimo neku novu dramu - nego i svim građanima i građankama.

Vlada koja nema minimalnu prohodnost za svoje odluke u Skupštini, jednostavno ne može biti funkcionalna, niti može sprovoditi neophodne i teške reformske zahvate.

Ko snosi najveću odgovornost za krizu vlasti?

Uvijek onaj ko ima najviše moći ili mehanizama moći.

Kakve je rezultate ostvarila Vlada za 200 dana rada? Kako ocjenjujete rad ministara - ko radi dobro, a ko se nije snašao na funkciji?

Vlada od dana izbora nema iskrenu podršku čitave vladajuće strukture u Skupštini. U međuvremenu, niže ozbiljne greške, a i vidljivo je da dominantna većina članova Vlade nema institucionalno znanje, što je posljedica dugogodišnje vladavine jedne partije. Međutim, to se moglo dijelom nadomjestiti ekipiranjem stručnog tima.

Sve to već utiče na svakodnevni život građana, kao i na brojne tokove u društvu, i stoga treba što prije dati rješenje izlaska iz ove bremenite situacije.

Većina ministara se nije snašla na funkcijama, a sad je politička konfiguracija takva da bi iz bivše i sadašnje vlasti teško mogli sastaviti kadrovski pristojnu vladu.

Kako tumačite novo zahlađenje odnosa između Crne Gore i Srbije?

Od obnove crnogorske nezavisnosti, odnosi Crne Gore i Srbije imali su svoje varijacije, i teško je za očekivati da oni budu istinski dobri dok god na vlasti u obje države istovremeno ne budu lideri koji poštuju crnogorsku suverenost i žive razvijenu političku kulturu.

Ti odnosi su bili možda najbolji u periodu “ljubavi“ Đukanovića i Vučića, koji su se razumjeli po modelu vladanja u svojim državama, uz sve razlike u pojedinim tehnikama i biografskim crticama. Kad su se njihovi interesi razišli, odnosi su se opet zahladili, a zatim vodili i jednoj eskalaciji...

“Vatre” dominantno podstiče Beograd time što pomaže dio političkih struktura u Crnoj Gori, i ne prestaje da izražava aspiracije da ima “akcionarski paket” u upravljanju Crnom Gorom.

Da li je usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici uvod u ozbiljniju krizu u odnosima dviju država?

Rezolucija nije suštinski problem. To je samo jedno od sredstava koje se na manipulativan način koristi iz Beograda uz svjesno zanemarivanje teksta tog dokumenta, koji je jasno naglasio individualizaciju krivice za zločin.

Podsjećam i da je glasanje naših poslanika odrazilo stavove građana, jer nam istraživanja javnog mnjenja ukazuju da većina stanovništava u Crnoj Gori prepoznaje i osuđuje genocid u Srebrenici, kao i da građani većinski nijesu bili saglasni sa stavom smijenjenog ministra (Vladimira) Leposavića. Takođe, istraživanja potvrđuju i da većina građana želi učlanjenje u EU, a to - na što nas opominje i Nezvanični papir EK - podrazumijeva odbacivanje i osudu svakog poricanja, relativizacije ili pogrešnog tumačenja genocida u Srebrenici.

Skupština je s 55 glasova potvrdila da je za progresivnu, evropsku Crnu Goru, a čini se da nekim snagama i u Crnoj Gori i u okruženja upravo takva Crna Gora smeta.

U utorak se navršava devet godina otkako je Crna Gora otpočela pregovore sa EU. Kakvi su dosadašnji rezultati u tom procesu?

Crna Gora je počela poletno proces pregovora i te prve godine je nesumnjivo pratio rijetko viđen konsenzus svih parlamentarnih struktura, ali i relevantnih političkih i društvenih aktera kad je u pitanju evropeizacija društva, uz entuzijazam administracije koji je nadomještao tada i neka nedostajuća znanja u ovoj oblasti. Tada su mnogi imali i optimističke prognoze o datumu ulaska u EU, a i EU je gledala na Crnu Goru kao na uspješnu priču u regionu koji nije po tome šire prepoznat, i zato je nerijetko žmurila na jedno oko i kad je dolazilo do propusta od strane vlasti. Vremenom se dosta toga istopilo, a mi kao da se vrtimo u nekom svom provincijskom začaranom krugu koji siječe vjekove, a ponajmanje gleda u budućnost.

Danas u Skupštini nemamo jedinstven stav o potrebi ispunjavanja obaveza na putu ka EU, već se na njih gleda kao na švedski sto s kojeg svako uzima što mu se sviđa. Prethodna Vlada je ozbiljno ugrozila proces pregovora simulirajući reforme, uz dekadentno uvjerenje u svoju svemoć da i Briselu može obećavati jedno a činiti drugo, kao što su to radili i građanima Crne Gore decenijama.

Nova Vlada se, najblaže rečeno, ne snalazi kad je riječ o vođenju pregovora, a neki važni zakonski tekstovi na kojima su do kraja ili kroz nacrtne verzije radili evropski eksperti su u mandatu ove Vlade konstrukciono pokvareni time što su prihvaćene izmjene koje su postavljene standarde i napor ovih eksperata poništile. Tu prije svega mislim na Zakon o državnim službenicima i namještenicima, kao i na Zakon o unutrašnjim poslovima. Takođe, vrlo je nespretno izvedena komunikacija i izvedba izmjena Zakon o tužilaštvu. Dio toga je i konstatovan kroz Rezoluciju EP i Nezvanični papir EK, a vjerujem da će sve to detaljnije obraditi izvještaj EK. To su samo neki od upečatljivih primjera, koji bacaju ozbiljnu sjenku na kredibilitet Vlade u Briselu, ali i na njenu privrženost evropskim standardima i vrijednostima.

Kako objašnjavate to što Vlada, više od šest mjeseci otkad je formirana, nije imenovala šefove ključnih radnih grupa (RG) koje se odnose na poglavlja koja pokrivaju vladavinu prava?

Vlada je tek prije nekoliko dana imenovala šeficu RG za poglavlje 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost) i kompletirala tu grupu, uz prateće druge promjene u njenom sastavu. Još uvijek nema nikog na čelu RG za poglavlje 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i neizvjesno je kad i kako će se to riješiti imajući u vidu obezglavljenost za to ključnog Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Ovo je samo jedna od posljedica nerazumijevanja složenog procesa evropskih integracija od strane Vlade, ali i nedovoljnog prepoznavanja potrebe hitnog i promišljenog restruktuiranja pregovoračke strukture, čiji su sastavni dio i radne grupe za vođenje pregovora po određenim tematskim poglavljima.

Ova Vlada nije imala dovoljno snage ili autonomije da riješi neke probleme, ali to se ne odnosi na ovaj važan segment koji čini ukupan proces pregovora. Tu potpunu odgovornost nosi Vlada, i zato je Vlada neobjašnjivo potcjenjivačkim odnosom prema ovome podbacila što već daje ne samo dnevne negativne posljedice u dijelu kvaliteta tekućih operativnih komunikacija i poslova, nego dovodi u pitanje i neke strateške projekte u oblasti vladavine prava.

( Nikola Dragaš )