Megdan

Nakon marioneta iz prošlog broja red je da se pozabavimo i meštrom od marioneta. A kad je meštar ovakav, možete onda misliti kakva je pamet u marioneta…

Srpski superpredsjednik (možda zaista treba da se objavi kao ovaploćeni superheroj, recimo SuperAV - cijela Crkva, pola Srbije i trećina Crne Gore odmah će povjerovati) ove je nedjelje pažnju zaslužio dvostruko.

Potpuno suluda epizoda megdana u pokušaju kod Predsjedništva je populistički poker, ili preferans sa kontrom i rekontrom, gdje je teško odgonetnuti ko je više otišao u mitske partiture: dolaznici spremni poginuti, ili „čestiti knez“ što na dvoru čeka “secikese”... A koji je u tv nastupu Jeremića i ekipu pozvao da ih izmlati. I oni došli. Beograd, Brodvej za siromašne.

Tad prozbori Jeremiću Vuče, evo došli tebi na megdana, pa: Jedan junak tad zavika iz krvava Trstenika i tako dalje... Događaj žanrovski vuče na narodnu poeziju, nema sumnje.

Izgleda da su dolaznici megdandžije, ipak, iznenadili Vučića. Pa je, što će kasnije s ponosom pojašnjavati, očas isplivao onaj, nikad upokojeni navijač, dio čopora sa Zvezdinih tribina. Kaže „Devojčice“. Kažem „Primitivče“.

Zapanjujuća je lakoća kojom se sklizne u ovu vrstu paramitskog trasha.

U tom smislu je karakterističan, pa i precizan izbor riječi „s(j)ecikesa“. Ova arhaična riječ, koje se sjećate kod nekog starijeg pisca ili prevodica, odmah vas vodi u prostor drevnih naracija.

Ali, pored svih današnjih tajkuna, berzanskih špekulanata, partijskih lupeža, finanasijskih čarobnjaka koji su i samu ideju lopovluka podigli do neslućenih teorijskih i praktičnih visina, mašiti se za „sjecikesu“ je ne samo bizarno, već i duboko falsifikujuće.

A, tek Vučićeva priča o Crnoj Gori. Neznanje koje boli. To mu je već drugi megdan gdje se obrukao, u samo sedam dana. Feudalac u njemu morao bi da se iskreno zabrine.

U priči o Crnoj Gori srpski superpredsednik pokazuje političku pokvarenost jednako kao i eksplicitno neznanje i krivotvorenje.

Poslušajte, prvo ovo: „Jesmo li mi priznali nezavisnost Boke Kotorske, Rožaja ili nekog drugog dela Crne Gore, jesmo li prihvatili da se otcepi deo Crne Gore i rekli zarad evropskih integracija mi ćemo da prihvatimo...“

O čemu priča ovaj čovjek? Neće biti da je pravno-istorijska geneza Kosova slična Rožajama ili Boki. Za Boku bi mogla postojati stanovita analogija sa Vojvodinom (ni ona potpuna), ali Vučiću su Boka i Rožaje potrebni da cijelu piču aktuelnih crnogorsko - srpskih odnosa gurne još niže, u donje podrume, u tamu iracionalnih mitskih matrica, u pakao apsolutnog nerazumijevanja. Sa te pozicije dijalog zapravo nije ni moguć, to je suština.

Slijede vakcine (mi poklonili, a vi...), još malo tugovanke oko Kosova, ali, pravi biser je u gnjecavoj elaboraciji nečovječnih medijskih napada na kćerke premijera Krivokapića.

„Šta hoćete, da se miješam u rad novina, tada biste o meni govorili kao o diktatoru.“ Za ovo moraš imati đon obraz ili pouzdanu informaciju da građani više ne razliku (tvoju) Laž od onoga što vide svojim očima.

Tu kmezavo laganje ne prestaje: tvrdi da je ambasador Srbije protjeran zbog izjave o Mojkovačkoj bitci, a, zapravo je ambasador lupao gluposti o Podgoričkoj skupštini, ali, iz nekog razloga Vučiću sad treba Mojkovačka bitka.

Definitivno je navikao na toliko sluđeno pučanstvo da zaista može da priča svašta, kao ono kad je tvrdio da Putin nikada prije nije bio u Srbiji, a niko u studiju ne smije da se sjeti da je bio. Uredio je to SuperAV.

Opasan Vulinovom sabljom, mora da Mandić ovih dana (i noći) šeta oko zgrade Predsjednika Srbije. Situacija je suviše ozbiljna da se on ne umiješa. Narod već pjevuši: Spavaj mirno srpski dobrotvore/ Dok vojvoda čuva tvoje dvore...

( Balša Brković )